Gledam ga, stvarno je legenda. Ništa mu nije teško, čak ni doći pred novinare i odgovarati na pitanja toliko godina nakon svega. Patrik Ćavar je svojevremeno bio najbolji igrač na svijetu. S njim je Zagreb bio dvostruki prvak Europe, s njim je Hrvatska osvajala prve medalje, broncu u Portugalu, srebro na Islandu i zlato u Atlanti. Samo njega iz Zagreba želio je Valero Rivera u legendarnoj Barceloni. A kada je došao postao je dio te legende o kojoj se priča i danas. Čovjek koji je bio krilo, ali je u rukometnom smislu mogao sve. Istinski div kojeg mnogi smatraju ponajboljim hrvatskim rukometašem svih vremena.
Danas ima 53 godine, fini gospodin, a uvijek se sjetim kada je došao u novom odijelu na pruge i pitao ‘kume, jesam se picnuo, šta kažeš‘. Pa kada smo se vozili iz Barce u Pamplonu, pa ga je u Zaragozi zaustavila policija i kaže ‘gospodine vozili ste prebrzo‘ Mercedes CLK. Tada top automobil.
I Pako vadi suvenire Barce da omekša policajca, a policajac člansku kartu Real Madrida – ‘jbg, kume, nastradali smo‘. Pa kada je došao Vinko Kandija i ima u momčadi njega i Manu Jelčića, i kaže ‘kad imaš ovakva dva igrača šteta bi bilo da jedan ne igra, a obojica su lijeva krila‘. I ništa, Pako ode na srednjeg i ostane tamo kao da je upravo tu napravio najveće stvari u karijeri. Pa mu je dosadno, pa se bavi kick-boxingom, pa onda ojača, pa ga u Granollersu stavi na pivota, a on i to savršeno zna. Kakav igrač, kakva zvijezda. I uvijek tako običan ‘kume, malo sam se bacio prvo na tenis, pa na podvodni ribolov, vidi kakvu sam ribu uhvatio‘. Pa pokaže neko čudovište. Pa, bude komentator na jednom natjecanju za TV, pa skida slušalice i kaže ‘kume ja ovo ne mogu gledati, ja ću sad otići u svlačionicu i nekog isklepati, pa koga oni varaju‘. Jedva sam ga smirio. Danima bih mogao pričati. Pako, velika priča hrvatskog rukometa, rukometnog znanja, prepoznavanja svega što rukomet jest.
Oproštaj s malim zakašnjenjem.
- Nije baš da smo u najboljim u najboljim godinama, ali super je što su nas se sjetili ljudi iz HRS-a, nas malo starijih po kojima je malo pala i prašina. Ugođaj je postao s tim još ljepši, jer mi smo bili ti koji smo probijali led, donijeli prve velike rezultate s kojima je kasnije sve bilo lakše. Na tim temeljima nastala je ova današnja Hrvatska. I drago mi je da smo uljepšali ovakav spektakl.
Imao je jedan problem u nedjelju.
- Neke nisam vidio 15-20 godina, teško sam ih i prepoznao, ali kada smo se prepoznali bilo je kao nekad.
Da je bila ovakva atmosfera, 15.000 ljudi kada ste vi igrali…
- Naša je atmosfera bila navijački jača, makar nismo imali toliko ljudi na utakmici. Ali sve ovo, program, svjetla, grupa Intrade, učinilo je nešto više što i nismo imali u svoje vrijeme. Ali ja sam ponosan zbog rukometa i ovih dečki koji su nam napravili veliko zadovoljstvo posljednjih mjeseci.
Kako su vam izgledali protiv Češke?
- Dobro, ali ne smijemo to uzimati kao mjerilo za ono čemu težimo. Odigrali su dobru utakmicu, ali u ovom stanju moraju nastaviti napredovati i pojedinačno i kao tim da bi dosegnuli razinu za svjetski vrh. Moramo se stalno dokazivati. Vratili smo vjeru da možemo igrati s najboljima. Teško je jako donositi procjene o vrijednosti, ali u svakom slučaju je vrijedno da smo pobijedili i da su ljudi sretni i zadovoljni otišli kućama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....