Dva polufinala mladih selekcija, jedna medalja, jedna sjajna mlada generacija rukometašica i neka nova imena

Ljeto je na kraju završilo dobro. Dva polufinala mladih selekcija, jedna medalja, jedna sjajna mlada generacija rukometašica, nekoliko novih imena na hrvatskom rukometnom nebu. Ublažen je loš dojam koji su ostavile juniorke, te nešto bolji koji su ostavili juniori. To, naravno, ne treba podcijeniti, jer se radi o izlaznim generacijama prema seniorskom uzrastu.

Kadeti su osvojili medalju na SP koje je tradicionalno sjajno organizirano u Hrvatskoj. Krešo Ivanković izgradio je u prvom redu tim s nekoliko zanimljivih detalja. Svakako najzanimljiviji je Aleksandar Čaprić koji je vanjski koji raste uz Silvija Ivandiju u Sesvetama. Dobili smo u Molcu krilo koje s desna može igrati na poziciji halfa, zanimljiv ritam Glivetića na sredini koji već igra Premijer ligu u Rudama kao i Molc u Dubravi, ali i konstitucijski odličnog Prpića na golu koji će od iduće sezone isto u Sesvete.

Kada smo kod rukometaša dodajmo juniore koje je jako dobro vodio Andrija Nikolić, izgradio odličan tim, ali mu selekcija nije ponudila rješenja za više. Zanimljive su mogućnosti Vulete koji igra u Mađarskoj, a koji je glumio desnog vanjskog, jer drugo rješenje nismo imali.

No, uz dužno poštovanje rukometašima, možda najjači dojam ostavila je generacija kadetkinja koja je igrala polufinale i ostala bez medalje na Euru isključivo iz razloga jer je bila prekratka za izdržati ritam velikog natjecanja. Dobili smo i jednog trenera, Vedrana Krkača koji sjajno napreduje uz Lokomotivi uz Nenada Šoštarića i nastavi li tim tempom, bez previše filozofiranja, velika je perspektiva na ženskom trenerskom rukometnom nebu. Ima je sjajnih osam igračica, ali to je bilo prekratko za medalju. One nisu igračice, no odluče li se posvetiti rukometu i ne bude li lutanja imamo ogromno perspektivu kakvu nismo imali od generacije juniorki 2000. godine koja je jedina dosad osvojila ‘mladu‘ medalju na velikoj sceni. Iva Fratnik je izvanserijski talent, lijeva i srednja vanjska o kojoj će najviše ovisiti u budućnosti, jer priliku će seniorsku dobiti već ove sezone. Lucija Renić je ‘tempirana bomba‘ najbolje desno krilo Europe, ne zaostaje za njom ni Katja Vuković na lijevom krilu. U Veroniki Babari dobivamo pivota kakvog se uvijek čeka, Nina Burđelez uz Ivana Jerković raste u Dalmatinki u domaćoj ligi i ima ono nešto. Tu su jako dobre Tara Đelekovčan temelj generacije i Nina Čičak mala okretna ljevakinja koja će kao i Fratnik dobiti vrlo skoro seniorsku priliku. Imali smo odlične vratarke Pudić i Turkalj, ali posebno zanimljiv je potencijal Nike Kraljević sa već sada 184 cm.

Juniorke nisu izgledale dobro, ali su imale i te kako dobru Ivu Zrilić koja raste na liderskoj poziciji, a nije za preskočiti i brzinski potencijal Nike Gavrilović i Magali Lujić.

Tako da je sve u svemu ljeto makar nije počelo dobro ispalo sasvim OK, što u općoj krizi momčadskog sporta u Hrvatskoj nije ni malo jednostavno. No, rukomet, makar je uvijek na meti, još uvijek drži jaki ritam i nudi perspektivu za skoru budućnost. Bilo bi idealnije da imamo bar nekoliko jačih klubova, malo konkurentnijih Europi, pa da te mlade koliko toliko možemo konkretnije usmjeriti, no to je već pitanje organizacije sporta koje je i dalje stoji, nije riješeno, kao da čeka da se sve ugasi, pa da tih problema više i ne bude.

Imamo poplavu rukometnih kampova kroz ljeto, što je financijski isplativo u prvom redu i svakako je dobro da u njih dolaze mladi, ali hitno bi nam trebao neki kamp koji bi spomenute snage u ovom tekstu okupio i dodatno izgrađivao. Recimo, da legende njih pet radi sa igračima i igračicama svaki na svoj poziciji. Ne s gotovim igračima, nego s onima koji to tek trebaju postati. To je stvar koja nas može izdići čak i kada je teško.