Sportske karijere sve duže traju i odavno više nisu čudo vrhunski rezultati u srednjim tridesetima. No Federica Brignone je otišla i korak dalje jer ne samo da i dalje pobjeđuje u Svjetskom skijaškom kupu, ona s 34 godine uživa u daleko najboljoj sezoni u karijeri. Premda je matematičku potvrdu osvajanja svog drugog Velikog globusa dobila u subotu kad je otkazan posljednji spust sezone, bila je mirna i prije dolaska u Sun Valley. Njezina prednost ispred prošlosezonske osvajačice ovog trofeja iznosila je 382 boda, a ni ona ni Lara Gut-Behrami ne skijaju (više) slalom pa u igri zapravo nije bilo maksimalnih 400, nego 300 bodova.

Bolja nego ikad? Bez ikakve sumnje, a to potvrđuje i 10 pobjeda prije završnice. Nikad nije imala više od 6 u jednoj sezoni, a i tih šest je ostvarila samo godinu mlađa. I ne samo to, ove si je zime ostvarila i neke želje koje su dugo bile neispunjene - upisala je prve pobjede u spustu i osvojila svjetsko zlato u veleslalomu. Ostvarila je i ono o čemu uoči sezone nije niti razmišljala - osvojila je spustaški globus.

I majka bila odlična skijašica

Upravo je borba za ukupnu pobjedu u najbržoj disciplini trebala biti jedna od najzanimljivijih na završnici, budući da su Brignone, Cornelia Hütter i Sofia Goggia bile unutar samo 34 boda, ali vrijeme je umiješalo svoje prste, utrka je otkazana i globus je završio u rukama vodeće Talijanke.

Brignone je najstarija osvajačica ukupne pobjede u Svjetskom kupu i najstarija pobjednica utrka, a ovaj drugi rekord iz tjedna u tjedan prepravlja. I ne misli stati jer kako kaže...

- Moje tijelo svake godine postaje sve jače.

Baš kao što jača i glad za pobjedama talijanske tigrice, koja na kacigi i rukavicama ima upravo sliku ove životinje.

- Da, to je moja životinja. Tigrica, to sam ja - smije se simpatična Talijanka i s još širim osmijehom dodaje:

- Doista imam jako puno energije.

Potvrda toga je i popis njezinih hobija.

- Surfanje, penjanje, tenis, golf, planinarenje, vožnja kanua... što god mi padne na pamet. Teško je pronaći sport koji nisam probala barem jednom.

Njezina majka Maria Rosa Quario bila je odlična skijašica (vlasnica četiri slalomske pobjede u Svjetskom kupu), otac je bio učitelj skijanja, a mlađi brat Davide je posljednjih godina njezin trener.

- Počela sam skijati kad sam imala godinu i pol. Na malim, plastičnim skijama sam “skijala” gdje god sam mogla, čak i po tepisima u našem stanu u Milanu. U veljači 1994. mama je otišla kao novinarka na ZOI u Lillehammeru, a mene je ostavila u Courmayeuru kod bake Adriane koja me upisala u skijašku školu. Toliko sam brzo napredovala da su mi doslovno svaki dan mijenjali grupu - prisjetit će se u priči na svojoj službenoj internetskoj stranici.

Obitelj se 1996., kad je mala Federica imala 6 godina, preselila u Aostu i više ju nitko nije mogao odvojiti od skijanja. Uz još “tisuću i jedan sport”, naravno...

- Uvijek sam voljela skijanje i plakala bih od bijesa kad me roditelji ne bi probudili ujutro tijekom božićnih praznika jer su mislili da se moram odmoriti ili zato što je vrijeme možda bilo jako loše. Meni nikad nije smetala hladnoća ili vjetar, a skijanje po svježem snijegu je bilo ludo zabavno. Nisam uopće voljela štapove na treningu, ali ono što me oduševljavalo bile su utrke sa štopericom ili bilo kakav izazov, na primjer: tko može skočiti najdulje?

I u svakom izazovu je bila bolja i brža od ostalih klinaca. Što god radili...

- Još se sjećam kako se mogla sanjkati brže od sve druge djece. Nemam pojma kako joj je to uspijevalo. Čak ni u bazenu na toboganu nismo ju mogli uhvatiti - sjeća se brat Davide.

Ničeg se nije bojala kao klinka. Dobro, gotovo ničega...

- Samo Alberta Tombe kad je stao ispred mene - smije se danas iako je ona bila premala da bi se sjećala prvog susreta s legendarnim talijanskim skijašem, ali sjeća se njezina mama kako se rasplakala, a ima i fotografiju koja to potvrđuje.

Sport je održava mladom

Dio razloga zašto s 34 godine nije nimalo zasićena skijanjem, putovanjima, Svjetskim kupom, vjerojatno leži i u činjenici da ona nije bila tinejdžerska zvijezda koja je već sa 17, 18 godina počela pobjeđivati. Ona je prvu pobjedu u Svjetskom kupu čekala do 25 godine, a recimo njezina najveća ovosezonska suparnica za ukupnu pobjedu, Lara Gut-Behrami, s 25 je već imala 18 pobjeda i Veliki globus. O Mikaeli Shiffrin da i ne pričamo, dok je recimo Janica Kostelić s 25 već bila godinu dana u mirovini, a prije toga je vitrine nakrcala s tri Velika globusa, 30 pobjeda, šest olimpijskih medalja, pet svjetskih zlata...

Federica Brignone je imala sasvim drukčiji put iako nije baš istina da je bila loša kao klinka kako je nedavno rekla. Jednostavno joj je trebalo duže da posloži sve kockice potrebne za šampionsku karijeru. Kad je posložila, stigla je naplata. Uostalom, ona je 22 od svoje 37 pobjeda koliko je skupila do ovogodišnje završnice ostvarila u 30-ima.

Drugi bitan razlog je to što skijanje jest njezin život, ali nije joj - sve.

- Živim svoj život 100 posto. Imamo samo jedan život i trebamo uživati ​​u njemu. Ja sam sportašica i to dolazi sa žrtvama, ali nisam opsjednuta svojom karijerom. Ne bih odbila skočiti s litice samo zato što to može biti opasno, a ja moram čuvati svoje tijelo. Želim raditi sve stvari koje volim i želim cijeniti dobra vremena - objasnila je u jednom razgovoru prije nekoliko godina.
Uživati u trenutku, slaviti uspjeh jer nema garancije da će se ponoviti, dio je njezine životne filozofije. Kad je 2020. osvojila prvi Veliki globus nije ga mogla proslaviti kako je željela jer je pandemija koronavirusa zatvorila svijet. Uostalom, i globus joj je došao poštom na kućnu adresu. Ovaj put možete biti sigurni da će to nadoknaditi...

- Naravno, to se mora proslaviti kako spada.

Možda joj prirede i vatromet koji će ju podsjetiti na njezine rođendanske proslave iz djetinjstva.

- Rođena sam u Milanu 14. srpnja, na Dan pada Bastilje, a kako sam kao mala rođendane slavila u Francuskoj mislila sam da su svi vatrometi meni u čast.

Zaslužila je i vatromet i ludu proslavu i to ne samo zbog ove fantastične sezone. Žena od koje se može toliko toga naučiti - kako doći na vrh na svoj način, ali i kako ne biti žrtva toga već uživati u životu punim plućima. Srećom ne misli tako skoro otići iako ne radi dugoročne planove.

- Idem od sezone do sezone.

S 34 godine to je i logično, a umjesto zaključka posudili smo još nekoliko njezinih rečenica iz jednog starog intervjua...
- Moj me sport održava mladom, svakodnevno treniranje pomaže i ne vidim mnogo promjena u svom tijelu niti u načinu života. Što više vremena prolazi, imam više energije raditi stvari zbog kojih se osjećam živom. Osjećam se dobro, u miru sama sa sobom.