Između kuglanja i kuglačica te Izbora sportaša Sportskih novosti postoji dugogodišnja povezanost. Jer prvi puta uopće kada su se ekipe i momčadi priključile našem izboru, a bilo je to 1990. godine, premijerne dobitnice bile su upravo kuglačice, članice zagrebačkog Jedinstva.
Evo nas 35 godina kasnije, a titula najboljeg ženskog sportskog kolektiva u Hrvatskoj ponovo odlazi u ruke kuglačica. Drugi put u tri godine na adresu Podpinjol 2 u Rijeci, jer tamo je dom Kuglačkog kluba Mlaka.
A tamo će se u klupsku vitrinu, već nakrcanu mnoštvom eksponata, prepoznatljivi pehar SN savršeno uklopiti pored svih ostalih trofeja osvojenih u 2024. godini. Njih, pak, nije bilo malo. Štoviše, dopustit ćemo si malu dozu hvalisanja naše nagrade, pa reći da će priznanje Sportskih novosti zaokružiti poker najvećih trofeja što ih je Mlaka osvojila za ostvarenja u kalendarskoj godini iza nas.
Trostruka kruna
Prethodni tris čine naslov europskih klupskih prvakinja, odnosno osvajanje Lige prvaka, onda i svjetskih klupskih prvakinja, odnosno osvajanje Svjetskog kupa, a najbolje su i tamo gdje je najvažnije - kod kuće, u Prvenstvu Hrvatske.
Djevojke s kuglom u ruci, odnosno popularne Tigrice kako im je nadimak, osvojile su dakle praktički sva najvažnija natjecanja u svom sportu i sasvim zasluženo su voljom hrvatskih sportskih novinara nagrađene epitetom najbolje ekipe u Lijepoj Našoj. Ovo je drugi put da su laureati u izboru SN, jer na vrhu su zlatne liste bile i za 2022. godinu.
Dobar dio rostera Mlake koji je “pobrao” nagradu prije dvije godine i dalje je na okupu: Valentina Gal, Venesa Bogdanović, Milana Pavlic, Tamara Sinković, Anamarija Grdić... s time da su u međuvremenu stasale neke nove Tigrice (Sara Pejak, Paula Polanšćak), a neke su se (djelomično) vratile s porodiljnog (Ana Jambrović, Nika Grubišić) pa su rezultatski još malo pojačale učinak, odnosno kroz neke brojke to izgleda još dojmljivije.
Primjerice, i dalje traje njihova dominacija na domaćim kuglanama pa su tako u 2024., još tamo u ožujku, produžile svoj niz uzastopnih titula prvakinja Hrvatske do brojke sedam, nedodirljive su od sezone 2017/2018., sveukupno su na okruglih deset nacionalnih titula.
Točno na Uskrs osvojile su Ligu prvaka drugi put u klupskoj povijesti, ali zapravo drugi put unutar tri sezone. Završni se turnir odvijao u Bačkoj Topoli u Vojvodini, a tamo su Tigrice prvo u polufinalu sredile češki Slovan s maksimalnih 8:0, potom u finalu i njemački Pöllwitz sa 5:3.
Vrhunac godine stigao je ujesen u mađarskom Zalaegerszegu i Final Fouru Svjetskog kupa. E, to je, pak, bila posebna priča. Jer nakon polufinalne pobjede nad BBSV Wienom (5:3) uslijedilo je dramatično finale protiv onog istog Slovana kojeg su proljetos dobile 8:0 i koji im je postao redovita mušterija budući da su ga do tada dobile šest puta u šest međusobnih susreta. No, ovog su puta riječke kuglačice visjele na rubu poraza. Nakon prvih triju partija bile su u zaostatku 56 čunjeva i trebale su pravi podvig za trijumf.
Za nas je sve moguće
Međutim, tad je još jednom na vidjelo iskočio pobjednički DNK u ekipi Mlake s kojim su uspjele izvesti veliki preokret te u trilerskoj završnici za svega pet čunjeva u ukupnom zbroju odnijeti pobjedu.
- I kad izgleda nemoguće, za nas je sve moguće - prisnažio je alfa i omega Mlake, predsjednik kluba i trener Tonči Mikac (koji je inače i predsjednik Hrvatskog kuglačkog saveza).
Bio je to peti uzastopni naslov pobjednica Svjetskog kupa za Mlaku, serija je počela 2019. u Ludwigshafenu, nastavila se 2021. u našem Otočcu, 2022. u Münchenu, 2023. u Apatinu, a sada se, eto, i Zalaegerszeg priključio tom popisu.
- Baš smo pokazale da smo od drugačijeg materijala i sve su naše igračice takve. I sve one koje dođu lako se uklope jer samo je jedan cilj: pobjeda - opisat će igračica s najdužim stažom (11 sezona) u dresu Mlake, Milana Pavlic.
- Zato i jesmo Tigrice, jer uvijek “grizemo”, borbene smo.
Ali, takve su samo u kuglanama, dok su izvan njih to vrlo simpatične, vedre, zabavne djevojke, a ako je suditi po nekim video materijalima na društvenim mrežama, znaju biti i malo otkačene.
Specifične su i po tome što su gotovo sve zapravo raštrkane po cijeloj Hrvatskoj, odnosno i šire: Valentina Gal radi u Križevcima, a živi u Koprivnici, Venesa Bogdanović je Ogulinka, Paula Polanšćak je u Zagrebu, kao i Valentina Smuđ, Tamara Sinković iz Zaboka, Sara Pejak Siščanka je koja studira u Rijeci, a Milana Pavlic bazirana je u Osijeku, dok međunarodni štih ekipi daju Mađarica Iren Nemes i Slovenka Brigitte Strelec.
‘Svijet voli pobjednike’
Zbog svega toga niti ne mogu trenirati zajedno, što za kuglanje i nije presudan faktor, već su praktički istovremeno na okupu samo na utakmicama, ali trener Mikac ionako sve to revno koordinira i nadzire, pa takva geografska razmještenost i ne utječe na rezultate. Dapače, možda ih baš još i više zbog toga krasi veliko zajedništvo i pozitivna atmosfera. Nema tu previše individualizma jer za pobjede treba doprinos svih igračica, njihova ujednačenost, sinkroniziranost, psihološka stabilnost: to je recept koji stvara pobjedničko okruženje.
Svaki svoj dvoboj počinju karakterističnim zajedničkim urlikom “Samo jako”, a priznaju - samo zlato jer kao što i njihova neslužbena himna kaže “Svijet voli pobjednike”. Ne vole ih jedino, ali u sportskom smislu, njihove suparnice, dapače zasigurno malo i zaziru od Mlake, iako su im one istovremeno glavna meta jer svi bi najviše htjeli pobijediti baš one najbolje.
A Tigrice iz Mlake trenutačno to jesu i u izboru SN.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....