Šveđani su najugodnije iznenađenje dosadašnjeg tijeka SP u Egiptu. Na mjestu gdje su 1999. osvojili naslov svjetskih prvaka u prve tri utakmice upisali su tri pobjede, a među njima blista ona ostvarena protiv domaćina Egipta. Šveđani papirnato rečeno nisu iznenađenje, jer oni su godinama vrh europskog i svjetskog rukometa, no u situaciji u kojoj su se našli ostvariti takav rezultat, stvoriti reprezentaciju preko noći, to je pothvat.

Za koji je najzaslužniji čovjek koji ih prvi puta vodi na ovom natjecanju, Norvežanin Glenn Solberg. On je nakon lanjskog Eura na klupi zamijenio Christiana Andressona i upao u godinu u kojoj je bilo svega osim rukometa. Nekad veliki as Flensburga mirno je sa suradnicima Matsom Olssonom i Martinom Boquistom prihvatio stvari i situaciju. Šveđani imaju svoj stil razmišljanja, u ovo vrijeme pandemije sport je najmanje važna stvar, tako da se Solberg morao suočiti sa silnim otkazima i praktično bez probe, jer su im bile odgođene i kvalifikacijske utakmice za Euro 2022., sagraditi sastav za SP.

Bez koga je ostao? Bez 11 igrača od kojih se da napraviti sedmorka koja je bila vrlo bitna na posljednjim natjecanjima. Nema Apelgrena na golu, nema Ekberga i Tollbringa na krilima, nema Nilssona iz Veszprema i Nielsena prvog čovjeka obrane dosad, nema ljevaka Lagergrena i Arnesona, nema odličnog šutera s lijeva Ekdahla du Rietza, Jeppsona i Hennigssona.

Kontinuirani rad

Tu su neka nova imena, mnoga potpuno nepoznata, ali ne slučajna, jer Solberg je sjajno iskoristio kontinuirani rad Švedske s mladim selekcijama i iz njih povukao ljude koji su danas “veliki”, koji igraju po jačim ligama.

Recimo, od Jonathana Carlsbogarda, koji igra u Lemgu, dobio je odličnog lijevo beka koji s “preživjelim” Maxom Darjom čini srce uvijek odlične švedske 6-0 obrane iza koje stoje dva iskusna vratara, Palicka i Aggefors, kojeg su “digli” iz Aalborga.
Linus Persson (Magdeburg) postao je prvo švedsko ime na ovom turniru, igrač vrhunske snage i skok šuta. Uz njega je nama dobro poznati Lucas Sandell iz Aalborga, koji je razbijao Zagreb, na desnom je krilu 20-godišnji Walter Chrintz iz berlinskog Füchsea, a na lijevom Lucas Pellas (Montpellier), a u momčadi je po Stefanu Lövgrenu najveći talent švedskog rukometa - Felix Claar, koji od ove sezone igra u Aalborgu i koji je pomoć prvom švedskom imenu u ovoj reprezentaciji Jimu Gottfridssonu na sredini napada.

Možemo dobiti svakog

To su sve potpuno nova imena i pothvat je od njih napraviti sastav koji nije savršen, ali koji igra onaj švedski rukomet koji smo nekad jako voljeli vidjeti.

- Meni osobno je sve ovo odlična zabava. Nisam ni slutio da bi se mogla dogoditi sa 35 godina, jer nitko nije vjerovao da bih ja mogao uopće biti dobar vratar. To, vjerovati, nije baš malo. Branim dugo, rukomet mi nije sve, jer radim kao programer u jednoj IT tvrtki i zahvalan sam im što su imali razumijevanja pustiti me da dođem ovdje. Dokud ćemo stići, ne znam, ali znam da je jako uzbudljivo i ugodno - kaže Michael Aggefors, iskusni vratar koji je briljantan dodatak iskusnom Palicki.

Klasična švedska priča i shvaćanje sporta, nema drame, čak ni kada ih 11 odbije igrati, jer to je normalno.
Glenn Solberg nije puno rekao, tek da je ponosan na reakciju momčadi, ali se kapetan Gottfridsson nadovezao...

- Ovo su velika četiri boda za nas za drugi krug natjecanja. Max (Darj) i Jonte (Carlsobogard) odradili su konjski posao protiv Egipta da bismo dobili utakmicu u kojoj nije bilo puno lopti, puno šansi. Idemo dalje sada, nekako mislim da ovakvi možemo pobijediti svakoga.