Najstrašnije je što su skijaši upozoravali na moguću nesreću: ‘Dva dana smo tražili da smanje taj skok!‘

Stravičan pad Ursa Kryenbühla na ciljnom skoku u Kitzbühelu izazvao je poplavu reakcija, ali nije to ni prvi ni posljednji put. Svaki put kad se dogodi ovako nešto ružno otpuste se kočnice i skijaši progovore glasno i jasno o onome što nije bilo dobro. I nakon toga se "popegla" sporni skok ili što već treba "popeglati", pojačati ili smanjiti, i idemo dalje.

Do nekog drugog zarona glavom u led ili rastrganih ligamenata na nekoj drugoj stazi, koji su se mogli spriječiti da se slušalo skijaše prije, a ne poslije.

I to je ključni problem koji se ne rješava godinama - ne reagira se na ono što govore oni koji bi trebali biti najvažniji. I koji najbolje znaju što je u redu, što na rubu, a gdje se ide preko ruba.

Najgluplja vrsta primjedbi koju možete čuti nakon ovakvih nesreća je "pa to je spust, tu uvijek ima teških padova" ili još gluplja "pa ako je samo on pao na tom mjestu, a svi ostali su prošli znači da su primjedbe pretjerane". Da, uvijek će biti teških padova i teških ozljeda u skijanju, pogotovo u spustu. Uvijek će biti i pogrešaka skijaša, koje nekad mogu biti i vrlo sitne, a rezultirati tragičnim posljedicama, ali problem je kad se unaprijed zna da postoji problem, ali se ništa ne napravi, ili se ne napravi dovoljno. To je klasično pucanje u vlastitu nogu. A u Svjetskoj skijaškoj federaciji baš to rade godinama.

HELMUT FOHRINGER Afp

I zato je strašnija od onoga što se dogodilo Ursu Kryenbühlu činjenica da su skijaši bili svjesni da se tako nešto može dogoditi bilo kome od njih i da su na to uzaludno upozoravali od prvog službenog treninga.

- Ciljni skok je bio tri dana bio tema razgovora - jasan je pobjednik Beat Feuz.

Ali ih, gle čuda, nisu (po)slušali, pa je Johan Clarey, 40-godišnjak koji u nogama ima 100 odskijanih spustova (!?) u Svjetskom kupu, od čega 12 samo niz Streif, doslovno poludio nakon utrke...

- Ljut sam i na organizatora i na FIS. Dva dana smo ih uporno tražili da smanje taj skok, dolazimo na njega sa 145 km/h i letimo 80 metara i najsitnija pogreška dovodi do drame kakva se i dogodila. Oni su krivi za ovo što se dogodilo Ursu.

Dominik Paris, 31-godišnjak koji je osvojio čak tri spusta na Streifu, plus jedan super G, jedan je od onih koji je glasno tražio "peglanje" ciljnog skoka već nakon prvog treninga. A ako on ne može procijeniti što nije dobro onda doista ne znamo tko bi mogao.

Odgovor organizatora i FIS-a? Oni su, tvrde, svoje napravili, a "na neke stvari nisu mogli utjecati, niti ih predvidjeti, recimo vremenske uvjete koji su utjecali i na stanje staze, na brzine"... Problem je samo što su oni ti koji moraju i predviđati i reagirati u skladu s promjenama uvjeta i biti sigurni da situaciju drže pod kontrolom, a ne da ju prepuste u sferu "valjda će sve biti u redu".
- Radili smo na tom skoku nakon oba treninga - izjavio je FIS-ov direktor utrke Emmanuel Couder u intervjuu za ORF.
- Skok je niži 15 centimetara od prvotno zamišljenog.

Ako je to i istina, očito to nije bilo dovoljno. Bilo je primjedbi i na to kako je modeliran, odnosno na rub koji je napravljen, a po Couderu to je napravljeno zbog brzine kojom se dolazi na skok, odnosno po njemu "to je napravljeno zbog bolje kontrole skoka i bez toga bi bio još opasniji".

HELMUT FOHRINGER Afp

Paris se ne slaže s time, rekao je kako je na treningu poletio u zrak i prije ruba i to mu je stvaralo problem.
- Naravno da moramo nešto poduzeti. Vidjet ćemo što konkretno - ostao je neodređen Couder što će se to promijeniti ili neće da se danas, ako vrijeme dopusti održavanje utrke, ne ponovi slika od petka.

- Na ciljnom skoku smo postigli brzine od 150 km/h, na granici smo.
I to su svi mogli vidjeti, baš kao što su vidjeli i što se događa kad pođe po zlu kao kod Ursa Kryenbühla.
- Jako mi je žao. To je upravo ono što ne želimo u spustu. Pokušat ćemo sve kako bismo imali sigurne utrke u sljedećih dana - dodao je Hannes Trinkl.

No, nije dovoljno samo pokušati, a skijaši tvrde da nije dovoljno ni samo "ošišati skok", problem je malo dublji od toga.
- Nadam se da će barem malo napuniti kompresiju na stražnjem dijelu skoka, tako da se skok malo smanji i mislim da se onda više ne bi moglo dogoditi ovako nešto - kaže Matthias Mayer, a s njim se slaže i Beat Feuz.

I da ne bi bilo zabune, nitko od skijaša nije protiv završnog skoka u Kitzbühelu, jer kako kaže Feuz "i on ovu utrku čini ovakvo velikom", ali su protiv toga kako je on bio dizajniran za utrku u petak...

- Ne mora se na njemu skakati 60 ili 70 metara i to s ovom brzinom, a prije svega ne mora biti ovako visok.
I Hannes Reichelt, još jedan spustaš s obiljem iskustva, smatra da jednostavno nije napravljeno dovoljno nakon treninga i primjedbi spustaša.

- Nije ništa novo da skijaši na treninzima ne dolaze na taj skok s maksimalnom brzinom i u potpuno zatvorenom položaju kao na utrci. Da, taj ciljni skok treba ostati, ali ne ovakav kao što je bio u petak jer je preopasan. Ne želim im zamjeriti, ali nisu učinili dovoljno.

I on upozorava na brzinu kojom se ove godine dolazilo na kritičan dio...

- Ja sam išao 149 km/h, a inače je brzina 140, 145. To je surovo brzo.

Upozorava Reichelt na još jednu stvar - vidljivost. S prekidima nakon padova utrka u petak se itekako otegla pa kad je došao reda na njega (imao je broj 22), vidljivost je već postala kritična, a to na ovakvoj stazi čak i bez kritičnog skoka znači ples s vragom od starta do prelaska ciljne crte.

Otmar Striedinger, koji je imao broj 20, bio je itekako svjestan da se njegove šanse sa svakom minutom koja prolazi smanjuju, ali...

- Ne mogu se ni spustiti s gondolom u cilj. Kad začuješ zvuk za start ne razmišljaš imaš li dobru ili lošu vidljivost, samo želite proći stazu s planom koji imate u glavi.

Hoće li danas Streif biti bez mjesta koje je čovjek svojom bahatošću napravio još opasnijima nego što ona jesu sama po sebi? Ostaje za vidjeti. Hoće li skijaše ubuduće više slušati prije, a ne poslije nesreća? Spremni smo se kladiti da neće.