Zlatni hrvatski olimpionik iz Atene 2004. i osvajač svjetskog zlata u Portugalu 2003. Igor Vori prošao je tijekom bogate karijere "uzduž i poprijeko" sve najveće svjetske rukometne pozornice, a osim zlatnih, osvojio je još sedam odličja na olimpijskim turnirima SP-ima i EP-ima. Prošao je Vori "sito i rešeto" tijekom karijere, u kojoj je u nekoliko navrata igrao za svoj Zagreb i velikane Barcelonu, Hamburg i Pariz, a danas je u ulozi trenera ponovno akter jedne prekrasne rukometne priče.
Nakon što je još 2009. proglašen najboljim igračem Hrvatske i 2018. prestao igrati, nakon što je bio predsjednik IHF-ove Komisije za sportaše i kratko vrijeme trener (PPD) Zagreba, Vori se vratio u "bazu", vratio se u svoje rodne Sesvete odakle je i krenuo u iznimno uspješni rukometni put. Vori je sada trener i istovremeno sportski direktor i glavni menadžer "prodornog" MRK Sesvete, koje već neko vrijeme, zahvaljujući entuzijazmu svojih čelnika, ispisuju jednu od najljepših priča domaćeg rukometa.
Da, imala je Hrvatska davnih vremena prvaka Europe Partizan iz Bjelovara, imala je niz europski uspješnih klubova kao što su bili Medveščak, Metković... no, Sesvete su po svemu drugačija priča, jedna od onih koje potvrđuju da se i sada u hrvatskom rukometu još odlično radi i da hrvatski rukomet ima lijepu budućnost. Premda Sesvete ni izdaleka trenutačno nisu razina Zagreba, a realno su i "ispod" našičkog Nexea, Sesvete su trenutačno najzdravija rukometna sredina u Hrvatskoj u kojoj se - najbolje radi s mladima. To im nitko ne može osporiti, posebno jer iza svega ne stoji novac, nego neviđeni entuzijazam jednog rukometnog "lunatika", koji se okružio kvalitetnim ljudima, koji rade "punom parom". Na vrhu "piramide" je Josip Ćurković Ćos, privatni poduzetnik, ljubitelj sporta, član UO-a HRS-a.
S Ćurkovićem i Vorijem razgovarali smo prije i tijekom treninga prve momčadi u SD Jelkovec, jednom od brojnih "domova" MRK Sesvete.
- Došao sam kao sportski direktor u klub na nagovor gospodina Ćurkovića. Još davne 2015. on je ulazio u klub i ja sam znao da će to biti lijepa priča, ali ni u primisli nisam mislio tako uspješna - započeo je Vori i nastavio:
- Došli smo do razine u kojoj je ovaj klub od svih - u Hrvatskoj, ali i šire - prepoznat po radu s mladima. U tom kratkom periodu puno smo napredovali. Bio je tu kao trener Davor Dominiković, koji je stvarao temelje, zatim je Silvio Ivandija ostavio dubok trag, u njegovo vrijeme klub je došao na kartu Europe. To je lijepo, no nama je primaran sustav stvaranja i razvoja mladih igrača i njihovog dovođenja, te rada s njima. Svjesni smo u startu da će svi oni otići na viši nivo, no i to jest naš cilj - stvaranje igrača za reprezentaciju. Bitno je da su igrači zadovoljni, vide napredak i žele što dulje ostati. Ciljevi su uvijek najviši, želimo se pozicionirati uz Zagreb i Nexe...
Klupski "alfa i omega" Ćurković nastavio je priču:
- Limitirani smo financijama, ali nam predani rad nitko ne može limitirati. Radit ćemo s mladima maksimalno i želimo da nam je određen broj igrača uvijek u mladim reprezentacijama. Najvažniji su rad i stvaranje igrača, ali želimo i konkurentnu ekipu za Europski kup, zašto ne i Europsku ligu?! Želimo biti dominantno treći u Hrvatskoj, ali želimo i "kapitalcima" Zagrebu i Nexeu pokazati da smo tu. Već smo i pobjeđivali Nexe. Mali nam je budžet, ali je ipak veći od onih u ostalim malim klubovima - do 600 tisuća eura. Nekoliko je to puta manje nego što ima Nexe i puno puta manje od Zagrebovog. Mi ne stvaramo pa prodajemo, mi samo želimo proizvoditi mlade igrače za naše reprezentacije. Imali smo ih dosad petoricu na okupljanjima reprezentacija. Trojica su bila na širem popisu A reprezentacije za kvalifikacije u Hannoveru...
- Mi smo prije svega realni, Zagreb je prvak, bivši je prvak Europe, a i Nexe je jači i bogatiji, a opet s Našičanima imamo lijepi skor - dodao je Vori aludirajući na neke prijašnje, kao i na nedavnu pobjedu u Sesvetama nad Nexeom.
Kako je uopće došlo do stvaranja jedne tako pozitivne priče?
- Zagrizao sam jer sam u sportu dugi niz godina, rukometni sam zaljubljenik, poduzetnik u ugostiteljstvu, turizmu i nešto malo u nekretninama i član OU-a HRS-a. Jedan sam od onih 11 koji su napravili rukometni "pool". Lobirali smo tada prije 20 godina za Linu Červara kad je dolazio i sve je otad krenulo nabolje. Nismo tada imali ništa i u odnosu na ta vremena, danas u rukometu ima i "ptičjeg mlijeka". Od zadnjeg mjesta na EP-u 2002. u Švedskoj, s istom smo momčadi 2003. postali svjetski prvaci.
Nek‘ to sada bude putokaz za novog izbornika Dagura Sigurðssona. Nakon toga, odlučio sam te 2015. ući u klupski rukomet. Nisam, naravno, sam, tu su uz mene mnogi ljudi. "Desna ruka" mi je Josip Cvetković, a tu je i Vori u trostrukoj ulozi. Iskusan je, ima karizmu i poznanstva. Sve je kod nas posloženo, naš fizioterapeut Željko Kercel je u reprezentaciji. Naš kondicijski trener Branimir Šola je već bio u juniorskoj reprezentaciji i ima ambiciju pokrivanja A reprezentacije. Puno mi ljudi pomaže te, kao i ja, daju svoj novac. Samo 30 posto sredstava potrebnih za funkcioniranje kluba dobivamo od grada Zagreba. Ostalo je snalaženje - kaže Ćurković, a Vori opet nastavlja:
- Prijatelji kluba predvođeni predsjednikom prepoznali su naš rad i odricanje. Predsjednik ima svoj razgranati posao, a ipak zna svakog klinca u klubu poimence. Svoju je ljubav prenio je na sve nas i svi smo potpuno predani. Trener mlađih kategorija Cvetković je trener i koordinator mlađih dobnih skupina, ali i glavni operativac. Alen Dujmić radi s U-15 momčadi, tu su i drugi - Marić, Pleše... Imamo više od 500 članova što je vrlo impozantna brojka. Predsjednik je glava svega u toj piramidi, no tu je i potpredsjednik Davorin Živković, koji je cijelo vrijeme s nama. Svi oni imaju svoje poslove, ali su se zaljubili u ovaj naš projekt. Nismo bogati, imamo najosnovnije, a što je najvažnije, imamo sasvim dosta dvorana i termina za treninge. Velika je oskudica s tim u Zagrebu, ali mi ne oskudijevamo i radimo na mnogim lokacijama.
Iznio je zatim Ćurković konkretnije brojke i detalje oko velike baze Sesveta i najvećeg rukometnog "članstva" od svih hrvatskih klubova. Brojke su stvarno impresivne. MRK Sesvete treniraju u "top" uvjetima u Sesvetama i okolici u čak 15 sportskih dvorana. Od toga je 11 školskih, a četiri su velike.
- Tu smo u Jelkovcu u dvije dvorane, ali i u gimnaziji u Sesvetama, koja je preuređena s novim semaforom, parketom, pomoćnim tribinama. Imamo ukupno 12 trenera. Radimo u mini rukometu po svim školama. U doslovno svim sesvetskim školama, kao i u Retkovcu, Donjoj Zelini... Imamo čak 380 klinaca u tim školama, imamo zatim brojnu selekciju od 10 godina - i s prvom momčadi - sve skupa preko 530 članova. "Najjači" smo u Hrvatskoj; lani su kadeti bili prvaci Hrvatske, a mlađi kadeti drugi. Radimo masovno i imamo dobru selekciju...
Preselili smo se nakon toga na trening prve momčadi gdje je bilo vidljivo da Vori uživa u ovom poslu:
- Sve je jako opušteno, no ipak mi je stresno jer sam takav. Igram li bilijar s prijateljima, ja sam pod stresom jer hoću pobijediti. Uživam u tom stresu jer želim pobjede. Uz napredak momčadi želim i svoj napredak, želim rezultat. Zadajem si visoke ciljeve i velika su mi očekivanja od samog sebe i igrača. To vrijedi i za igrače i klupsku upravu. Reakcije i rezultati su super, ali možemo mi još puno napredovati uz "krv, znoj i suze". Samo se uz odricanje može naprijed.
I na to se ponovno nadovezao predsjednik Ćurković:
- Nadamo se jednog dana stvoriti nekog novog Igora Vorija ili Vladu Šolu, koji je isto potekao ovdje u blizini. Radimo u interesu hrvatskog rukometa i ne stopiramo naše igrače. Nek‘ idu u Zagreb, Nexe, nek idu van u velike klubove da napreduju, a ne da se vuku po nekim manjim sredinama u Mađarskoj, Austriji, Švicarskoj...jer smo mi, već sada i ovakvi, bolji od mnogih tih klubova. Najposjećeniji smo u Premijer ligi, uvijek nam dolazi 800-900 ljudi na utakmice. Ulaznice se ne naplaćuju, već navijači daju donacije za klub. Svaki je euro dobrodošao. Ja nisam dugo želio u klupski rukomet pa sam se ipak 2015. dogovorio s bivšim predsjednikom Ivicom Labašem da ja preuzmem Sesvete. Napravili smo otad jako puno smo u prve godine iz trećeg ranga ušli u Prvu ligu, a sezonu iza te i u Premijer ligu. U dvije godine smo skočili dva ranga pa smo se malo mučili tri sezone za opstanak. Sezonu nakon toga smo bili četvrti u ligi i sad smo realno broj tri u državi.
Zaista dobar posao, može se reći. Vori se nadovezao nekim brojkama koje govore da su Sesvete u prosjeku uvjerljivo najmlađi član Premier lige:
- Josipu Tomiću je tek 17, kao i Anti Lasanu, Franu Premecu, Mihaelu Udovičiću... U prvoj su momčadi još četvorica s 21 godinom, dok su nam Ivan Dumenčić i Mislav Šuker malo iskusniji. Svi su ostali "U-25". Ćuk je jedini pridošli igrač, svi su ostali "naši". Što reći - primjerice "mali" Tomić je trebao potpise roditelja da može ići u inozemstvo na putovanje. No, kad vidimo da je on sa 17 godina jedan od najboljih srednjih vanjskih u Premijer ligi, znamo da smo na dobrom putu.
Samo je rast i razvoj bitan, no imalo se već uspjeha i u Europi:
- Nažalost, imali smo ove sezone probleme s ozljedama Aleksandra Čaprića i Dumenčića. Osjetilo se to u Istanbulu te smo nesretno ispali na kraju na sedmerce od Bešiktaša, a imali smo veliku šansu. Ne znam što ćemo dogodine, ali bilo je to veliko iskustvo za Tomića koji je sa 17 godina igrao 120 minuta u dvije europske utakmice. Uvijek dajem šansu mladima - to radim, a oni mi to na treninzima i na utakmicama vraćaju, zadovoljno je zaključio Vori dodavši još neku rečenicu o aktualnom trenutku reprezentacije.
- Najvažnije da su napredovali u odnosu na EP, igrači su drugačije reagirali. Dobro su reagirali na novog izbornika. Igrao sam protiv njega dok je bio u Berlinu, a ja u Hamburgu. U svakom slučaju, u Tokiju mi je bilo čudno bez Hrvatske i lijepo je sad opet vidjeti Hrvatsku na OI. Želim im puno sreće za bolji rezultat, koji konačno priželjkujemo. To je nužno za naš rukomet koji ima potencijal. Klinci su odlični, mladi golmani posebno. Dugo to nismo imali, takav tandem. Mogu daleko već u Parizu ako im se poklopi.
Voriju se u Sesvetama "poklopilo" i uživa svakodnevno u radu s mladima: - Predsjednik Ćurković i ja smo popričali još dok sam bio u Njemačkoj, on mi je iznio svoju viziju i projekt, koji su mi se svidjeli. Ostao sam jer je reakcija bila obostrano pozitivna. Ja i dalje nemam neki ugovor; kod nas sve vrijedi "na riječ". Da, Sesvete su stvarno jedna lijepa i vrijedna rukometna priča.
- Netko troši novce na brodove, kamione, avione, na neke druge svoje "ljubavi", a moja je ljubav rukomet - zaključio je Ćurković uz obećanje da se neće stati na dosad postignutome. Sudeći po dosad učinjenom, treba mu vjerovati na riječ. Iako on to neće izreći - možda će i Zagreb i Nexe i neki jaki europski klubovi jednog dana "drhtati" pri dolasku u Sesvete...