PATRIK ĆAVAR BRUTALNO ISKREN Sad već imamo ozbiljan problem! Stvari u reprezentaciji ne štimaju, a golmanima poručujem - počnite braniti!

Sada već imamo ozbiljan problem. Kad igrački skromnu Bjelorusiju pobijediš s toliko muke, na kraju i drame, onda je jasno da stvari u reprezentaciji ne štimaju. Znate već da uoči svake utakmice naglašavam da je recept za našu dobru igru uglavnom jednostavan: golmani, obrana, polukontre i kontre. To je naša igra i ako je nema, Hrvatska nema što tražiti na vrhunskim razinama. A protiv Bjelorusa ni jedan od tih ključnih segmenata nije bio na potrebnoj razini. Kao posljedica toga nije štimao ni napad.

Kao naš najveći problem osobno bih izdvojio učinak golmana. Rukomet je sport u kojem nitko na svijetu ne može pobjeđivati ako golmani ne rade svoj posao. Teško mi je reći što se događa s našim golmanima, ali oni su daleko od nekakvih normalnih izdanja, a jako daleko od klase kojoj pripadaju.

I Pešić i Stevanović, baš kao i Alilović, dokazana su golmanska klasa, tu su već godinama, brane u jakim klubovima i igraju jaka natjecanja. Ostanu li tako pospani i protiv Norveške, unaprijed ćemo biti osuđeni na poraz, bez prilike da im zaprijetimo. To treba jasno i glasno reći jer je to činjenica, sve su drugo tek priče i zavaravanja. I dalje me nitko na svijetu ne može uvjeriti da Stevanović i Pešić nisu klasa, ili da ne mogu bolje braniti, jer to, jednostavno, nije istina. S dečkima uoči večerašnje utakmice treba obaviti dobar razgovor, izvaditi sve karte na stol i ne izaći iz sobe dok se ne pronađu odgovori. Ili će večeras braniti kako znaju i moraju ili se opraštamo od borbe za medalje.

Ne kažem da su samo golmani razlog loše igre s Bjelorusima, ali stoji činjenica da su pet-šest šuteva - a posebno neke s krila - morali obraniti. Da jesu, dobili bismo neke kontre, zabili dva-tri lagana gola, bacili koju tonu tereta s leđa pa bi Bjeloruse možda pregazili, a ne molili Boga na kraju utakmice.

Glava u sportu često odlučuje, posebno velike utakmice ili pak one koje donose veliku odgovornost i pritisak. Vidjeli smo naše igrače na djelu protiv Bjelorusije. Znaš da si bolji u svim, ali baš svim rukometnim elementima, imaš daleko bolje i iskusnije igrače, a opet si prepun straha od mogućeg neuspjeha. Nekako se nadam da će te glave nakon ovako izborene pobjede dobiti neki poseban motiv i da ćemo večeras zaigrati u punom ritmu. Igrači znaju da su dobili utakmicu u kojoj su odigrali slabo, a to je odlika momčadi koje imaju klasu.

Kako sada dobiti Norvešku, koja je, realno, jača od svih suparnika koje smo imali dosad na turniru? Najprije treba znati da večeras favorita - nema. Niti smo to mi, jer ne izgledamo dobro, niti su to Norvežani, koji izgledaju bolje, ali opet, ne baš tako uvjerljivo da bi bili favoriti protiv Hrvatske u Zagrebu. Čeka nas utakmica u kojoj će, vjerojatno, odlučiti detalji, možda čak i zadnji napad. Zato ću opet zazvati onu staru formulu: golmani, obrana, kontre... Vratimo li u obranu energiju koju smo pokazivali i imali u prve dvije utakmice - uz normalan učinak golmana - nikako ne bih bio u strahu od Norveške. Gledao sam ih protiv Srbije, doista nisu djelovali nimalo spektakularno, premda je jasno da će večeras i oni zaigrati s daleko više žara i motiva.

Sada ću malo i o napadu, nije baš da samo obrana dobiva utakmicu. Rekao sam već da je teško imati brz protok lopte ako si u strahu i grču. Vjerujem u Cindrića (kako nas je samo izvukao protiv Bjelorusije isključivo na svoju kvalitetu i kuražu...), ali jako se uzdam u Stepančića i Mamića. Norvežani imaju tu čvrstu 6-0 obranu, a takve najbolje razbijaš kad imaš bombardere koji se dižu s devet metara. Očekujem da će im i Červar dati puno povjerenje jer dosad je - posebno se to odnosi na Mamića - bio, nekako, suzdržan po tom pitanju. A čeka nas utakmica u kojoj svi bezrezervno moramo vjerovati u ono što ćemo odigrati.

Tu aposlutno mislim i na publiku, koja u četvrtak nije bila na razini onoga što smo doživjeli u Splitu. Atmosferi u Spaladium Areni dao bih čistu desetku, a Arena Zagreb zaslužuje jedva sedmicu, što znači da ima puno prostora za popravak.

Na kraju moram dodati još nešto o golmanima. Dobro se sjećam utakmice u danskom Herningu u travnju 2016. godine kada smo u kvalifikacijama razbili Norvešku. U prvom poluvremenu Stevanović je bio nevjerojatan, imao je čak 12 obrana te je potpuno izludio norveške igrače. Tada im je ušao u glavu, oni ga se sigurno dobro sjećaju, a sjeća se i on njih.

Neka se samo sjeti te utakmice i Hrvatska će i večeras slaviti...