Ubio je volju za životom i svaku nadu "svojim" Austrijancima taj mladić koji je prije 26 godina rođen u Beču. Naravno, nema pogreške, samo je jedan takav u redovima hrvatske rukometne reprezentacije na kvalifikacijama za OI - to je Ivan Martinović, koji se u četvrtak navečer u Hannoveru prometnuo u igrača utakmice i najvažniji kotačić u mehanizmu Dagura Sigurðssona, koji je protiv Austrije slavio 35-29 učinivši ogroman korak ka OI u Parizu.

Nije, dakako, Martinović pobijedio sam. U vrlo važnu pobjedu koja je otvorila put ka Parizu odlične su role ugradili svi Sigurðssonovi igrači - od vratara Mandića i Kuzmanovića do Cindrića, Srne, Šipića...

Ako i nije štimalo na svim razinama i ako je prvo poluvrijeme bilo pravo mučenje, kad je Martinović u vrlo kratkom razdoblju na početku drugog poluvremena poslije posljednjeg vodstva Austrijanaca zabio tri gola u vrlo kratkom periodu, utakmica je bila prelomljena. Ivan je odisao zadovoljstvom:

"Napalio sam se"

- Priznajem, bio sam posebno napaljen na ovu utakmicu protiv Austrije jer sam na utakmici s Austrijom na Europskom prvenstvu bio ozlijeđen i tu je prestao moj put na tom turniru, koji nije dobro završio. Trudio sam se nekoliko mjeseci i radio, trenirao, jako mi je bilo stalo da dođem na ove kvalifikacije i uspio sam u tome. Jako sam malo trenirao i igrao prije okupljanja reprezentacije, tek jednu utakmicu za Melsungen. Kad sam od struke u klubu dobio zeleno svjetlo, bio sam zaista presretan. Presretan sam i sad kad sam odigrao dobru utakmicu.

Nije to bila tek "dobra utakmica"; istina, nije niti "čisto savršenstvo", ali je tome bila na tragu:

- Nisam još sasvim u pravom ritmu, trebam sve to još pohvatati nakon par mjeseci bez rukometa. Na kraju ove utakmice mi je, priznajem, malo i ponestalo zraka. Najvažnije je da smo izborili ovu ključnu pobjedu nakon koje je Pariz, o kome svi sanjamo, puno bliži. Dali smo sve od sebe svi mi na terenu, vratilo nam se to na lijepi način u drugom poluvremenu poslije grča koji smo imali u prvom dijelu zbog važnosti zadatka. Nije mala stvar ići na Olimpijske igre.

"Tući" će Martinovića njegovi u Beču zbog ove njegove presudne role u pobjedi, odnosno porazu Austrije:

- Da, imali bi razlog, no, šalu na stranu, zaista sam im htio vratiti za onu ozljedu na EP-u i zaista sam bio posebno motiviran. Jesu li oni krivi za to?! Neću reći da su me namjerno tada ozlijedili, no dogodilo se to na toj utakmici i tako sam ja to sebi postavio u glavi. Htio sam im to vratiti.

Nije bitno tko zabija i da najviše na pojedinoj utakmici, no opet su pobjedu iznijeli mlađi igrači:

- Mi, uvjetno mlađi, s manjim stažem u reprezentaciji, pokazali smo da možemo i da znamo već na Europskom prvenstvu. Već smo tada pokazali da možemo preuzeti odgovornost. Uvijek se na svakoj utakmici istakne poneki igrač, to je stvar koja se, eto, tako jednostavno dogodi. Uvijek se nekom otvori. U svakom slučaju, imamo perspektivu u ovoj kombinaciji starijih i iskusnijih i mlađih, koji su gladni.

Martinoviću je bilo čudno u obrani igrati protiv "poznanika" Bylika:

- Pomalo čudno je bilo, mislim da sam s njim ukupno zajedno igrao gotovo deset godina. On je jedan od najboljih desnih vanjskih na svijetu. S jedne je strane bilo čudno, a s druge prelijepo jer ja video s njegovom igrom nisam morao gledati prije utakmice. Znao sam ga napamet zaustaviti, toliko ga dobro poznajem.

Dovršiti posao

Važna je pobjeda upisana, no posao je daleko od zgotovljenog. Slijedi najprije najteža obaveza protiv Njemačke, zatim Alžir. Sad se ipak lakše diše:

- Kao što smo najavili svi skupa s izbornikom prije Hannovera, idemo na sve tri pobjede bez ikakvih kalkulacija. Oni igraju na svojem terenu, no bit će i naših navijača. Ako ćemo iskreno, svima nama je puno lakše igrati pred prepunim gledalištem i to će biti jedna lijepa rukometna predstava. Nema veze što će većina navijača biti protiv nas.

"Nema veze što su protiv"

Snimanje Njemačke vršilo se u hodu, veći dio priprema bio je baziran na Austriji:

- Nema tu nekih tajni, znamo se dobro svi mi u rukometnom svijetu. Dobro je ipak što smo prije te utakmice imali dan odmora za dodatno snimanje, za gledanje videa, za odmor i pripremu. Oni su bez većih problema sredili tvrdi Alžir, i njima je Pariz vrlo važan i željeli bi već protiv nas riješiti pitanje odlaska na OI. No to želimo i mi - da nama zadnja utakmica s Alžirom u nedjelju bude samo stvar prestiža s već spremljenom vizom za Pariz.... Idemo po pobjedu - zaključio je Ivan Martinović.