Zagreb u Ligi prvaka krenuo s dva poraza, svi problemi trenutačno dolaze iz obrane

Nažalost, sve je ispalo očekivano. Zagreb je poražen u Płocku. Nakon jako lošeg izdanja u Bitoli nije bilo teško biti bolji, to se od Zagreba i očekivalo, ali nažalost nije bilo dovoljno i ispričana je stara priča koja kaže ‘Iako su bili blizu…‘ Start s dva poraza nije dobar, još je manje dobro što se sada čeka Barcelona, pa da se ide u Pariz, ali što je tu je. Zagreb se mora uhvatiti u tu veliku borbu i dalje pokušavati biti bolji nego što je bio u Bitoli i Płocku. Wisla je dobra, ali Wisla nije briljirala i bila je pobjediva, ali za pobjedu je trebalo malo više dobre obrane u prvom dijelu i malo manje promašenih zicera u drugom. I tako malo-pomalo, dođe poraz nakon kojeg je svima teško.

U toj lošoj situaciji ima jedna dosta dobra. Recimo, Pelister je dobio 1 razlike, što je u međusobnom skoru itekako dostižno, kao što nije nedostižno ni -3 iz Płocka, makar je teško očekivati da Wisla neće dobiti još neku jaču utakmicu. Dobra je stvar da se ni GOG nije pomaknuo od nule, pa tako nakon lošeg uvoda trag pozitive ipak ostaje.

E sad, što nije bilo dobro u Płocku? Za početak, obrana koja je djelovala jako sporo za Kosorotova, Fazekasa i Richardsona. To je bio problem i u Bitoli, ali Pelister nije tako brz da bi odmaknuo brzo kao Wisla. Ovako, Poljaci su sagradili prednost i držali je cijelu utakmicu, a uvijek je najteže stizati. Zagreb od puno rješenja u sredini obrane nije našao dva igrača koji su početak te priče, a nema ni rezervnu varijantu koja nije 6-0 da bi barem pokušao promijeniti ritam, ako mu to ne ide. U drugom dijelu ta se obrana popravila, s Trivkovićem je dobila plus, ali je onda Trivković u napadu promašio zicer, dobio isključenje, pa se na to dodao Tufegdžić i svi plusevi spomenute dvojke su se ugasili, što je, naravno, uvijek velika šteta.

Zagreb je u odnosu na Bitolu bio bolji napadački. Najveći plus je povratak Beljavskog na pravu razinu. Dobili su na agresivnosti s Gavrićem i posebno Tskhoverbadzeom koji jako dobro nadopunjuje Klaricu i čije su šuterske mogućnosti plus koji Zagreb mora puno koristiti. Naravno, pritom treba znati da je Klarica prvo ime Zagreba i da igra na dobroj razini, a imati dva igrača koji to mogu je veliki kapital.

E sad, reprezentacija je prodisala kada je na sredinu došao Martinović i to je bio veliki plus… Karačić se pokazao boljim nego u Bitoli, kapacitet mu nije kao nekad, ali je igrač koji može dati jako puno ovoj momčadi, što se tek očekuje. Dakle, još bolje nego u Płocku, Kara to može još uvijek. Kavčić je išao na Richardsona u nastavku, Kavčić je krpao lijevo krilo, Kavčić je lani pokazao da kao srednji ne gubi previše lopti i on je sigurno u rotaciji jako važan igrač za Zagreb. Premalo iskorišten napadački. Reklo bi se da širina postoji, ali se tek traži, što je realno s obzirom na premali broj pripremnih susreta.

Puno više se očekivalo od Topića, Walczaka i Przytule i to je trenutačno trojka koja mora odgovoriti na najviše pitanja. Ovo zasad je bilo puno premalo. Tufegdžić se pokazao kao plus uz Glavaša, tu treba doći i Dodić, Ćavaru je pomogao Kavčić, a inače će Sadovski, dakle i tu širina postoji. Trebao bi i na sredini pomoći Pavlović, ali već jako dugo ga nema, predugo. Naravno da nije dobro promašivanje zicera u trenucima odluke, no i to je stvar koja se da popravljati, ako se poštuju kriteriji. Oni su tvrdi, ali jedino je tako moguće naprijed. Grbavac na golu odličan, Suljević nije ni morao ući u igru. A i to bi se s boljom obranom moglo pretvoriti u još veći plus.

Dojam je da potencijala ima, makar proračuna na razini Wisle nema, ali da taj potencijal tek mora zaživjeti. Nije lako igrati Ligu prvaka, nije lako još više nositi dres Zagreba, ali kriteriji se znaju i tu sigurno neće biti odustajanja. Ili u prijevodu: tko može – može, tko ne može… Možda u Płocku nije bilo realno pobijediti, ali se u nekim boljim okolnostima moglo i to.

Igor Beljavski lani je bio prvo ime Zagreba, najkonstantniji igrač prošle sezone u timu u kojem su bili Mandić, Srna, Dibirov, Glavaš, Klarica… Puno se od njega očekivalo ove sezone, ali uvodni susret u Bitoli bio je nevjerojatno razočaranje. Pogubio se, što zvuči još nevjerojatnije, ostao bez gola, sa samo jednim pokušajem prema golu Pelistera. U Płocku se vratio starim navikama, vrlo visokoj realizaciji i postotku 7/10, bio lider Zagreba koliko god je u svemu tome bilo i praznog hoda. No, ‘Beli‘ je pokazao da nije zaboravio i to je sigurno najveći dobitak za momčad u odnosu na Bitolu.

- Loše smo krenuli, to je usmjerilo utakmicu u kojoj se bilo jako teško vraćati. No, u drugom dijelu smo se popravili, imali smo priliku za dobiti utakmicu, ali se nismo u nekoliko navrata uspjeli vratiti na -1 i približiti Wisli. Nismo bili daleko, ali općenito mislim da je to kvaliteta Wisle da je utakmicu uspjela dovesti do kraja. Naravno, za nas šteta.

Vaša druga sezona u Zagrebu, kako izgleda novi Zagreb?

- Fale nam igrači koji su bili dio udarne postave: Timur, Zvone i Manda, ali što je tu je. Momčad je nova i napredovat će. Karačić je igrač s kojim nije teško igrati, od kojeg se puno može naučiti. To će biti veliki plus ove sezone.

Lani ste bili lider, hoćete li i ove godine?

- Trener vidi to u meni, želi da puno pucam na gol, da vučem momčad. U Płocku je bilo bolje nego u Bitoli, nekada tako ide i dalje.

Ali dalje neće biti lako, jer sada dolaze Barcelona, pa PSG…

- Svjesni smo koliko su to kvalitetne momčadi. Barcelona nam dolazi, zna se sve o njoj, ali i protiv njih imamo šansu i u nekim okolnostima možemo dobiti – zaključio je Igor Beljavski.