Iako je prošlo već nekoliko dana, mi ne prestajemo pričati o subotnjoj utakmici između PPD Zagreba i Nexea. Nažalost, ne zbog sjajnog rukometa - o tome kakav je bio ionako može svjedočiti tek nešto manje od 700 gledatelja koji su uspjeli ući u dvoranu Kutije šibica - nego zbog suđenja.

Strana iz Našica tvrdi da su suci u derbiju proveli “oružanu pljačku”, dok se zagrebaši ne mogu načuditi takvim stavovima pa ljude iz Nexea prozivaju za “skandalozno i bezobrazno” ponašanje. Čelnici HRS-a za to vrijeme mudro šute, prepuštajući sudačkoj udruzi da napravi ekspertizu koja bi valjda trebala dati završnu riječ ove rukometne sapunice.

Nisam bio među sretnicima koji su uživo gledali utakmicu. I da jesam, sigurno se ne bih usudio javno nešto reći o suđenju. Najprije zato što nisam dovoljno stručan, ali i zato što sam kroz dugi niz godina naučio da je rukomet sport u kojem su sudačka pravila poprilično rastezljiva. Koliko je puta samo HRS - uglavnom na čelu s Linom Červarom - radio i tražio službene ekspertize zbog “sudačkih krađa” na velikim natjecanjima?

Zaboravite ekspertize

Jedino što sam dobro zapamtio da se nakon njih ništa bitnije nije ni dogodilo, ni poduzelo. Na sljedećem turniru priča bi se samo ponavljala na ovaj ili onaj način, ali pobjednici bi ostali nedodirljivi i neupitni, kao što bi i svi prozvani suci uredno zadržali - ili poboljšali - status koji ih je i doveo do toga da sude velike utakmice. Je li to bilo zato što Hrvatska “ne zna podnijeti poraz” ili zato što bi se namjerili na “nepremostive prepreke” nije u konačnici ni presudno. Oni neutralniji bi mi često znali reći da je istina ionako negdje u sredini.

Ista će priča vrijediti i za ekspertizu s utakmice PPD - Nexe, koju mnogi tako pompozno najavljuju i iščekuju. Što god da se u tom derbiju dogodilo, sucima se baš ništa neće dogoditi. Kako god da su odsudili tu utakmicu. I toga bi svi trebali biti svjesni.

Međutim, pet dana rafalne verbalne paljbe s obje strane rukometu sigurno neće donijeti ništa dobroga. A očito se po mnogima parametrima u Hrvatskoj već dramatično srozao. Napokon smo dočekali utakmicu koja se s pravom danima najavljivala i iščekivala, dočekali smo derbi, sraz dvije momčadi koje su u sezoni ostavile i te kako vidljiv trag u rukometnoj Europi. A umjesto festivala rukometa dobili smo debakl. Kakav je to derbi koji se igra pred manje od 700 ljudi, jer ih više ne može stati u dvoranu? Kakav je to derbi kojeg ne možete pogledati ni na jednoj televiziji, pa čak ni u jednom streaming prijenosu? Za koga se ustvari igraju rukometne utakmice u Hrvatskoj? Za publiku i propagandu rukometa očito - ne.

Derbi utakmicu moglo je gledati samo 700 navijača

SRDJAN VRANCIC/CROPIX

Godinama raspravljamo o tome kako sačuvati (muški) rukomet koji je ovoj naciji, nakon Vatrenih, donosio najviše emocija i sreće. I teško opisivi ponos. I kad napokon dočekamo da imamo dva kluba ozbiljne europske razine, mi ih tretiramo lošije nego što nogomet tretira svoje trećeligaše. Ne pričamo, međutim, o medijskom ili društvenom tretmanu. Pričamo o odnosu ljudi koji vode rukomet, koji su zaduženi, odgovorni pa u konačnici i plaćeni za to da brinu o rukometnoj današnjici i budućnosti!

Istinu znaju samo neki

Jesu li suci u tom nesretnom derbiju doista “opljačkali” Nexe ili su odsudili pošteno utakmicu? Pravu istinu znaju samo odabrani, a sumnja će za navijačke mase - kako god bilo - ostati, a izjave iz Našica samo će je žestoko raspiriti. I još kad znamo da je utakmica bila “sakrivena” od pogleda desetaka tisuća ljudi, koji su se napokon ponadali da će pogledati nešto kvalitetno, nešto će ih ponovno vezati uz rukomet, sumnje rastu do neba. I po svim pitanjima donose veliku štetu rukometu.

Prva HNL prošli je tjedan i službeno potpisala ugovor vrijedan 44 milijuna eura za četiri godine. Najviše zato što je HNL iznimno gledan. A gledan je jer je neizvjestan, uzbudljiv, jer ljudi gledaju dobar nogomet, ali i zato što je - pošten. Može sad pričati tko god što hoće o tome da je bio pošten i prijašnjih godina, ali navijači u to nisu vjerovali. Sada vjeruju!

Vjerojatno najviše zbog toga što imamo VAR, ali i taj VAR se nije sam došetao na hrvatske nogometne terene. Doveli su ga ljudi koji skrbe o hrvatskom nogometu, koji su bili svjesni da liga može ići naprijed samo ako sumnje nestanu. I kad su nestale, tribine su se napunile, a TV prava skočila su s dva na 11 milijuna eura godišnje.

Rukomet nema VAR

Rukomet nema VAR, milijunski iznosi za TV prava realno su nedostižni, ali ne može to biti razlog da se ne radi na njegovom napretku. Korak po korak, pa ćemo doći do toga da klupski rukomet za početak barem bude na televiziji. Ako Zagreb i Nexe igraju pravi derbi, onda se on najprije mora prenositi na nekom TV kanalu, igrati u što je moguće većoj dvorani, a pravdu trebaju dijeliti najbolji suci. Jer je to interes i jedina prava promocija hrvatskog rukometa. Najbolji zaslužuju najbolje.

I dok toga ljudi koji vode HRS ne budu svjesni, hrvatski rukomet ne samo da neće ići naprijed, nego će nastaviti s laganim propadanjem. Na svakom europskom ili svjetskom prvenstvu svjedočimo pojavljivanju novih jakih reprezentacija. One se nisu dogodile slučajno, tamo postoje ljudi koji brinu i ulažu u rukomet. I to im donosi benefite.

Mi smo u Hrvatskoj - s punim pravom - ogorčeni na ponašanje države prema vrhunskom sportu. Međutim, repovi s derbija PPD Zagreb - Nexe nemaju veze s tim. Oni su posljedica toga što ljudi koji skrbe o rukometu nisu poduzeli sve što su mogli i sve što su trebali u pripremi takve utakmice. I što domaću ligu ne tretiraju na način na koji to ona zaslužuje.

I zato je derbi umjesto rukometnog festivala donio - cirkus...