Balić je nezamjenjiv, ali Kauboji moraju pronaći način kako biti u vrhu i bez njega

Prije deset godina u Portugalu dva najmlađa reprezentativca sa 23 godine bili su Igor Vori i Blaženko Lacković. Prvi do njih, od tada ključnih, bili su s po 24 Ivano Balić, Renato Sulić, Denis Špoljarić, pa sa 25 Davor Dominiković, 26 Mirza Džomba, 27 Pero Metličić... Džomba je ušao 6 godina ranije, Metličić dvije, Balić godinu... Da bi bili svjetski prvaci i godinu dana kasnije olimpijski pobjednici.

Sutra ćemo u Španjolskoj imati petoricu koji su mlađi nego oni tada. I dok nekad nakon Atlante pomlađivanje nije bila sustavna stvar, pa smo sedam godina čekali veliki rezultat, od Portugala su se stvari promijenile.

Rezultat nam je dao vrijeme, vrijeme je iskorišteno za posao i danas imamo puno mladih igrača koji kucaju na seniorska vrata, koji traže priliku. Vori i Lacković danas imaju po 33 godine, Balić 34, Džomba više ne igra. U Riju će imati 36, 37... U današnjem sustavu igranja jako težak posao.

Jasno je da je bez svakoga od njih sve drukčije, jer oni su svjetski prvaci, olimpijski pobjednici, oni su osvojili pregršt medalja, postavili kriterije. Glupo je govoriti o zamjenama jer zamjena za takve nema. Tu treba tražiti nešto novo. Zamijeniti Balića ne može nitko, ali Hrvatska mora pronaći način kako i nakon Balića i ostalih velikana ostati na velikoj sceni.

Ako Duvnjak i Marić budu blizu Baliću i Suliću iz Portugala, ako Mandalinić bude pomoć Lackoviću kao nekad Lacković Tončiju Valčiću i Dominikoviću, ako Ivić bude senzacija kao nekad Losert, Hrvatska će biti na pravom putu. Ima samo jedna mala razlika u tome, a to je da su oni nekad imali prije Portugala i EP u Švedskoj i MI u Tunisu, a ovi su u vatri prvi puta i to direktno na SP. To treba respektirati.

Na velikim natjecanjima dobivaju se veliki igrači. Svi i danas pričaju o Portugalu, tada su svi zapamtili Balića, Metličića, Lackovića, Sulića, Džombu... Pamte ih i danas, a mladi vjeruju da mogu njihovim tragom. Vidjet ćemo. Potencijal je sigurno tu, no, što je potencijal na terenu, to tek treba utvrditi.

Nismo pesimisti jer ti klinci su u svojim uzrastima već znali odlučivati. Dakle, treba im povjerenje, a tu nastupa Goluža, podrška sastava... Sve je to tako jednostavno, a tako komplicirano. A očekivanja u odnosu na Portugal nebo i zemlja. Zaključak - budimo realni i nadajmo se... Zlatu, nego što.