Jedan od najboljih rukometnih vratara, ali i jedan od najtrofejnijih olimpijaca. Kako u okviru rukometa, tao i cijelog hrvatskog sporta. Venio Losert ima tri olimpijske kolajne (2 zlata - Atlanta 1996. i Atena 2004.; te bronca - London 2012.). Sa svjetskih prvenstava tri srebra i jednu broncu s EP. Pa, nije slučajno na brodskom Korzu, odnosno Trgu Ivane Brlić Mažuranić ovaj plavokosi Brođanin dobio svoju brončanu pločicu, na "šetnici slavnih" sportskih izdanaka ovog grada, još u ljeto 2008. Kasnije su tek došle pločice s imenima - Mario Mandžukić, Ivica Olić, Ivan Rakitić. Pa onda košarkašica Kornelija Kvesić, rukometašica Ana Titlić.
Danas je, odnosno ima tomu i malo duže, u dalekom Kairu. Preselio je ondje s obitelji zadnje dvije godine otkako radi kao trener rukometnog vratara Al-Ahlyja, divovskog sportskog društva koji je afrička Barcelona. Po pitanju trofeja i popularnosti. Osamdeset posto Egipćana od njih 110 milijuna ukupno, navija za Al-Ahly. Da, u nogometu, ali nije ni rukomet ništa puno manje gledaniji. Losert je u klubu trener vratara prve momčadi, ali radi i s mlađim uzrastima, juniorskim sastavom. U biti, on ima pod svojom skrbi 50-ak vratara! Samo u tom jednom klubu.
Prethodno je, od 2018. do 2022. bio trener vratara egipatske reprezentacije. Drugim riječima, ako je netko upućen u zbivanja u tamošnjem rukometu, Venio je taj.
Neovisno tomu što je na sjeveru Afrike, što zarađuje u Egiptu, jasno je kako je Hrvatska u srcu, a čovjek s tri olimpijske kolajne za našu domovinu uvijek ima mjesto na stranicama ovih novina.
- Gledajući nedjeljnu utakmicu, tu se ne može reći drukčije nego da je Egipat potpuno zasluženo pobijedio. Nadigrali su Hrvatsku iako smo mi u nekoliko trenutaka, posebno u drugom poluvremenu, bili blizu izjednačenja, ali načelno Egipat se pokazao kao bolja momčad - u uvodu će Losert.
Venio je šest godina u egipatskom rukometu. Prvo četiri godine kao trener vratara rukometne vrste.
- Nekad ih je vodio i naš Irfan Smajlagić, prije toga su imali i jednog Nijemca. Nakon toga su bili nekih 7-8 godina samo Egipćani i nisu imali rezultata, najbolji plasman bilo im je 12. mjesto na SP. Onda se Savez odlučio dovesti strance i prvo su doveli Španjolca Davida Davisa. To je bilo 2018., kada sam i ja s njim došao u Egipat. Poslije njega je došao Roberto Garcia Parrondo, a sad je Pastor. Sad, zašto je to bitno, osim što su sva trojica Španjolci. Davis i Parrondo su Pastorovi učenici, on je njima bio trener i od njega su naučili kompletan sustav igre. I od te reprezentacije koju smo napravili 2018. godine do danas, Egipat igra šest godina već u istom sustavu. To je primaran razlog njihovog uspjeha zadnje vrijeme. Egipat ima nekih 30-ak igrača koji su u krugu reprezentacije i koji svi igraju u tom, istom sustavu. Točno se zna tko što radi, uigrani su i tako to onda i izgleda na terenu - pojašnjava nam Venio.
Vrlo je to jasno bilo i za primijetiti u Areni, poglavito protiv nas.
- Drugo, sada u reprezentaciji od 16 igrača osam ih je iz Al-Ahlyja, kluba u kojem ja radim, a u kojem je opet Davis bio trener dvije godine. Nisu oni kvalitetom pojedinačnom bolji od hrvatskih igrača, sigurno nisu, ali oni već dvije godine igraju u istom sustavu. To je slika Egipta danas. Od momčadi koja je prije šest godina bila na razini malo više nego što je Bahrein, s kojima su se uvijek borili, hvalili ih, sad su došli do toga da kad igraju s Bahreinom to je sigurna pobjeda od šest golova pa na više. Treće je disciplina igre koju imaju, izgradili su je, poštuju je.
Nas je možda malo zavarala njihova izvedba u prva dva kola protiv Argentine i Bahreina, gdje nisu prikazali ni pola onoga što su odigrali u nedjelju kontra Hrvatske. Jesu li se to oni svjesno "skrivali"? Netko je iz našeg tabora od igrača spomenuo dan prije utakmice kako su se za Hrvatsku pripremali 20 dana.
- Mislim da se nije nitko štedio. Mi i Egipat smo iskoristili prva dva kola za zagrijavanje za najvažniju utakmicu u skupini, ali objektivno Hrvatska je bila i jest u velikom gubitku jer smo preko noći ostali bez Duvnjaka i Cindrića. Ako napadački gradite igru preko njih dvojice, koji su nam najiskusniji, najbolji igrači pa ostaneš bez njih, onda je to veliki hendikep. Ne možeš očekivati da će ti treći srednji od 21 godine, kojem je ovo prvo veliko natjecanje (Ivano Pavlović, op. a.), ili Karačić, koji je došao naknadno i nije uopće bio u krugu reprezentacije, da će oni napraviti odmah sad nešto tako veliko u utakmici ovakvog tipa. S druge strane, kad govorim o sustavu, ne govorim da Hrvatska nema sustav, ali Hrvatska je promijenila trojicu izbornika u četiri godine i svatko "gura" svoje. Za sve treba proći nešto vremena da bi taj netko napravio neki svoj sustav. Bio on dobar ili ne, to je sad druga stvar. Egipat je, ne zaboravimo to, na Svjetsko prvenstvo došao bez daleko najboljeg igrača, Yehia El-Deraa, iz Veszprema. Ozlijedio je ligamente u studenom prošle godine. On je najbolji igrač reprezentacije zadnje četiri godine. Dakle, njega uopće nema, a momčad i dalje funkcionira.
To je već podatak koji govori dovoljno, odnosno baš sve o sustavu. Izgrađen je sustav, dobro ukomponiran, uvježban u kojem je moguće nadomjestiti izostanak svakog, pa čak i najboljeg igrača. Probajte sad to pretočiti na Hrvatsku... Bolje nemojte.
- Vidjeli ste utakmicu protiv nas, onaj njihov broj 15...
O da, Ahmed Hesham ili onaj koji nam je u prve dvije minute zabio dva "komada".
- E da, taj. No, i taj se krajem prvog poluvremena ozlijedio! Nije uopće igrao drugo poluvrijeme.
Žao nam je zbog njega, ali dobro za nas jer s njim na terenu, mogli smo završiti rezultatski još očajnije nego što jesmo.
- Nema El-Deraa, nema Heshama i oni su opet izgledali dobro kao momčad. Još jedna stvar, pomak koji ja vidim u Egiptu, ali ne samo kod njih i koji stalno ponavljam - 1. sustav; 2. disciplina i 3. vratari. To su tri stvari koji određuju kvalitete neke momčadi. Egipat može izgubiti "sutra" protiv Slovenije ili Islanda, ali ne vjerujem da njih netko može razbiti. Nisu oni superiorni, ali imaju svoju igru i u kriznim trenucima i nedostatku pojedinačne kvalitete na nekim mjestima, sustav je taj koji nadomješta sve manjkavosti.
Na temu vratara, njihov čuvar mreže boksačkog imena i prezimena, ali izgledom zamalo kao sumo-hrvač, Mohamed Aly, u nedjelju je izgledao kao da je Omeyer. Skidao je "zicere", šuteve izvana (kojih baš i nije bilo puno), 14 obrana ukupno. U konačnici, službeno igrač utakmice, opravdano.
- Mogu reći da su egipatski vratari u reprezentaciji zapravo sve moji golmani. Na prošlom SP-u Egipat je dobio Hrvatsku devet razlike i onda je vratar Karim Hendawy, koji je sad na klupi, imao isti ovakav učinak. Inače, kad sam došao u Egipat, taj Mohamed Aly imao je 150 kg! On je u njihovim okvirima bio zvijezda, ali on s takvom kilažom nije bio spreman za svjetsku razinu. S njim sam radio četiri godine u reprezentaciji, uvijek je bio s nama, ali kao treći vratar. Nije igrao. Prije tri godine otišao je u Europu, prvo u Drugu ligu u Francuskoj, pa u Španjolsku u Primeru, a sad je u lisabonskom Sportingu. Znači, ne brani on tamo bez veze. Po meni je ekstremno inteligentan, sve razumije, inteligencijom i kreativnošću "pokriva" neke svoje fizičke nedostatke. Vidi se na njemu da ima viška kilograma, nema elastičnost, ali ima refleks, eksplozivan je i izrazito jak.
To je bilo vidljivo.
- Samo digresija, odnos hrvatski vratari i Aly. Očigledna je taktika Egipta bila pritiskati Martinovića koji je naš glavni igrač, spojiti sredinu, čuvati dobro pivota i pustiti dugački pas, pogotovo na krilo ako dođe, a takvih lopti nije bilo. U slučaju da je nekakav višak, da vanjski ide na prolaz između 1 i 2 i alternativu pustiti takav prolaz ili dodavanje na krilo, puštali su prolaz 1-2. Vratar Aly na to je bio spreman! Dalje, sustav suradnje vratara i obrane u Egiptu je djelovao bolje. Neću reći bolje nego u Hrvatskoj jer ne znam, nisam upućen kako je to kod nas zamišljeno, ali egipatski je funkcionirao jako dobro. Sustav suradnje s blokom. U prvih 5 minuta Hesham je imao tri brza šuta gdje se naša obrana još nije snašla i Kuzmanović je bio nemoćan. Po sredini je to bez bloka teško, nije mogao puno napraviti.
Opet se vraćamo na ono što smo zapisali, ali doslovno nakon 15-ak minuta utakmice, naša odnosno Sigurdssonova ustrajnost na obrani 6-0, a vidi se da je "oplata broda izbušena" samo kormilar ništa ne mijenja. Nije mu padalo na pamet mijenjati na 5-1.
- To su sad već taktički pogledi koje trener napravi ili ne napravi i to ne mogu komentirati. Objektivno, s ozljedom Duvnjaka mu je otpao adut obrane 5-1, ako je on jedini koji to igra. Samo, Hrvatska je trebala imati način da ga se zamijeni. Morala je jer znamo da je Duvnjak ipak malo već stariji igrač i da on ne bi trebao biti taj koji će igrati 40-45 minuta po utakmici.
Idemo o našim vratarima. Kuzmanović nam je bio najbolji igrač prve dvije utakmice, dok protiv Egipta to nije bilo na toj razini. Možda se varamo...
- Kuzma ima samo 22 godine, čak mi se čini puno zrelijim nego što se bi to očekivalo u tim godinama. Vrhunski je vratar već sada i tu imamo sigurnost. Protiv Egipta... znate što mi se sviđa kod njega, na utakmici na kojoj površno gledano možda nije bio "taj", on je ipak skupio 10 obrana. On je imao 29% obrana, plus Pešić 3 obrane. Naši su golmani završili na 32% obrana. To nije loše, ali kad dijelite utakmice 10 po 10 minuta, problem je bio što u prvih 10 minuta prvog i drugog poluvremena nismo imali obranu. Egipat je tu napravio razliku koju su onda držali cijelu utakmicu. Imali smo dakle 20 minuta loše obrane, a u 40 minuta 13 obrana ukupno. Samo su "krivo" preraspoređene. Onda, činjenica je da je bilo dosta tzv. čistih egipatskih šutova izvana, bez bloka i gdje vratar nije imao baš puno pomoći. Sad, možda su naši išli raditi faul, to ne znam. To je već odabir taktike koji samo oni znaju - oprezno će i pošteno Venio Losert.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....