Arena u četvrtak mora gorjeti: ‘Idemo zaglušiti zvižducima svaki kontakt s loptom svakog Francuza‘

Za početak ikakve daljnje rasprave, priče o hrvatskim navijačima na ovom Svjetskom prvenstvu, nužno je reći, ispisati samo jednu riječ. Iskreno, bez podilaženja. Samo jedno veliko - hvala!

Hvala svakom navijaču. Onima u dresu Vatrenih, s kapicama Barakuda, majicama rukometnim na kojima pišu imena sviju naših najboljih rukometaša, od jednog do drugog Ivana. Od Balića do danas malog Pavlovića. Svima sa šalovima, zastavama, transparentima, trubama. A znate li na čemu i zašto ovo - hvala? Prvenstveno, primarno, za odanost u ovom slučaju rukometnoj vrsti, a načelno hrvatskim bojama i to po cijeni koja je, baš kao i prvenstvo, svjetska.

Dosad su se ulaznice prodavale u Zagrebu, ovisno o dijelovima tribina, od 40-90 eura. To je bila cijena za prva dva kuga. Za četvrtfinale su bile od 50 do 100 eura, a sada... Sve su ulaznice već dan i pol prije početka polufinala bile rasprodane, sada su na djelu samo preprodavači. Njih nećemo ni u kojem slučaju reklamirati, ali ono što želimo istaknuti je sljedeće.

Hrvatski navijači

DAMIR KRAJAC Cropix

Onaj tko je dosad došao na barem jednu utakmicu, a malo tko dolazi baš sam, uglavnom s curom, ženom, bratom, djecom, pa ako je i cijela obitelj... Ne možete ostati ispod 200 eura. Jer, nešto će te popiti, kupiti kokice, dijete će možda htjeti suvenirčić, kakav, šal, da ne velimo i dres. Zato, svak‘ onaj koji je ovih dana došao u Arenu bodriti Hrvatsku, tu je ljubav i strast lijepo platio. Za velik novac.

Tu sad uopće ne kanimo ići u rasprave jesu li ulaznice preskupe, je li u Norveškoj jeftinije ili ne. Ne, moramo se naviknuti na temeljnu postavku u današnjem svijetu vrhunskih sportskih spektakla, a ona je - to košta! Nije besplatno, nije jeftino nigdje i košta puno. I gotovo. Nema rasprave. U cijelom svijetu je tako, znamo iz prve ruke i s tim se valja pomiriti. No, zato onda svim tim navijačima valja odati priznanje i u ime sporta zahvaliti. Za svaku utakmicu! Pa i onu protiv Zelenortskih otoka za koju su neki stručni analitičari naveli kako je "sramotno prazna dvorana", "Hrvati su podbacili"...

Je, dvorana od 15.000 mjesta je bila polupuna (ne poluprazna), a konkretno, navijača bilo točno 8.450! Protiv Zelenortskih otoka, neatraktivnog suparnika, s predvidljivim rezultatom i u srijedu, usred radnog tjedna. Halo, malo li je to? Od kada nam je malo 8.450 gledatelja na sportu? Toliko o tom dijelu i to je pojašnjenje našeg stava da svakom navijaču valja zahvaliti na samom činu dolaska.

Glede navijanja, tu bi se mogla pronaći čak i pokoja, sitnija zamjerka. Ovaj ju je novinar zapisao prije 3-4 dana. Naime, u nekim je situacijama (iznimka je sraz s Mađarima, to ćemo malo kasnije) malo ipak izostala bučnija, pravodobnija zvučna kulisa. Nije dostatno povikati kad se postigne gol ili vratar obrani šut.

Hrvatski navijači

DAMIR KRAJAC Cropix

Ne treba baš uvijek službeni spiker biti taj koji će prvi potaknuti navijanja i uvodnim stihovima neke pjesme navesti navijače da se oglase. Kod onih 0:5 protiv Slovenije, lagani je tajac nastao u dvorani. Navijači baš tada moraju stupiti na scenu. Kad je teško i kad "zagusti", daj najjače.

Nadalje, snažniji pritisak na suparnika. Kad taj krene u napad željeli bi čuti, ali u svakom napadu eto Francuza u četvrtak, 15.000 zvižduka. Neka bubnjići bole, da ne čujemo svoje misli od silnih decibela. Nema sportaša koji će na takvo što ostati imun. To je nedostajalo. Velimo, osim četvrtfinala s Mađarima i to zadnjih 15-20 minuta. Spomenuo je to i netko od naših igrača nakon utakmice.

U završnih 20-ak minuta četvrtfinala, nije izgledalo dobro rezultatski, "patili" su rukometaši "dolje" na terenu, ali tribine su prepoznale taj trenutak. Sad ili nikad! Udri glasnicama i dlanovima, najjače što znaš. To je bilo to! Znamo da ove utakmice ne prate velike, organizirane navijačke skupine tipa BBB ili Torcida. Da su oni unutra, vau, "gorjelo" bi sve u 16. Ovo je ipak nešto malo drukčije, ali jest jednako vrijedno.

Zato, idemo u četvrtak opet na Lanište. Cijela Hrvatska ili 15.000 sretnih. Idemo poduprijeti Lijepu našu. Idemo zaglušiti zvižducima svaki kontakt s loptom svakog Francuza. Svaku njihovu sekundu, bez iznimke. Pođimo navijati, pjevati, veseliti se, slaviti sport. Pođimo u Arenu naše radosti.

DAMIR KRAJAC Cropix