Džomba: Goluža će biti kriv ako ne odemo do polufinala, previše je pomladio momčad!

Hrvatska je uvijek imala moćnu rukometnu reprezentaciju. Još iz vremena kad su hrvatski rukometaši bili “ukomponirani” u jugoslavensku reprezentaciju i osvojili prvo olimpijsko zlato u Münchenu 1972. ili svjetsko zlato u Švicarskoj 1986.

Nakon toga rukomet je postao nacionalni sport, koji je samostalnoj Hrvatskoj donio još dva olimpijska zlata, a ona su samo vrh “ledene sante”. Medalje su uvijek stizale u Hrvatsku kao na tekućoj vrpci.

Velika očekivanja

Iako je reprezentacija uvelike podmlađena uoči Španjolske i iako više nema virtuoza Balića, svi stari majstori uvjereni su u novi uspjeh i osvajanje novog odličja.

- Očekivanja su uvijek ista, medalja - započeo je legendarni Zlatan Saračević koji je bio prva zvijezda reprezentacije s početka 90-ih godina prošlog stoljeća.

- Prolaz skupine nije upitan, upitna je tek pozicija koju će naši izboriti u skupini. Bilo bi lijepo da pobijede Mađare, a zatim i Španjolce i izbore ‘jedinicu’ kako bi izbjegli Francuze i Dance sve do završnice. Budu li drugi, idu u četvrtfinalu na Francuze, budu li treći, sljeduju im Danci. Naravno, odigraju li i oni u skladu s očekivanjima, u što ne sumnjam.

Imamo čak četiri debitanta, koliki je to problem?

- Nije to ništa, imamo neke klince, no reprezentacija koja ima Lackovića, Vorija, Čupića, Duvnjaka, Kopljara, Alilovića, Horvata... ne treba ni za što strahovati. Što se mene tiče, samo su četiri favorita za zlato, a to su Francuzi, domaćin, Danci i naravno mi. Računam na Slovence kao na pritajene favorite, mogu se pokazati i Island, Mađarska, Poljska. Ne vjerujem u Makedonce, Srbe...

Dok je Sarač razarao na desnoj strani, imali smo moć u napadu, koliko sad mogu njegovi nasljednici Kopljar i mladi Stepančić?

- Kopljar je provjeren, nadam se da će igrati kao u Srbiji, ne kao u Londonu. Luka se prekalio ove sezone u Zagrebu u Ligi prvaka i opravdat će očekivanja. Tu je ozlijeđeni Buntić i mladi Šebetić. Mali je problem na lijevoj strani jer Lacković neće dugo trajati.

Mirko Bašić je optimist:

- Podmladili jesmo, no to su napravili svi. Radi se o novom olimpijskom ciklusu. Razlika je ta što su naši klinci bolji od ‘njihovih’. Mlađi Šprem, Ivić, Stepančić, to su dobri igrači. Za Mandalinića ne vjerujem da će puno igrati ako s Lacom sve bude u redu. Za Kopljara i Stepančića se ne bojim, to će nam biti ‘najjača karika’. Ne sumnjam da ćemo se plasirati u polufinale, to nam je realni doseg bez obzira na sve probleme.

Patrik Ćavar iz iste je rukometne zlatne priče, a isto i razmišlja:

- U odnosu na Srbiju i London fali par igrača, no koga nema, bez njega se mora. Isto se odnosi i na Ivana Balića. Mladi će imati motiva, žele se dokazati, a ja imam puno povjerenje. Kako mi se na prvi pogled čini, a dosta pratim situaciju, opet su samo Francuzi za nijansu ispred nas, a sa svim ostalima možemo. Što se klinaca i novaka u momčadi tiče, to su dobri igrači i samo je pitanje reakcije, postoji bojazan da ih sputa impresioniranost velikom ‘pozornicom’.

Mišljenje igrača iz prve zlatne garde devedesetih samo djelomično dijeli i Mirza Džomba, koji je jedan od predvodnika zlatne Červarove momčadi nakon 2003. Do jučer je dijelio svlačionicu s Vorijem i Lackovićem, koji su jedini ostali u pogonu.

- Iznimno smo podmladili reprezentaciju, previše po mojem mišljenju, no vrijeme će pokazati koliko je to bilo ispravno. Plasiramo li se u polufinale i uđemo u borbu za odličja, izbornika možemo dizati ‘do plafona’, a ako, pak, ne bude tako, onda bi morao snositi posljedice. Ne smije nam se dogoditi neki pad koji bi rukomet gurnuo u razinu nekih drugih sportova koji su bili visoko, a sada ih nema nigdje. Podmlađivanje mora biti bezbolno kako bi se održala visoka razina i standardi koji su postavljeni.