‘To što je radio Sigurdsson, nije normalno za jednog Islanđanina. Moja pozicija? To nema nitko na svijetu‘

Proslavljeni hrvatski reprezentativac Petar Metličić rado je za Sportske novosti prokomentirao velik uspjeh naših rukometaša na Svjetskom prvenstvu.

- Postojala je nada, s obzirom na to da smo igrali kod kuće, da bismo mogli stići do četvrtfinala i polufinala. No, iskreno, nakon nekoliko teških i neuspješnih posljednjih godina, mislim da ovo nitko nije mogao očekivati - rekao je Metličić u uvodu.

Kako vam je izgledala igra naše reprezentacije?

- Imali smo dosta problema, nije bilo jednostavno ni izborniku ni igračima. Otpadali su nam glavni igrači, ali najbitnije je da je ekipa u ključnim trenucima dobro reagirala. Prijelomna je bila utakmica protiv Islanda kad su vidjeli da mogu. Bila je to jedna od boljih utakmica u posljednje vrijeme i dala nam je vjetar u leđa. Bilo je teških trenutaka protiv Slovenije i Mađarske, ali sve je to normalno s obzirom na pritisak, značaj tih utakmica i razmišljanje da smo tako blizu. Pokazali smo mirnoću i karakter, to nam je bilo najvažnije. Nismo padali ni na 0:5 protiv Slovenije, ni na -4 protiv Mađarske. Pokazali smo vjeru, naravno uz pomoć publike koja je bila fantastična.

Metličić smatra da je momčad bila ključna za osvajanje srebrne medalje u jakoj konkurenciji suparnika koji su označeni favoritima.

- Bez obzira na neke igrače koji su bili jako dobri, momčad je u različitim trenucima pokazala snagu i zajedništvo. Uvijek se istaknuo i povukao netko drugi, svi su sudjelovali i dali svoj doprinos, do posljednjeg igrača; Karačić, Pešić, Maraš, pa Jelinić koji je briljirao protiv Francuske, Srna koji je bio jako dobar u posljednje dvije, tri utakmice, uz Martinovića, Kuzmanovića i Šipića koji su bili najkonstantniji. Dagur je vjerovao svima, oni su to osjetili, znali su da su važni i da vjeruje u njih.

Spomenuti ste izbornika, koliko je on imao utjecaja na ovu lijepu rukometnu priču?

- Istina je da smo bili malo razočarani zbog Olimpijskih igara, nismo u Parizu odigrali dobar turnir. Bilo je dobrih i lošijih stvari, ali više lošijih i nismo uspjeli napraviti rezultat. Nije Sigurdssonu bilo jednostavno kao strancu doći u novi, potpuno drugačiji mentalitet. Trebalo mu je vremena da uđe u glave igrača, da vidi tko što i koliko može. Njegova trenerska kvaliteta od prvog trenutka nije bila upitna, gdje god je bio, u reprezentacijama i klubovima, radio je dobar posao. Smatram da je u ovoj priči izbornik bio jako bitan; stvorio je kemiju u ekipi, skoro pa je postao Hrvat, pokazivao je emocije, što nije baš normalno za jednog Islanđanina. Ta dobra kombinacija na kraju je donijela uspjeh, vidjeli ste koliko je i on sam bio zadovoljan.

DRAGAN MATIC/CROPIX Cropix

Do svjetskog srebra Hrvatska je stigla uz velike probleme na poziciji srednjeg vanjskog s obzirom na ozljede Domagoja Duvnjaka, Luke Cindrića i Igora Karačića?

- Tim više je ovaj rezultat još veći i vrjedniji. Na skoro 90 posto turnira smo bili bez trojice igrača koji su najiskusniji i imaju najviše medalja, dok igraju jako osjetljivu i bitnu poziciju. Stvarno je nevjerojatno kako smo u takvim uvjetima uspjeli doći do medalje. Poziciju na sredini popunjavao je Martinović koji je također igrao s ozljedom. Duvnjak i Karačić odlaze, ostao je samo Cindrić i nadam se da će ga zdravlje poslužiti jer je on jako kvalitetan igrač koji može donijeti razliku. Napunili smo se samopouzdanjem na ovom turniru, nadam se da nećemo tu stati, treba nastaviti dalje...

Pamtimo vas kao sjajnog desnog vanjskog, kako gledate na svoje nasljednike Ivana Martinovića, Matea Maraša i Luku Lovru Klaricu?

- Imamo pravo bogatstvo na toj poziciji! Ja nisam imao tu sreću, uglavnom sam bio sam i nije mi bilo jednostavno, sreća da me zdravlje dobro poslužilo. Ovo što sad mi imamo, to nema nitko, i treba im dati svu pažnju koja im je potrebna. Svi su još mladi, puno toga je pred njima. To su tri odlična momka. Matea i Klaricu poznajem dugi niz godina, Matea osobito iz kluba gdje sam ga trenirao. Martinoviću je Dagur dao kapetansku vrpcu, to je velika odgovornost i čast. Za mene je on, uz Gidsela, najbolji desni vanjski na svijetu.

Na ovom turniru imali smo napokon dobru obranu i vrhunske vratare?

- Uvijek sam naglašavao da je obrana potrebna ako želiš nešto osvojiti. Sve kreće od obrane i golmana, pogotovo je osvježenje predstavljala naša 5-1 obrana s Mamićem. Vidio se taj Dagurov “nos”, kako je prepoznao da bi Marko mogao jako dobro to odigrati. Bez obzira na to što smo u finalu imali kvalitetnog i odličnog protivnika, možda bi i ta utakmica bila neizvjesnija da je ostao u igri. Obrana 6-0 koju smo igrali nakon njegovog izlaska odgovara Dancima, dok se mi nismo dobro snašli. Što se tiče vratara, čudo je što smo dobili na toj poziciji. Dominik Kuzmanović branio je izvrsno, nažalost Mateja Mandića je izbacila nesretna ozljeda. No, imamo takva dva golmana kojima su tek 22 godine, dok su obojica na vrhunskoj razini. Nadam se da će ih zdravlje poslužiti, ali nije upitno da će nastaviti ovako s obzirom na to da poznajem njihove radne navike. Jako dobro smo pokriveni na golu i to je jako bitno jer su vratari u rukometu ključni...

Danska je ipak bila i ostala svijet za sebe?

- Ovakve dominacije nije bilo od Francuza i njihove generacije koja je bila na vrhu od 2008. do 2015. godine, teško je govoriti tko je bolji. Kad osvojiš četiri svjetska naslova zaredom, to sve govori. Oni su ljudi s drugog svijeta, ta lakoća igranja, brzina, tehnika... Imaju i fantastičnog vratara Nielsena koji radi toliku prevagu, malo me u tom smislu podsjeća na Omeyera. Danska je reprezentacija kojoj se treba diviti i djeci na videu pokazivati kako se rukomet zapravo jednostavno igra. Moglo se uživati u njihovim igrama, zapravo na kraju nisu imali niti jednu za njih tešku utakmicu.

TOM DUBRAVEC Cropix

Za kraj pitanje koje se nameće samo po sebi. Može li ovo srebro predstavljati povratak Hrvatske na veliku scenu, što su mnogi u euforičnim trenucima skloni zaključiti, ili je to bio samo bljesak?

- Prošlo je već toliko godina, imali smo toliko uspjeha, dok se nije nažalost puno toga promijenilo. Euforija dođe i prođe, ali mi smo mala zemlja s puno rukometnih talenata i trebali bismo tu priču podići na višu razinu. Od samih liga, koje nisu baš najbolje, pa do toga da nam klubovi budu jači i kompetitivniji, da nemamo samo dva kluba... Postoje veliki prostori za pomake u sustavu rada s mladim rukometašima, treba ulagati u trenere, najveći je problem po mom mišljenju infrastruktura. OK, možeš imati novac, ali kad nemaš gdje kvalitetno raditi, sve gubi smisao. Nadam se da će se nešto promijeniti, najviše po pitanju infrastrukture. Hrvati jednostavno vole rukomet, talentirani su, praktički iz ničega opet imamo dobru repku. Kad imaš kvalitetne uvjete i kvalitetne trenere koji su plaćeni i zadovoljni, uz talent i toliko djece koja se bave rukometom, tada rezultat i konstanta ne mogu izostati. Možda nekad neće biti medalja, ali bit ćeš kvalitetan i kompetitivan, i izbacivat ćeš nove igrače. Da, odgovara nam improvizacija, tu smo maheri, ali ipak vjerujem da bismo bili još bolji i uspješniji kad bismo sve imali posloženo - zaključio je Pero Metličić.