Lindsey Vonn je prije neki dan rekla “kada stalno stavljate jednu nogu ispred druge, to vas vodi do ovoga što sam ja doživjela u Sun Valleyu”. Neuništiva Amerikanka je govorila o svemu što je morala proći da bi se 40 godina i djelomičnom protezom u koljenu ponovo, 138. put u karijeri, popela na postolje u Svjetskom kupu. Kontekst je drukčiji, putovanje na koji se referirala Vonn je drugačije, ali “stalno stavljanje jedne noge ispred druge” je ono što na određeni način jako dobro opisuje dosadašnji tijek karijere Zrinke Ljutić. Noga ispred noge ili korak po korak, bez preskakanja, bez preranog ubrzavanja, ali uvijek naprijed i u ritmu Zrinke Ljutić, a ne u ritmu nekoga tko je to brže ili drukčije radio prije nje.
Dosljedni u svemu
- Rekao sam vam u jednom prijašnjem razgovoru kako mi možemo forsirati rezultate, čak i pobjedu, ali rekao sam i kako se bojim se da bih tako prekinuo njezin razvoj. Odnosno, dok je ona još uvijek u fazi razvoja bolje je da više trenira i razvija se da bi dugoročno imala bolje rezultate i dulje trajala. To je bila moja ideja - rekao nam je, odnosno ponovio, otac i trener Amir Ljutić nakon što je njegova kći prvi put pobijedila u Svjetskom kupu na isteku 2024. godine.
Amir Ljutić je bio dosljedan u tome, a to nekad nije lagano kada imaš u rukama sportaša kao što je njegova kći. Lako te povuče želja da već danas napraviš nešto jer znaš da možeš ne razmišljajući hoće li te i koliko to koštati sutra. Mogli su doći brže prvi bodovi u Svjetskom kupu, moglo je vjerojatno doći brže prvo postolje, moglo je svašta, ali sport je pun onih koji su zabljesnuli i nestali, a malo je onih koji ostave trag s kojim se uspoređuju svi koji dolaze. Ovu drugu vrstu sportašice je želio izgraditi Amir Ljutić. Takva vrsta sportašice i ona želi biti. Ne ona koju uspoređuju s prethodnicama, nego ona koja će biti svoja i s kojom će se uspoređivati oni koji dolaze.
I takvim svojim načinom, takvim svojim ritmom, Zrinka Ljutić je došla u situaciju da se već kao 21-godišnjakinja bori za slalomski globus. Planirano? Ne baš, za ovu sezonu je bila planirana prva pobjeda ili pobjede, ne i globus, ali kad te “stavljanje noge ispred noge” dovede u tu poziciju onda nema smisla početi stavljati nogu iza noge. Rekli bismo da je ovaj put Zrinka malo ispred i svog plana i plana svog oca i trenera, ali do toga nije došla “isforsirano”, nego svojim ili ako želite, njihovim načinom.
Zrinkina priča je samo njezina, ali je istovremeno i priča o cijeloj obitelji Ljutić. I načinu života koji su izabrali i koji žive - kao obitelj. Nije tu bilo ciljanog stvaranja šampiona, nego je način kako je sport od prvih dana ukomponiran u njihovo svakodnevno življenje iznjedrio šampionku.
Razvoj sportaša do razine kad ga pod svoje okrilje preuzima reprezentacija u najvećoj mjeri ovisi o roditeljima i nije to tako samo kod nas, tako je u većini zemalja. Mi smo skloni reći i pritom ne griješimo kako je većina najvećih uspjeha hrvatskih sportaša proizvod obiteljskog ulaganja, a ne sustava. Pritom, često se to nazove obiteljskim projektima, ali riječ projekt nemojte ni slučajno izgovoriti u blizini Zrinkine mame Martine...
- Meni je tako težak taj izraz obiteljski projekt. To s riječi projekt zvuči mi kao da sudbina roditelja, i financijska, ovisi o uspjesima djece - rekla je mama Ljutić u nedavnom intervjuu koji je s njom napravio kolega Dražen Brajdić i objasnila kako ona i suprug vide svoju ulogu...
- Nismo išli ni za kakvim jamstvom, nego samo s nekim osjećajem što bismo kao roditelji htjeli pružiti djeci i kako bismo ih htjeli odgajati. I onda je jedno slijedilo drugo. A kad osjetite da gradite dobru priču, kada vidite da djeca izrastaju u dobre ljude, čak i nevezano za sport, onda vam je srce na mjestu. Da, jesmo, puno smo sebe u tome dali, no zar to nije misija roditelja? Uvijek se sjetim lijepe Goetheove misli da bi roditelji djeci trebali dati korijene i krila. Zrinka ima korijene u nama i svoja krila.
Puno tih korijena, onoga što je dobila i dobiva u obitelji, jasno se vidi u Zrinki. Važan dio se odnosi na obrazovanje koje za nju ide “ruku pod ruku” čak i s vrhunskim sportom pa je ona danas i studentica Kineziološkog fakulteta, smjer sportski trener.
- Meni je to jako zanimljivo, obožavam učiti, a već mi pomaže gradivo koje moram proći, posebno metodika treninga i pedagogija. Nije mi problem pronaći vrijeme za učenje jer to je nešto što me zanima, iz iskustva već znam dosta o tome, a ovako ću svoje znanje još nadograditi.
Čitanje knjiga možda nije omiljena razbibriga većini njezinih vršnjaka, ali to definitivno nije slučaj sa Zrinkom. Kad ne čita ono što je vezano uz njezin studij, u rukama će joj završiti novele, biografije, sportske biografije, knjige o psihologiji, znanstvena fantastika...
Nakon što je pročitala autobiografiju Lindsey Vonn rekla nam je kako sad još više poštuje sve što je velika Amerikanka napravila i radi i dalje za sport, a najdraža knjiga joj je Mrtva priroda s djetlićem Toma Robbinsa.
Za sve se nađe vremena
Ako ima vremena, u rukama će joj se obavezno naći i gitara jer i muzika je neizostavni dio života cijele obitelji Ljutić pa tako i Zrinke.
- Volim svirati, a sviranje mi i pomaže da se u mislima maknem od skijanja kad mi je to potrebno.
Veliki je obožavatelj Foo Fightersa, voli i Led Zeppelin, pa su se ona i Ivica Kostelić odavno dogovorili kako će zajedno zasvirati na postolju nakon neke njezine utrke. Kad bi joj dan trajao više od 24 sata možda ne bismo samo gledali kako skija, nego i slušali njezin album jer i to joj je na listi želja. Baš kao i imati svog bend i “prašiti” muziku koju voli.
Bit će vremena i za to, a sad ju izvan skijaških staza, pogotovo izvan sezone, često možete sresti s fotoaparatom u rukama.
- Kupila sam rabljeni fotoaparat i snimam sve što mi privuče pažnju, ne može se to mjeriti s fotografijama koje radimo mobitelom - otkrila je u razgovoru za Gloriju, a jednom prilikom nam je Amir Ljutić ispričao kako mu je zatrpala “inbox” maila fotografijama.
Tatina sugestija kako ih nije trebala baš toliko poslati jer je puno jako sličnih nije baš dobro prošla budući da ga je nakon toga detaljno upoznala s detaljima u kojima se “iste” fotografije razlikuju.
Ono što definitivno izdvaja Zrinku je širina njezinih interesa i vlastita briga o različitim aspektima života bitnim za sportsku karijeru jer ne smije se zaboraviti da ona ima samo 21 godinu.
- Ne jedem mliječne proizvode i slatko, izbjegavam gluten i primijetila sam da to puno pomaže, prvenstveno za bolju i bržu regeneraciju.
Pritom je vrlo savjesna pa će neće jesti bakinu bučnicu iako ju obožava, ali ako ju želite počastiti uvijek joj možete ponuditi matcha latte s bademovim mlijekom. Doduše, teško da ćete uspjeti napraviti bolji od onoga koji joj pripremi njezina sestra Dora.
Neizostavni dio priče o Zrinki Ljutić je i jedrenje na dasci, kajtanje, odnosno obiteljska ljetovanja na otoku Naxosu u Grčkoj, a nekad ranije njihova ljeta u u Vignju na poluotoku Pelješcu gdje je otac Amir bio instruktor jedrenja na dasci.
- U Grčku odlazimo već nekoliko godina i super je na Naxosu. Surfanje, kajtanje, roštiljanje, kupanje, skakanje sa stijena, klasika. Meni je odmor to što se maknem na vodu, na neku suprotnost od snijega, od hladnog vremena, a baš volim ovakav aktivni odmor - ispričala nam je jednom nakon povratka iz Grčke.
Prošlog ljeta je za svoj gušt “pobjegla” i na nekoliko dana u Španjolsku jer...
- Kad se sve dobro isplanira, za sve se pronađe vrijeme.
Mlade sportaše poput Zrinke koji su zbog vrste sporta proživjeli djetinjstvo drukčije od uobičajenog redovito se pita osjećaju li se prikraćeni jer su neke stvari propustili, ali ako su odrasli u zdravoj okolini u kojoj su se dobro osjećali odgovor je uvijek vrlo sličan Zrinkinom...
- To mi je bilo najljepše vrijeme u životu, i da mogu sve bih opet ponovila baš tako kako je bilo.
Onima koji cijeli život prožive unutar uobičajenih kalupa to nije lako shvatiti i prihvatiti, ali kad samo malo razmislimo, zašto bi se dijete koje odrasta okruženo pažnjom i podrškom roditelja, koje radi ono što voli, osjećalo zakinutim? Nema prijatelje iz kvarta ili nije išlo na školske izlete? Imalo je priliku upoznati i razviti prijateljstvo s vršnjacima iz različitih zemalja, ako je to htjelo. Umjesto jednog ili dva izleta godišnje imalo je mogućnost proći “pola svijeta”, naučiti jezike razgovarajući s izvornim govornicima, upoznati se kako se neke stvari mogu raditi i drukčije nego što se rade u našem minijaturnom komadiću svemira... Ne, djeca poput Zrinke nisu ni za što uskraćena, dapače, a rezultat toga se vidi i čuje u svakom kontaktu sa Zrinkom Ljutić.
Iako je ona elokventna i jako se dobro snalazi pred mikrofonima i kamerama, to nije okruženje koje bira ili je bolje reći puno je sretnija kad je u svom krugu ljudi, posebno s braćom Tvrtkom i Hrvojem i sestrom Dorom, zparavo cijelom obitelji, a ne pod povećalom javnosti. No način na koji odrađuje takve obveze, njezina smirenost u javnim nastupima, odmjerenost u izjavama, otkrit će kako je vrlo zrela za svoje godine.
Sjajna osoba
U svemu tome se vidi i njezin odgoj, ali i karakter. Vrhunska je sportašica, ali izvan toga ili nedjeljivo od toga - ona je sjajna osoba. Djevojka kakvu biste poželjeli za kćer. Ili prijateljicu. Ili jednostavno, osoba kakvu želite imati u životu. Kredit za to ide njezinoj obitelji jer to su oni korijeni o kojima je pričala mama Martina, ali i Zrinki jer sami biramo kako ćemo razviti krila koja smo dobili.
Jedan od najboljih primjera kakva je Zrinka Ljutić osoba je priča vezana uz stipendije koje mladim sportašima i mladim glazbenicima dodjeljuje Zaklada Marina Čilića. Zrinka je dvije godine bila stipendistica zaklade, a ove godine se javila Marinu i ona je financirala jednu stipendiju. Kad imaš 21 godinu i taman si ostvario ono što sanjaš cijeli život, a u njezinom slučaju to su bile prve pobjede u Svjetskom kupu, normalno je očekivati da je to u tom trenutku središte cijelog tvog svijeta, a da će ti razmišljanje o nekim drugim stvarima doći kasnije. Ne i kad je ona u pitanju.
Logično, svaki novi uspjeh generira i sve veću pažnju, sve više pritiska i sve si izloženiji javnosti. Tako je uvijek bilo i uvijek će biti, ali današnjim sportašima je neusporedivo teže nego nekadašnjim, to potpisujemo. Internet je omogućio da u svakom trenutku svatko može gurnuti nos u njihov život i bez imalo pardona, vrlo često i bez imalo mozga ili srama, komentirati što god želi. Kako se zaštiti od toga? Nikako u potpunosti, ali Zrinka je pronašla recept kako u dobroj mjeri sačuvati svoj svijet i svoj mir. I to ne nakon ovosezonskih uspjeha, nego i prije njih pa nam je tako prošle sezone nakon što je zaredala s tri slalomska postolja nakon nekoliko izlijetanja rekla...
- Iskreno, nisam pročitala niti jedan komentar, niti pozitivan niti negativan. Nisam čitala ništa o sebi, ne dolaze mi obavijesti na mobitel, ne gledam tekstove po portalima, na čitam komentare na društvenim mrežama. Doduše, mogla sam pretpostaviti što se piše nakon mojih izlijetanja prema iskustvu iz prošle sezone, ali drago mi je da nisam ništa čitala. Pretpostavljam da sad svi pišu sve super i čestitaju. To je promjenjivo.
Biti svjestan te “promjenjivosti” kad je javnost u pitanju sa samo 21 godinom je velika stvar. Doduše ne znači i da ne utječe na tebe koliko god uspio filtrirati veći dio informacija. No i to je dio s kojim vrhunski nauče živjeti. Nekad bolje, nekad lošije jer nisu roboti.
Puno puta je Zrinka ponovila kako je najbolji savjet koji je dobila od Janice Kostelić i kojeg se nastoji držati...
- Nemoj prebrzo odrasti.
Mi bismo samo dodali - i ostani svoja. Svijet bi bilo puno bolji kad bismo imali što više Zrinki Ljutić. S globusima, medaljama i pobjedama ili bez njih, svejedno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....