Kad je prošli četvrtak Upravni odbor Hrvatskog rukometnog saveza donio odluku o višetjednom prekidu hrvatskih liga vjerojatno nitko nije očekivao da bi reakcija hrvatskih klubova mogla biti išta više od malo gunđanja i to uglavnom prigušenog i isključivo unutar njihovih krugova. Ispalo je potpuno suprotno. Većina nije samo gunđala sebi u bradu, nego su vrlo jasno rekli što misle o odluci, a ženski rukometni klubovi su otišli i korak dalje.

Ispada da je njima na neki način pandemija koronavirusa i pomogla, jer ih je natjerala da više međusobno komuniciraju, da se čvršće povežu i da napokon shvate da ako žele bolji ili samo drukčiji odnos prema sebi moraju se za njega izboriti. Zajedničkim snagama.

Prvi korak prema tome je zajedničko očitovanje klubova o odlukama UO HRS-a i isti takav zahtjev, koji su u utorak uputili HRS-u:
Ženski rukometni klubovi članovi 1. HRL i 2. HRL sjever/zapad/jug NISU suglasni s Odlukom UO HRS-a i hitno traže da se što se tiče natjecanja u ženskom rukometu:
- poništi Odluka o zaustavljanju natjecanja za ženske rukometne klubove u 1. HRL i za sve 2. HRL
- da se natjecanja u ženskom rukometu za 1. HRL i u svim 2. HRL nastave prema natjecateljskom kalendaru s početkom od subote 24. 4. 2021.

Nebriga o školovanju

U prilogu je spisak klubova koji su pismeno potvrdili suglasnost s inicijativom i sadržajem dokumenta, a brojke pokazuju da je HRS svojom odlukom uspio izazvati veliko jedinstvo klubova - čak 41 ženski klub od 47 (87%) koliko ih se natječe u četiri spomenute lige stavio je svoj potpis.

Kroz svoju inicijativu ženski klubovi traže da se prvenstva nastave 24. travnja

JOZO CABRAJA/KOLEKTIFF IMAGES

Od 14 prvoligaša nisu se “potpisala” samo tri, a jednaka je brojka i među drugoligaškim klubovima, ali njih ima ukupno 33.
Brojke su to koje daju itekakvu težinu ovoj inicijativi. Nije riječ o manjini, o samo nekoliko klubova, to je praktično kompletan ženski rukomet!

Iz svih kontakata s klubovima proteklih dana i njihovih reakcija potpuno je jasno da ih je posebno zasmetala činjenica da prije donošenja ovako važne odluke, ne prvi put, nikome nije palo na pamet pitati ih za mišljenje. I takvu praksu žele napokon prekinuti.

Usput, istog dana kad je održana sjednica UO HRS-a, održana je i Skupština HRS-a na kojoj uopće nisu prezentirane donesene odluke o prekidu liga, a kamoli da je bila neka rasprava o njima.
I ne samo to, nego...

“Ženski i muški rukometni klubovi dana 9. 4. 2021. od Povjerenika za natjecanje dobili su Obavijest da je UO HRS donio Odluku o zaustavljanju natjecanja prvih i drugih rukometnih liga bez ikakvog objašnjenja zašto se natjecanja zaustavljaju - normalno bi bilo da su klubovi dobili sadržaj Odluke UO HRS-a iz kojeg bi se vidjeli razlozi i objašnjenja za zaustavljanje natjecanja”, piše između ostalog u zahtjevu klubova.

U dokumentu se navodi kako ženskim klubovima prekid natjecanja nije prihvatljiv ni iz sportsko-natjecateljskih razloga ni iz epidemioloških razloga, navodi se i točan broj odigranih utakmica (okvir uz tekst).

“Posebno valja napomenuti da su doslovno svi klubovi kroz ovu natjecateljsku sezonu iz poznatih razloga sa svojim igračicama nekoliko puta započinjali i prekidali trenažne procese, koliko je to naporno i stresno za igračice i trenere nije potrebno govoriti, pa se postavlja pitanje UO HRS-a: Zar je potreban još jedan prekid i započinjanje novog trenažnog ciklusa isključivo zbog vaše odluke - gdje je tu briga za igračice?”

Zamjera se i ne vođenje brige o obrazovnim obvezama igračica, a žensku ligu u najvećoj mjeri igraju srednjoškolke i studentice...

“Valja voditi računa da su tijekom lipnja srednjoškolke opterećene državnom maturom, a studentice ispitnim rokovima, tako da im je rukomet u tom vremenskom periodu van prioriteta što je apsolutno opravdano. Ispada da prema Odluci odigravanjem utakmica u lipnju UO HRS uopće ne vodi računa o školovanju igračica.”
I još jedno konkretno pitanje za HRS:

“Ovakvom Odlukom UO HRS-a nameću se klubovima dodatni neplanirani troškovi za mjesec lipanj za koji klubovi nemaju osigurana financijska sredstva. Hoće li te neplanirane troškove, u ovim itekako teškim vremenima, klubovima podmiriti HRS?”
Klubovi smatraju da se odluka ne može opravdati ni epidemiološkim razlozima budući da nije donesena na temelju odluke Stožera civilne zaštite RH o zabrani natjecanja, nema ubrzanog i nekontroliranog širenja zaraze koje onemogućava ili u znatnoj mjeri otežava odigravanje većeg broja utakmica (što argumentiraju i visokim postotkom odigranih utakmica), a upozoravaju da niti jedan drugi sportski savez u Hrvatskoj nije prekinuo natjecanja.

Kršenje ustavnih prava

Smeta ih i dio o cijepljenju...

“Iz dopisa o cijepljenju i procjepljivanju sudionika natjecanja, a niti iz dosadašnje korespondencije s razine HRS-a nije jasno:
- tko, po kojim kriterijima, iz kojeg razloga i prema kojim normama je ‘predviđen za cijepljenje’.
- tko o tome i temeljem koje norme odlučuje.
- kakve posljedice za klubove i pojedince će imati eventualno odbijanje cijepljenje sportaša ili/i sportskih i ostalih osoba u klubovima.

Također, dopisom se posredno nameće obveza cijepljenja iako takvu obvezu koja sama po sebi predstavlja kršenje ustavnih načela i prava kao i temeljnih sloboda i prava čovjeka i građanina može nametnuti jedino državno zakonodavno tijelo u posebnim slučajevima, odnosno zbog nastupanja posebnih okolnosti.”