‘Njegov promašaj je prelomio utakmicu. Sumnjali smo u sebe, a nedostajali su nam i ‘pravi navijači‘‘

Previše toga u utakmici s Egiptom nije bilo na našoj strani. Najprije je spoznaja da nemamo Duvnjaka i Cindrića kao naše prve razigravače ostavila prevelik psihološki učinak na igračima, što je i normalno, jer smo ih izgubili preko noći. I uz sve to pokazali smo da možemo igrati s odličnim Egipćanima, ali uništile su nas prevelike amplitude u igri koje su obilježile utakmicu. Rekao bih najviše zbog manjka samopouzdanja. Sa samo malo manje tih "propadanja", itekako smo mogli do pozitivnog rezultata.

Otvorili smo utakmicu malo "stisnuto", razbranili smo njihovog golmana, a dozvolili im četiri lagane kontre i previše zicera. U postavljenoj obrani imali smo veliki problem s njihovim šuterom Heshamom, kojeg je njihov izbornik ciljano postavio u prvu sedmorku, jer do naše utakmice nije bio u njoj. Hesham je izraziti šuter, lijevi bek koji ne dodaje, nego samo traži šut. Umjesto da na njega izlazimo maksimalno agresivno, naša je obrana radila nakon prvog njihovog križanja korak unatrag i Hesham nam je lako i brzo izvana zabio tri gola, kasnije i četvrti.

S manjkom čvrstine u obrani automatski smo ostali bez dovoljno kontri i polukontri, što nam je bilo veliko oružje u prve dvije utakmice na turniru, a bez Duvnjaka i Cindrića kontre smo trebali i više nego inače.

S druge strane previše smo zicera promašili u napadu. Njihov golman Mohamed ne brani na eksplozivnost, nego pokušava čitati igru i postaviti se na vrijeme, što je cijelu utakmicu sjajno radio. U takvim situacijama naši igrači morali su daleko više pratiti te kretnje, te pucati kontra njegovog postavljanja.

Realno je deset crnih minuta u razdoblju od 40. do 50. minute riješilo utakmicu. Prijelomni trenutak bio je Martinovićev promašaj kod rezultata 18:19, umjesto izjednačenja oni su nam brzo zabili za dva razlike i potom iskoristili našu slabu igru u napadu u kojem smo potpuno izgubili samopouzdanje.

Egipat je sve što je napadački napravio na utakmici napravio kroz sredinu, ili kroz kontre. Njihova krila cijelu utakmicu nisu "uskakala" na našu postavljenu obranu. U nastavku nije bilo ozlijeđenog Heshama, ali mi kao da to nismo prepoznali. Krenuli smo s dubljom obranom, premda su oni ostali bez vanjskog šuta, ali zato su iskoristili prostor koji smo im otvorili s dubokom obranom, te se u igri "dva na dva" raspucao njihov stoper.

Međutim, nisam pesimističan. S kim god igrali u srijedu, uvjeren sam da nećemo imati takve amplitude u igri, jer ćemo do tada prihvatiti da Duvnjak i Cindrić više nisu s nama. I onda ćemo osvojiti lopte koje su "naše", a završe u rukama suparnika, što se protiv Egipta dogodilo u barem pet situacija. Zato doista vjerujem da možemo dobiti i Island i Sloveniju, kao dva najveća suparnika koji nas čekaju.

Slovenci su odlična reprezentacija, na razini Egipta, ali mi ih odlično poznajemo, razbili smo ih u zadnjoj pripremnoj utakmici, što je psihološki iznimno važno. Po meni će baš psihološka priprema drugog kruga biti presudna za naše igrače. Ključno je da ne izgube vjeru u sebe i da zaborave Duvnjaka i Cindrića. Važno je da nešto naučimo na pogreškama iz utakmice s Egiptom i da ih više ne ponavljamo. Ne smijemo na bilo koji način sumnjati u svoje snage.

Na kraju bih još nešto podvukao. Dvorana je bila puna, ali našim igračima, posebno bez Duvnjaka i Cindrića, nije trebala klasična podrška publike, nego pravi navijači koji će napraviti atmosferu koja bi nas nosila, a protivnike sputala. I to nam je nedostajalo u ovoj utakmici.