U raljama korone i izbora! Esencija sporta svedena je na minimum, a nitko ne zna što će biti najesen

Bez obzira što smo pri vrhuncu, ili na njemu, tko će to više znati, trećeg pandemijskog vala, premda su brojke zaraženih opet u tisućama, u godinu dana naučili smo živjeti s novom pošasti. Manje ili više uspješno, ali svi se, priznat ćete to i sami sebima, osjećamo komotnije nego što smo to bili u ovo vrijeme prije godinu dana.

Recimo, u ovo vrijeme prije godinu sav je sport stajao u mjestu. Nije se igralo ništa, sklapali su se prvi planovi o restartu sezone, odgađao se Euro, zatim i Igre, pa je neko svijetlo na kraju tunela bilo je teško razaznati.

Danas, ukoliko nije riječ o domaćem rukometu, sve se igra. Diljem svijeta je tako, ne samo u nas, barem što se tiče onoga što zovemo profesionalnim sportom, iako je taj termin kad pričamo o hrvatskom sportu dosta napuhan.

Jer, sport nije imao alternativu, on se kako bi opstao u najvećoj krizi od svjetskog rata, morao truditi prezentirati svoj program. Ako zbog ničega drugog, onda zbog unosnih TV prava koje su najmoćnije održavali na životu. A oni ostali su negdje pokušavali plesati u ritmu zaraženih, izolacija, čekajući početak cijepljenja.

Ono što je postao zaštitni znak posljednje godine dana jest odigravanje utakmica bez gledatelja. NBA je postavio standard s balonom u Orlandom, no taj standard malo je tko mogao pratiti, pa čak to nije uspio niti NBA s početkom nove sezone kad su se ipak omogućila gostovanja. Tamo, danas, sa sve više cijepljenja ima i sve više ljudi po dvoranama. Uostalom, i u Rusiji se posljednjih mjeseci sve igra uz prisustvo barem dijela navijača. I odmah to izgleda malo drugačije, malo sočnije.

Igrati bez publike ružna je pojava i svakako je esencija sporta svedena na minimum. Hoće li se što promijeniti s ljetom, hoćemo li najesen moći na sportska borilišta, još uvijek je nejasno, iako se svi nekako nadamo da će od jeseni biti bolje.

Ukupni hrvatski sport, čast nekim nogometnim iznimkama, uvelike ovisi o potpori lokalnih samouprava, a upravo će se tu promiješati karte za otprilike mjesec dana kad će se diljem Hrvatske birati novi lokalni čelnici. O njihovoj zainteresiranosti za sport, entuzijazmu, okvirima u kojima se skiciraju bolje ideje, ovisit će mnogo toga.

GORAN MEHKEK/CROPIX Cropix

Uzmite samo slučaj domaće košarke, odnosno uvjete u tri najbolja kluba iza kojih stoje gradske uprave. Split, recimo, čeka gradske izbore i s obzirom na njihove rezultate sadašnja će uprava, ako će biti u stanju, nastaviti svoj program. Ili će doći neko novi, pa će se krenuti iz početka. U Ciboni je stvar kud i kamo zahtjevnija, jer je Grad Zagreb deset godina posve upravljao klubom, a ta ostavština nije tko zna kakva. I novo miješanje karata sugerira - a razne političke opcije ovih dana, osim o sveprisutnoj temi Dinama, dodiruju i Cibonu - kako se pod Tornjem mogu očekivati velike promjene. Zadar je tu najmirniji, jer sportski projekt koji ima najveću sportsku, pa i socijalnu težinu u gradu nije nešto s čim bi se igrao bilo koji pobjednik izbora.

To su okviri. Koji stižu u godinu dana od početka pandemije kad su sva tri kluba - Split, Zadar i Cibona - tražili poticaje od države za isplate plaća zaposlenicima. Isti ti klubovi su samo koji mjesec kasnije rukama i nogama branili ABA ligu, koju, pak, ista ta država preko svog servisa, a to je u ovom slučaju Hrvatski košarkaški savez, ne priznaje. I u toj šumi nedorečenosti, pomanjkanja vizija, klupskih zabluda, sve se svelo u mjesecu travnju na duple pasove s kojima će se izbjeći ispadanje u besprizoran svijet loptanja druge regionalne lige, od Čajetine do Užica. I sve to u istom onome mjesecu u kojemu je Split postajao tri puta prvak Europe, a Cibona dva, istom onome u kojemu su Zadar i Cibona osvajali ABA ligu, istom onome u kojemu su Dražen i Šibenka slavili naslov prvaka koji im je oduzet. U mjesecu pobjednika.

Pobjednika je malo danas. Sva je sreća da su izbori iza vrata, pa će se netko tako valjda osjećati. Hoće li taj isti osjećati sport, to je već drugo pitanje. Naime, naslušali smo se godinama onih koji su tako tvrdili, a s druge strane su imali figu u džepu. Iz neznanja ili zbog osobne koristi, sasvim je svejedno.