Krenuli su sa Sljemena i osvojili sve što se može u skijanju. Osvojili su i ono što se čak i njima u počecima činilo "nemogućom misijom", muški Veliki globus. Olimpijske medalje, svjetske medalje, Veliki i mali globusi... Sve. A neke od tih uspjeha nije napravio nitko prije njih i možda nikad više i neće. Poput četiri Janičine medalje na istim Igrama, od čega tri zlatne. Kostelići. Zajedno. A mozak cijele priče bio je i ostao Ante Kostelić. Čovjek koji je zamislio i proveo "osvajanje svijeta".

U četvrtak je u Zagrebu dobio još jednu nagradu. Hrvatski skijaški savez od ove će godine dodjeljivati Nagradu za životno djelo Ante Kostelić, a prva je otišla, naravno, u ruke čovjeka čije će ime nositi zauvijek. Baš kao što će zauvijek ostati ono što su Ante, Janica i Ivica ostvarili.

Kad je na svečanosti otkrivena brončana statua, koju je izradio hrvatski umjetnik Ivica Propadalo, jedina misao je bila - to je to. To je Ante Kostelić. Misao koju dijeli i veliki, veliki trener i još veći sportski, a ne samo skijaški vizionar.

- Jako mi se sviđa, jako. Od svih nagrada koja sam dobio, ova je prava, ovu ću ostaviti svojoj djeci, svojim unucima i morat će ju paziti i čuvati. To sam ja.

Moglo ga se prikazati uz Globuse, mogla se dodati hrpa medalja, ali Ante Kostelić s lopatom u ruci je pravi Ante. Čovjek koji je radom pretvorio "malu Hrvatsku" u "veliku Hrvatsku" i kad više ne bude nikoga od nas, sve ono što je napravio ostat će neizbrisivo. Trajno. Vječno.

Uz Antu, suprugu Maricu i Janicu, svečanosti u Kristalnoj dvorani hotela Westin Zagreb nazočili su i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac te brojni uzvanici i prijatelji koji su dijelili dio veličanstvenog puta obitelji Kostelić. Nagradu su dobitniku uručili direktor hrvatskih skijaških reprezentacija Vedran Pavlek i predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza Miho Glavić.

- U nekoliko rečenica ne mogu izgovoriti sve što bi bilo potrebno i što bi vjerojatno trebalo zabilježiti pisanom riječi o 30 godina, koje su bile više ili manje uspješne. Moram ljudski priznati da su, kao i većina naših života, završile kao zbroj iluzija, koje bi bilo bolje izraziti u nekoj pjesmi - rekao je dobitnik.

GORAN MEHKEK Cropix

Još jednom je naglasio ono što znaju svi koji ga poznaju.

- U ocjenjivanju sportskog rezultata ponižavajuće je kad se zbraja koliko je tko zaradio. To je bijedno. Nijednu stvar koju sam napravio, nisam napravio zbog novca.

Vedran Pavlek ima bezbroj priča iz 24-godišnje suradnje s Kostelićima, a sjetio se i jednog Antinog poziva usred noći. Poziva za koji će reći kako najbolje oslikava što je Anti uvijek bilo najvažnije.

- Prvo sam se uplašio da se nešto loše dogodilo, a on me u panici pitao "koliko je sati" i kad sam mu odgovorio da je 3.30, samo je rekao "dobro je, bojal sam se da sam zakasnio na trening".

Ante je mrzio kad su ga zvali čudotvorac, bolja je riječ bila i ostala - vizionar.

- Ante je otvorio viziju i oči meni, a isto tako i brojnim našim skijašima i skijašicama. Uz njegovu viziju probili su se Ana Jelušić, Nika Fleiss, Natko Zrnčić-Dim, Filip Zubčić, a danas imamo Leonu Popović i Zrinku Ljutić. Predanim i upornim radom, uz viziju, mogu se postići vrhunski rezultati. Ante, hvala ti na tome - istaknuo je Pavlek.

Premijer Andrej Plenković istaknuo je Kostelićev doprinos cijelom hrvatskom sportu.

- Ono što ste vi učinili za hrvatsko skijanje i hrvatski sport, ne može se usporediti ni s čim, a sjajni smo u mnogim pojedinačnim i kolektivnim sportovima. Kao sad se sjećam Salt Lake Cityja, svih utrka i dočeka. Nitko od nas nije sanjao da bi se moglo dogoditi takvo čudo. Ostvarili ste to velikom upornošću, znanjem, talentom. Svi koji se imalo razumiju u sport znaju koliko je to veliko postignuće.

Ante Kostelić je definitivno obilježio živote svih ljudi koji su dijelili barem dio njegovog puta. Jedan od takvih je dr. Igor Jukić, nekadašnji dekan Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, koji je bio mentor Anti Kosteliću kod obrane diplomskog rada koji je dovršio 2005., više od četiri desetljeća od početka studija. Dr. Jukić ima prijedlog koji bi se itekako trebao uvažiti i realizirati:

- Takvu volju i želju da privede kraju što je započeo pokazivao je i kao trener. Govoriti o Antinim metodama je izlišno. Rezultati su sve pokazali. A njegov diplomski rad nije diplomski, on je doktorski rad i trebalo bi ga pretvoriti u počasni doktorat.