Iako će mnogi i danas reći kako je statistika kao bikini jer puno otkriva, a ono najvažnije izostavlja, ta mantra polako postaje zastarjelom i sve više ljudi u struci poseže za njom kako bi opisali pojedine fenomene u igri.

S obzirom na to da su u posljednje četiri godine odigrali dva Svjetska prvenstva i isto toliko europskih smotri, statistički pokazatelji s netom završenog turnira u Španjolskoj trebali bi biti jasan pokazatelj gdje su naši igrači momčadski, ali i individualno.

Mileta iznad 70 posto

Srebro oko vrata dobro sugerira gdje smo momčadski, ali nagrada za najboljeg igrača SP-a Ivanu Martinoviću sugerira i gdje je on u odnosu na konkurenciju. S 53 pogotka peti je strijelac prvenstva, bez gola u finalu, a ističe se i po broju asistencija. Upisao ih je 25 po čemu je također prvi Hrvat na prvenstvu, ali i sedmi na cijelom turniru.

Ipak, Martinović statistički nije najbolji igrač prvenstva, ako se gledaju samo golovi i asistencije. U tim rubrikama nadmoćno vodi novi igrač Celja i portugalski desni vanjski Diogo Silva koji je zabio 76 puta i asistirao 33. Dolazimo do zbroja od 109 golova, a Portugal ih je postigao 275.

Ipak, za razliku od Portugala, Hrvati su ravnomjerno rasporedili golove pa tako imaju četvoricu u 10 najefikasnijih igrača prvenstva. Osim Martinovića tu su njegovi kolege iz vanjske linije Filip Vistorop (48) i Josip Šarac (42), a s potonjim mjesto dijeli desno krilo Nexea Fran Mileta.
Iako je nekarakteristično za vanjskog igrača, najmanje je lopti (59) za svoje golove potrošio Šarac, a jedna više trebala je Mileti za njegova 42 pogotka. Obojica su iznad 70 posto i među prvih 35 najpreciznijih realizatora prvenstva.

Šarčeva preciznost dobiva na važnosti i kada se pogleda realizacija s 9 metara. Lijevi vanjski je postigao 25 golova s te razdaljine uz uspješnost od 65,8 posto po čemu je treći najbolji pucač na prvenstvu.

Jedini crveni Vekić

Iako je ovo nedvojbeno bilo prvenstvo Ivana Martinovića, što se više kopa po statistici nailazi se na ime Josipa Šarca. Izborio je devet isključenja po čemu je peti najbolji igrač na prvenstvu, dok je treći po broju oduzetih lopti. U toj se rubrici zaustavio na brojci šest.

Kako ne bi sve bilo u znaku Martinovića i Šarca, a i ne bi trebalo biti jer nisu sami osvojili srebro, valja pohvaliti cijelu reprezentaciju u rubrici izgubljenih lopti. Tehničkih pogrešaka najviše je imao Vistorop, njih 17, ali riječ je o srednjem vanjskom i tek 16. “najgorem” na turniru, a u kontekstu Hrvatske je dokaz koliko smo malo lopti gubili taj da je drugi na ljestvici Jaganjac s 11 izgubljenih lopti.

Ronald Gorsic / CROPIX

Jedina kritika, i to iz koje se perspektive gleda, je broj isključenja. Čak četvorica Hrvata su u prvih 15 na turniru, redom Papić s osam te Vekić, Špruk i Račić s po šest kazni od dvije minute. Jedini je crveni karton dobio Zagrebaš Josip Vekić koji je na ranije tuširanje morao protiv Portugala u polufinalu.

Treći s devet metara

Od hrvatskih vratara istaknuo se Ivan Ereš koji je branio najviše i to vrlo dobro. Po postotku obrana (33%) je 10. golman SP-a, a sa 76 obranjenih udaraca je drugi na cijelom prvenstvu. Posebno je dobar bio u svladavanju sedmeraca, udaraca s devet metara i kontranapada.

Iako je pojedinačna statistika ponekad varljiva jer četiri ili pet igrača može briljirati, a ostali podbaciti, momčadske brojke su ono što potvrđuje individualne predstave i kod Hrvatske to zaista i jest slučaj. Po postignutim golovima u prosjeku smo 12. momčad prvenstva s 29,67, ali to kompenziramo granitnom obranom koja je bila četvrta na prvenstvu s tek 24,44 po utakmici. Ispred nas su samo Španjolska, Japan i Island koji su ranije ispali sa SP-a.

S krila, šest i sedam metara gađamo malo i u prosjeku ne baš dobro, ali smo zato po postotku postignutih golova s devet metara treća momčad prvenstva, dok smo prema ukupnom broju zgoditaka s velike razdaljine četvrta momčad SP-a. Ono u čemu smo daleko najbolji na prvenstvu su golovi iz prodora kojih smo zabili 76, čak 22 više od druge Koreje.

Na kraju balade, Davor Dominiković je od svojih pulena dobio ono što je htio. Odlična obrana krasila nas je na cijelom prvenstvu, a u napadu su povukli oni od kojih se najviše očekivalo. Igra je imala glavu i rep što je igračima davalo mirnoću i samopouzdanje i na kraju urodilo povijesnim rezultatom.