Hladno je, oblačno i tmurno u Malmöu. Kasno sviće, rano se dan gasi. I pred dvoranom je bilo mirno. Inače, nema u Švedskoj divljanja i sličnih priča. Veselja da, ali su ona obično po kafićima, najbliže u velikom shopping-centru Emporiju, koji je neposredno preko puta Arene.
Oko pola četiri počela je službena najava okupljanja ispred Malmö Arene. Ali, ako ste očekivali navijačke pjesme, morali ste ući unutra. A unutra je već bila malo drugačija priča. Šveđani, koji su igrali iza nas, bili su na startu u defenzivi, a Gruzijaca i Nizozemaca ionako nema previše.
Bilo je naših navijača na tribinama velike Malmö Arene, koja prima 13.000 gledatelja, ali su bili rasuti po svim krajevima iste, tako da se nijedna tribina nije mogla nazvati hrvatskom kao prije nekoliko godina. Morat će pokušati to riješiti do sljedeće utakmice s Nizozemcima, makar su Šveđani vrlo pedantni kada je raspored u dvorani u pitanju.
Najborbenija skupina naših navijača spustila se izravno do terena, a po dvorani su, kako se utakmica bližila, pristizale zastave. Jajce, Imotski, Dubica, Požega,
Možda u Zagrebu ne može više svirati Thompson, ali u Malmöu za tako nešto nema problema, jer pjesma ‘Ako ne znaš što je bilo‘ i nije nikakav problem. I, naravno, navijači su se uz nju osjećali kao kod kuće.
Imali su naši igrači i poseban pozdrav prije utakmice, jer je u svlačionicu stigao njihov kapetan Domagoj Duvnjak, koji je taj dan iz Kiela krenuo autom do Malmöa. To je bilo baš lijepo i to su stvari koje sigurno daju motiv svakome tko zna što je bilo. Kaže Dule:
- Iskoristio sam slobodan dan u klubu, gdje su počele pripreme, da vidim dečke. Dok je trajalo zagrijavanje uz pjesmu Thompsona, naježio sam se, sjetio sam se scena s lanjskog dočeka.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....