Dražen Pinević
RETRO RUKOMET

'ŠEĆER' NA KRAJU Omiljena legenda HR rukometa razmontirala Babićevu Hrvatsku: Bili smo spori i dosadni, a '7 na 6' igraju samo inferiorne momčadi

VLADO ŠOLA Legendarni hrvatski vratar, trener u Kataru i komentator beIN sporta, o nastupu naše reprezentacije na SP-u u Francuskoj
Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 02. veljača 2017. 20:34

Vlado Šola je za vrijeme SP-a rukometaša u Francuskoj bio u Kataru kao komentator beIN sporta. Čuveni vratar, čijih se obrana za zlata u Ateni i Lisabonu uvijek rado sjetimo, kao i neponovljive crvene frizure, već četvrtu godinu radi trenerski posao u carstvu Valera Rivere. Zadovoljan je, želio bi bolje, ali kaže, “polako, sve će doći u svoje vrijeme”.

Jeste li gledali rukomet na SP?

- Jesam, puca mi glava od gledanja.

I kakvi su dojmovi?

- Opći dojam je da brzina dominira, da najbolji rukomet danas igraju Francuska, Norveška, Danska, Njemačka i Švedska, koja je po meni to radila i najbolje, ali je imala peh naići rano na Francusku, koja je, pak, selekcija koja može i brzo i polako, koja je doista vrhunska u svakom segmentu.

Spori i dosadni

Danska i Njemačka nisu se pokazale?

- Po meni je šteta za rukomet što su ispale od Mađarske i Katara, ali ako pogledate, to su jedine dvije utakmice u kojima su odustali sami od sebe, u kojima su težili biti spori, a oni jednostavno nisu takvi, ne mogu igrati rukomet ispod 30 golova po utakmici. No, tih pet selekcija koje sam spomenuo igraju i brzo, i čvrsto, i organizirano u obrani i napadu. Za mene je to moderan rukomet, u kojem nema stanke, koji se radi svih 60 minuta.

Nas ne spominjete, kako vam je izgledala Hrvatska?

- Retro, iskreno rečeno, ništa od obećanog modernog rukometa. Spori smo. Mi smo se bavili igrom “7 na 6”, a to nije moderno, nego je trend koji će se tek razvijati. Slažem se da ga treba koristiti, ali i činjenica da u finalu između Francuske i Norveške ta inovacija nije viđena, što dosta govori. Mislim da igru “7 na 6” forsiraju inferiorne momčadi.

Znači, mi smo bili inferiorni?

- Ne, mi smo tako izgledali. E, sad, zašto smo tako izgledali, ja ne mogu reći. Ali ono što sam vidio izgleda ovako - raščlanili smo obranu, pa imamo pauzu, pa imamo tranziciju, pa opet pauzu, pa napad dok se igrači izmijene, pa pauza, pa ulazi igrač za “sedam na šest” i to sve traje 45 sekundi, a to je sporo i dosadno. Kod nas obrana i napad nemaju kontinuitet. Ima previše praznog hoda, a to je protivniku lakše. Mislim da od previše analiza dolazi do paraliza, to je to. Jedino smo protiv Španjolske odustali od toga, igrali smo ono normalno što se igra u klubovima i bili smo dobri. Ako pogledate reprezentacije koje su dominirale, toga nema. U konačnici, medalje su osvojile brze Slovenija i Norveška te Francuska, koja može sve.

Imamo mi igrače

Vratio se na pitanje.

- Nismo inferiorni jer mislim da imamo igrače koji vrijede, no, možda se to najbolje može objasniti na primjeru Stepančića i Francuza Remilija. Igraju u istom klubu, dijele minutažu iako je Remili dvije godine mlađi. Remili je na SP-u igrao odlično, Stepančić nije i pitanje je zbog čega. Slično je kod Mandalinića, koji je u Ligi prvaka gotovo najbolji strijelac, a ovdje nije znao što učiniti u gužvi. Tu nešto nije štimalo. U konačnici, ako naša dva srednja zabiju više golova od sva četiri vanjska šutera skupa, onda to nešto govori o našoj igri. Ne bih želio ulaziti u pojedinačne odluke, u određene izbore, jer mislim da to ne bi bilo korektno, ali ja sam uvjeren da mi moramo igrati moderno, brzo i da za to svakako imamo mogućnosti. Pogledajte reprezentacije koje sam naveo kao moderne, tamo igraju svi, sa svih pozicija.

Kako su vam se činili vratari?

- Imali su dobrih trenutaka, ali mi se činilo da su djelovali kompletno kao naša igra. Najviše problema imali su s krila. Recimo, nekada se znalo, zatvaramo sredinu, sve s bočnih pozicija je vratarevo. Ako padne sa sredine, obrana je kriva. Mislim da na tom planu nismo napravili maksimum. No, ne bih vratare previše kudio.

Misli li Šola o reprezentaciji?

- Kao izbornik - ne jer smatram da u ovoj fazi karijere još nisam dorastao za takav posao. Mislim da tu treba još više znanja, iskustva pogotovo. I mislim da u nekoj budućnosti trebamo voditi računa da uz budućeg izbornika uvodimo trenere, kao sada Peru, koji će stasati da bi sutra mogli ići dalje. Mislim da je to jedini put. Eto, baš kada bih sebe vidio, volio bih biti u toj poziciji, ali ne kao trener vratara. Želim biti kompletan trener, učim svaki dan.

I uvijek naglašava jednu stvar.

- Zašto ne trener vratara? Zato što se ta funkcija nekad umanjuje bez razloga jer ako je vratar danas ključ svake momčadi, onda je i treneru vratara mjesto na klupi.

Linker
25. studeni 2024 12:39