Prije devet godina zagrebačka Arena je vrvjela Argentincima. Bilo ih je nekoliko tisuća, raspjevani, rasplesani, nasmiješeni, sjajnog raspoloženja.

- “Vamos, vamos Argentina! Vamos, vamos aganar”

U prijevodu “idemo, idemo Argentina; idemo, idemo do pobjede”. Navijanje je pak predvodio iz jedne od loža veliki Diego Armando Maradona. Bilo je to 2016. u finalu Davis kupa. Tih okvirno 2.000 Argentinaca, ali temperamentnih, srčanih, “debelo” je nadjačalo ostatak tribina. Samozatajne Zagrepčane. Imali su Argentinci i razloga velikog za slavlje na kraju jer osvojili su Davisov pokal. No, sjećamo se savršeno ta tri finalna dana u Areni jer smo sa silnom radošću pohodili to zdanje. Je, zanimao nas je dakako tenis, sve 5, ali više od svega, išli smo na najbolji tulum u gradu! To je bila poanta.

Jaka obrana

E da, što se petka navečer tiče, vjerujemo i opet u dobar tulum na tribina, ali ne (Bogu hvala) u latino-ritmu. Što je najbolje, uoči smo u srijedu navečer 2-3 argentinska navijača zahvaljujući dakako prepoznatljivim dresovima. Ne rukometnim nego nogometnim. I 10 na leđima. Ne Maradona, nego Messi. Međutim, jasno da nema pjesme, galame, veselja i navijanja. Prvo, jako ih je malo, a drugo i bitnije, njihovi im rukometaši protiv Egipta konkretno u 1. kolu baš i nisu dali povoda za pjesmu.

- Dosta smo gledali Hrvatsku prije ovog prvenstva. Imamo puno video-snimaka, a i igrali smo protiv Hrvatske. Mislim da ćemo se dobro spremiti za njih - tako zbori pivot Argentine Lucas Dario Moscariello.

- Jasno, znamo s kim imamo posla. Oni su jaka momčad, posebno u obrani kako mi se čini. Imaju puno igrača koji igraju i u Ligi prvaka. Mi... Mi imamo dosta mladu momčad, nemamo baš toliko iskustva, ali potrudit ćemo se nadmetati s Hrvatima. Trebat ćemo jasno biti puno čvršći u obrani i ne toliko griješiti u napadu.

Da, “samo to”. Protiv Egipta su stvarno izgledali loše. Izgubili su čak 14 golova razlike (25:39), ali ne samo to. Izgubili su i dvojicu igrača za sraz s Hrvatskom jer su crveni karton dobili Pedro Martinez koji je inače jedan od igrača iz udarne postave, te Benacedo. U momčadi nema više braće Simonet, niti Pabla, ni Sebastiana Simoneta, ali ni najboljeg njihovog svih vremena, Diega. Dakle...

- Naša prava šansa na ovom prvenstvu, za nešto više, za prolazak skupine je zapravo utakmica protiv Bahreina. Mislim jasno, dat ćemo mi sve od sebe protiv Hrvatske jer ne možete, nije sportski doći na svjetsko prvenstvo, bilo koje i onda se ponijeti kao da vam je svejedno. Ne, dat ćemo sve od sebe, ali znam protiv koga igramo.

Nekoć u prošlosti je Argentina pobjeđivala Hrvatsku. To mi ovdje pamtimo?

- Da, jednom na SP u Kataru, ali druga je to momčad Hrvatske sada.

Pa, bilo je i još jednom, u Portugalu 2003. u 1. kolu. Tada je Hrvatska na koncu postala svjetski prvak.

- Joj da, bila je i ta utakmica. Uh, to je još davnije, ali to je naš trener sadašnji igrao.

U petak neće pobijediti. Znamo da nije mudro i odgovorno ovakvo što tvrditi, ali ovog puta Argentina neće slaviti, argentinske će pjesme i tanga izostati, ali nije da zbog tog žalimo. Nimalo.