Domagoj Duvnjak

 DAMIR KRAJAC Cropix
VIŠE NIŠTA NIJE NEMOGUĆE

Nadnaravne sile nose Duvnjaka, a najveći od svih otkrio je nevjerojatnu činjenicu o pobjedi Hrvatske

Dok su Hrvati ‘divljali‘ na izlasku iz dvorane, Nikola Karabatić iznio nam je fascinantan podatak
Piše: Predrag ŽukinaObjavljeno: 31. siječanj 2025. 06:31

Svi bogovi, kako je to figurativno izrekao hrvatski izbornik Dagur Sigurdsson, ali i svi sveci bili su na strani hrvatske rukometne reprezentacije u onoj četvrtfinalnoj utakmici protiv Mađarske kad su njegovi igrači nadoknadili minus od četiri gola i s 31:30 izborili polufinale SP-a u Areni Zagreb.

Svi sveci i svi bogovi, ali i još neke dodatne nadnaravne sile bili su na strani hrvatskih rukometaša i u polufinalnoj utakmici protiv Francuske u četvrtak navečer u Areni Zagreb kada je dugogodišnji kapetan reprezentacije Domagoj Duvnjak odigrao posljednju utakmicu u zagrebačkom rukometnom hramu u dresu s državnim grbom. Kapetan koji je naslijedio maestra Ivana Balića pustio je suzu, tužan zbog oproštaja, no pustio je i suzu radosnicu jer je izranjavan ozljedom izborio svoje peto finale u bogatoj reprezentativnoj karijeri nakon EP-a u Norveškoj 2008., SP-a u Hrvatskoj 2009., EP-a u Austriji 2010. te EP-a u Austriji i Švedskoj 2020.

I kad su se kockice počele slagati kao u najluđim snovima, svi su bili sretni zbog polufinala koje je smatrano maksimalnim dosegom

Oslo 2025. moglo bi mu donijeti oproštaj od reprezentacije kakvom se ni su snu nije mogao nadati nakon što se ozlijedio na početku SP-a u drugoj utakmici turnira. Kad su redom nakon njega ozljede zaradili i Luka Cindrić, David Mandić, kad je iz stroja izbačen pa opet vraćen i njegov "pajdaš" Igor Karačić, koji je naknadno priključen reprezentaciji, akcije momčadi pale su na najniže grane. Tome je pridonio i poraz od Egipta koji je zamalo zapriječio prolaz u četvrtfinale turnira.

image

Slavlje hrvatskih rukometaša

ANNE-CHRISTINE POUJOULAT Afp

Tko će se nositi s raspoloženim Islanđanima, tvrdim Slovencima, neugodnim Mađarima, a prije, odnosno poslije svih s Francuzima, koji su se do polufinala poigravali sa svima?! Gotovo nitko nije vjerovao da je tako nešto moguće. I kad su se kockice počele slagati kao u najluđim snovima, svi su bili sretni zbog plasmana u polufinale koje je smatrano maksimalnim dosegom.

No način na koji su Sigurdssonovi igrači odradili prvo poluvrijeme polufinalne utakmice s Francuskom iznenadio je i najoptimističnije kroničare i drukere reprezentacije. Voditi Francuze devet razlike i "uvaliti" im 18 golova u 30 minuta?! To nitko nije mogao niti sanjati. Na izlazu iz dvorane, dok su Hrvati "divljali" i proslavljali odlazak u Oslo, ali ne u utakmicu za broncu, već za zlato, pojavio se veliki, najveći - Nikola Karabatić koji se oprostio od reprezentacije na OI u njegovom Parizu, a u Zagreb je došao podržati brata Luku i ostale bivše suigrače.

Samo smo u jednom, mislili smo tada, suviše optimističnom tekstu, najavili da bismo voljeli da Duvnjak postane "rukometni Goran Ivanišević"

- Ne, nikada francuskoj reprezentaciji nitko nije zabio 18 golova u poluvremenu i nikada nas nitko nije vodio devet razlike - kategoričan je bio Nikola rekavši da su on i suigrači na EP-u u Zagrebu 2018. u jednom trenu imali šest golova minusa od Španjolaca.

A velikom Nikoli vrijedi vjerovati ako smo već sami zaboravili da se tako nešto nekad dogodilo.

Sad kad su na ovaj način pali Francuzi, sad je sve moguće. Pa i samo zlato, ma tko stajao s druge strane terena Uniti Arene u Oslu. Duvnjak se može oprostiti sa zlatom, s onim jedinim što mu u karijeri nakon osam velikih odličja nedostaje. Netko je to sanjao uoči SP-a?! Nije niti Duvnjak, nije na ovom tekstu potpisani autor koji se može pohvaliti da je uživo ispratio cijelu Duvnjakovu karijeru otkad je zaigrao na svom prvom SP-u, na onom 2007. u Njemačkoj na kojem se pojavio kao golobradi mladić.

image

Domagoj Duvnjak

DAMIR KRAJAC Cropix

Nije nitko. Samo smo u jednom, mislili smo tada, suviše optimističnom tekstu najavili da bismo voljeli da on postane "rukometni Goran Ivanišević" koji je u smiraj karijere uzeo svoj prvi Wimbledon koji mu je dotad izmicao.

Svaka čast "Duletu", svaka čast njegovim suigračima, svaka čast islandskom čudotvorcu Sigurdssonu. Može li on ponoviti ono što je ostvario na EP-u 2016. u Poljskoj kad je, tada otpisanu Njemačku, odveo do naslova prvaka Europe?! Sad stvarno više ništa nije nemoguće...

31. siječanj 2025 06:31