Rukometu se definitivno vratio Halil Jaganjac, vijest je to i više nego dobra za hrvatski rukomet. Vratio se nekadašnji "wunderkind", dečko koji s 18 godina završio u redovima moćnog PSG-a, a zatim je "via" skopskog Metalurga i našičkog Nexea otišao u poljski Kielce, koje ga je instantno proslijedilo njemačkom Löwenu u čijim je redovima i danas. Nažalost, tamo je preživio pravu kalvariju. Čitav niz pomalo bizarnih ozljeda izbacili su ga iz igre te je on praktično pune dvije godine bio izvan rukometnih terena. Bio je na samom rubu, i karijera mu je bila u pitanju, no Halil je nadljudskom voljom i ogromnim uloženim naporom "preživio". Vraća se tamo gdje je odavno bio i gdje mu je i mjesto, u hrvatsku reprezentaciju.
- Sada je sve u najboljem redu, rame me konačno više ne boli i mogu odigrati utakmicu bez bolova. Igram u oba pravca, obranu, šutiram bez problema i nadam se da će tako i ostati. Naravno da to rame nije kao što je bilo, najvjerojatnije nikad i neće biti. Nije to realno očekivati nakon tako teške ozljede. Prošao sam dvije operacije, do prije šest mjeseci sam razmišljao toliko crno da sam razmišljao i o prekidu karijere. Već sam se gotovo bio i pomirio s time.
Prošao je Jaganjac stvarno tešku muku da bi se vratio nakon ozbiljne ozljede:
- Krajem 2022. sam došao u Löwen, igrao sam odlično, na utakmici s Erlangenom bacio sam se za jednom loptom kao i 500 puta do tada i protivnik mi je slučajno i nesretnim spletom okolnosti cijelom težinom pao na ruku. Rame je iskočilo, napravili smo pretrage, tetive su otišle. Odmah sam operiran i nakon osam mjeseci muke, vratio sam se na terene. Igrao sam dva, tri mjeseca u bolovima, nadao se da će proći, a onda su nove pretrage pokazale da je otišla i tetiva bicepsa i još neke sitnice u ruci i ramenu. Opet sam operiran u siječnju 2024. i do sredine prosinca sam opet bio na rehabilitaciji s minimalnim pomacima nabolje. Vratio sam se protiv Flensburga, zabio sam dva gola i sada je puno bolje, ali i dalje uz one rukometne, radim i rehabilitacijske treninge.
Nažalost, nije to sve i nije to bio kompletni popis muka koje je Halil prošao:
- Onako ‘usput‘ sam krajem 2023. zaradio i lom jagodične kosti, dobio sam lakat u glavu. Identična je to ozljeda kakvu je imao i Matej Mandić. No, to nije bilo toliko strašno kao ovi problemi s ramenom iako je i to zahtijevalo određeni rehabilitacijski proces. Takva ozljeda ramena najgora je za rukometaša.
Dvije je godine Jaganjac bio "out", no klub mu je ostao "odan" kao i on njemu:
- Obostrano smo korektni bili i dalje jesmo i ja i klub. Svaka im čast. Otkad sam došao, najprije na posudbu iz Kielcea, bio sam maksimalno profesionalan i to su oni znali cijeniti. Nikad nisam bio na 50 posto, igrao napola, uvijek sam davao maksimalno koliko sam u određenom trenutku mogao. Osim toga, presretan sam u klubu, navijači me vole, sredina je prava rukometna i odlično mi je ovdje - drago mi je da sam potpisao ugovor do 2027.
Prema, sada 26-godišnjem igraču, korektan je bio i hrvatski izbornik Dagur Sigurdsson, koji ga je sada uvrstio među 20 igrača za kvalifikacijske utakmice s Češkom za odlazak na EP:
- Ne samo sada, bio je i ranije maksimalno korektan, digao mi je samopouzdanje stavivši me na širi popis 35 igrača za prošli SP iako je znao da nisam na nivou. Javio mi se i ranije više puta i tijekom rehabilitacije, bio sam tada ‘mrtav‘. Zvao me je i raspitivao se za moje zdravlje. Tada mi je to jako puno značilo i hvala mu na tome.
Na rasporedu su dvije kvalifikacijske utakmice u Brnu i zatim Zagrebu (12. i 16. ožujka) protiv Češke nakon pobjeda protiv Luksemburga i Belgije:
- Tu se nema što kalkulirati. U kvalifikacijama smo mi bez sumnje favoriti. Idemo to pobijediti, biti prvi u skupini da imamo bolji ždrijeb za Euro u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj.
Momčad je ista ili slična kao i na SP-u na kojem je osvojeno srebro, osim što više nema Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivana Pešića:
- O Duvnjaku i ostalima koji su otišli sve je rečeno, ja sam ponosan na njih kao i na činjenicu da sam imao priliku igrati u reprezentaciji s takvim igračima. Treba posložiti kockice i ne treba se brinuti, Duvnjak ima nasljednike. On mi je uvijek bio uzor. I sada je. Hrvatska će uvijek biti izvor talenata, uvijek ćemo biti negdje u vrhu. Možda nećemo uvijek uzimati medalje, ali ćemo za njih uvijek ozbiljno konkurirati. Ni Dancima neće biti lako s nama, uostalom, mi smo jedni s njima remizirali na prošlom SP-u. Bilo je posljednjih godina nekih sumnji, a dečki su to sada na SP-u demantirali i jako sam sretan zbog toga.
Jaganjac nimalo ne sumnja da će se lako opet uklopiti u reprezentaciju:
- Svakome od nas je najvažnije igrati za reprezentaciju. Meni je sada 26 godina i dosta je toga preda mnom, tu su još neki iskusniji, a dolaze i odlično mladi, koji su to potvrdili na SP-u. Drago mi je da će Duvnjak, Karačić i Pešić u Areni protiv Češke imati ceremoniju oproštaja od reprezentacije. To treba postati ustaljena praksa. Ponovit ću, zahvalan sam što sam takvima dijelio svlačionicu.
Halil prati zbivanja u hrvatskom rukometu i prati svoje suigrače iz reprezentacije koji igraju diljem Europe:
- Imamo tri igrača koji su najbolji strijelci u tri europska kupa - Šoštarića, Šipića i Ćeška, što tome treba dodati?! Oni praktično predstavljaju tri generacije naših reprezentativaca. Svima nam je čast i nagrada igrati za reprezentaciju i stvarno ne strahujem za nastavak dobrih rezultata reprezentacije. Imamo sve - odlične igrače, kult reprezentacije i odličnog izbornika. Uopće ne razmišljam o tome da s reprezentacijom nisam još osvojio ništa iako sam unutra od 2018. Tek sad sam svjestan što je život i drugačije ga i skromnije promatram.
Puno je hrvatskih igrača u njemačkoj Bundesligi, neki doslovno briljiraju; s njima je Halil u stalnom dodiru:
- S Martinovićem sam stalno, igram stalno protiv naših suigrača iz reprezentacije. Nedavno smo igrali s Göppingenom, sreo sam se s Josipom Šarcem. Uvijek je tako, vidimo se nađemo prije i poslije utakmica, podružimo se koliko to ovaj ritam dopušta u Bundesligi. Nema stajanja, ritam je nesmiljen. Da izbjegneš ozljede, trebaš imati i malo sreće.
Ozljede kao Jaganjčeva sve su češće u rukometu. Previše je napora i utakmica, premalo vremena za odmor:
- Evo, i moj suigrač i novi kapetan reprezentacije Ivan Martinović je ozlijeđen; ta ga patela muči. Možda neće igrati protiv Češke. Išao je na silu protiv tijela, nije se štedio, ali to ne ide tako. Nažalost, iako je zdravo baviti se sportom, današnji vrhunski sport uopće nije zdrav. No tako je, kako je, trebamo se baviti prevencijom. Preopterećeni smo, ali tako je svima. Najbolji igrač SP-a Mathias Gidsel i 90 posto danskih reprezentativaca su u Bundesligi i non-stop nastupaju. A i on je igrao na SP-u praktično bez zamjene. Moramo to prihvatiti, tako je, nažalost i u svim sportovima, navikli smo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....