Kao i mnogo toga u svijetu, i skijanje je prošle sezone zaustavila pandemija koronavirusa. Svjetski kup je prekinut prije normalnog kraja, bez uobičajene završnice i neki su u tom raspletu profitirali puno više nego su i sami očekivali, neki su oštećeni, ali bila je to situacija na koju nisu mogli utjecati.

U subotu i nedjelju na uobičajenom mjestu, na ledenjaku Rettenbach iznad Söldena, počinje nova sezona na uobičajen način - ženskim i muškim veleslalomom. No, s tim činjenicama riječ “uobičajeno” izlazi iz priče, jer u godini u kojoj je glavni igrač Covid-19 ništa nije bilo niti još uvijek jest onako kako smo navikli. I kako su skijaši navikli. Pandemija je utjecala na treninge, zbog nje neće biti gledatelja, određena su nova pravila ponašanja i kako će se sve to odvijati tek ćemo vidjeti u mjesecima koji dolaze. S naglaskom na nadu da će se odvijati i da neće biti prekida sezone.

Unutarnji demoni

Za Mikaelu Shiffrin, 25-godišnju Amerikanku, koja je proteklih godina uspostavila punu dominaciju u ženskom skijanju i prijetila srušiti sve postojeće rekorde u Svjetskom kupu, cijela 2020. još je teža nego ostalima. Iznenadni gubitak oca Jeffa u veljači ove godine iz temelja je potresao njezin svijet i ne skriva kako se jako teško nosi s gubitkom. I iz dana u dan...
- Kad me netko pita “kako sam”, to je obično s onim drukčijim tonom u glasu, a ja pomislim “Imamo otprilike 30 sekundi, zar možemo čavrljati? Doista ne znam želite li me uvući u to”. Na dnevnoj bazi to je otprilike u stilu “pa, u ovom trenutku nemam suze u očima i razgovaramo, rekla bih da je to prilično dobar trenutak”.
Prije godinu dana u ovo doba pisalo bi se koje će još rekorde srušiti, s koliko će pobjeda završiti sezonu, može li joj se netko uopće približiti, ali danas...

Što se uopće može očekivati od Mikaele Shiffrin koja je do gubitka oca izgledala kao nezaustavljiva sila na skijaškim stazama? Kakva će se Mikaela Shiffrin vratiti? Odgovore na ova pitanja danas nema nitko, niti ona sama. Možda pomognu utrke, povratak u rutinu koju je poznavala godinama, a možda više nikad nećemo gledati onu potpuno fokusiranu skijašicu čvrstih živaca koja je s lakoćom svladavala sve izazove.
- Ne znam kako ću se osjećati jer u ovom trenutku osjećam se jako golo i jako nesigurno. Vrativši se na treninge i gledajući ostale sportaše izgleda mi kao da se oni samo time bave, skijaju i treniraju i sve je normalno. Nekako, ja se osjećam kao riba izvan vode i pokušavam ispočetka posložiti stvari.
Trebala se vratiti skijanju u ožujku, doputovala je u Europu, ali je pandemija zaustavila sezonu. Iza nje je nikad duži period bez skijaških treninga tijekom ljeta, uobičajeno pauzira devet tjedana, ove godine je to bilo gotovo dvostruku duže, a sad ju je zaustavila i ozljeda leđa. Morala je prekinuti treninge u Austriji i vratiti se u SAD, a premda nije riječ o težoj ozljedi, više obnavljanju problema koje je već imala, to za nju znači novu odgodu.

Sad je plan uključenje u Svjetski kup sredinom studenoga na paralelnim utrkama u Austriji, a do tada se nastavlja nositi sa svojim unutrašnjim demonima i pokušava izgraditi onako jaku Mikaelu Shiffrin kakvu je svijet upoznao proteklih godina...
- Moja sposobnost fokusiranja je puno manja nego ikad. A fokus je stvar na koju se oslanjam. To je ono “nešto moje”. Sad skijam tri runde i osjećam se u stilu “ne mogu ja to, to je opasno, krenut ću, napraviti zavoj i samo se srušiti usred vožnje”. Da bih mogla skijati moram imati određenu razinu usredotočenosti, a toga jednostavno nema. Držati sve u pravom stanju, držati sebe, još je uvijek teško. Tek vraćam tu ravnotežu. Neki su dani teški, a neki su prilično OK.

Imao bi sve odgovore

U svakom razgovoru, u svemu što radi vraća se na oca, na sjećanja i na ogromnu prazninu koju je njegov prerani odlazak ostavio u njoj.
- On je bio osoba koju smo i mama i ja pitale - za sve. Za svaki manji ili veći problem koji smo morale riješiti, od toga zašto nam je internet spor do svega ostaloga. Sad bismo ga pitale milijun pitanja o pandemiji i kako bismo trebale putovati, na što posebno paziti i on bi kao liječnik imao odgovore na sve što nas zanima.
Nedavno je obitelj Shiffrin zajedno sa Skijaškim i snowboard savezom SAD-a pokrenula Jeff Shiffrin Athlete Resiliency fond koji prikuplja sredstva za sportaše kako bi mogli nastaviti s treninzima u situaciji kad je pandemija to itekako ugrozila.
I to je Mikaeli iznimno važno, posebno u ovim trenucima.
- Ne osjećam se posebno snažno na dnevnoj bazi. Većinu dana posljednjih osam mjeseci nisam se uopće osjećala snažnom. Fizička snaga je tu, nije ona problem, ali želja da ustanem iz kreveta baš i nije. Ljudi gledaju na sportaše kao na nekakve heroje i nekako se podrazumijeva da moraš biti snažan i hrabar i ne osjećati strah. A ja mislim da je slabost jednako tako dio te priče kao i snaga. Moraš se suočiti s tim teškim trenucima i proći kroz njih. U tome postoji ta neka elastičnost...
Koja ti omogućuje da ideš dalje i kad je najteže. Kao Mikaeli Shiffrin posljednjih mjeseci.