Yomiuri Shimbun
 TETSUYA KIKUMASA
PROŠAO KROZ PAKAO

Teški životni trenuci za svjetskog prvaka: ‘Borba s tumorom me naučila da cijenim svaki dobar trenutak‘

‘Uvijek sam negdje u podsvijesti imao pitanje “zašto ja” i teško sam se nosio s njim...‘
Piše: Renata BeluhanObjavljeno: 29. lipanj 2020. 23:35

Na popis zaraženih koronavirusom u četvrtak je dodano i ime aktualnog svjetskog prvaka u judu Jorgea Fonsece. Portugalac je bio pozitivan na testu obavljenom tijekom priprema portugalske reprezentacije u Coimbri, a uz njega neželjeni “plus” dobila je i judašica Wilsa Gomez. Još devet judoka čiji su testovi bili negativni ide u samoizolaciju zbog preventive budući da su imali intenzivne kontakte sa zaraženima.

Za Fonsecu je to samo još jedna bitka u životu, a mnogo težu, zapravo cijeli rat, dobio je prije nekoliko godina. Kad je 2015., godinu dana prije Igara u Riju, ozlijedio ligamente koljena to mu se činilo kao jako loša vijest, ali prava drama je tek bila pred njim. Liječnicu su tijekom jednog pregleda otkrili maligni tumor…

- Nisam mogao vjerovati i stalno iznova sam se pitao “zašto ja”.

Fonseca je rođen 1992. u afričkoj otočnoj državi San Tome i Principe, s 11 godina se preselio u Portugal, a već sa 17 je postao otac. Bio je primoran odrasti puno brže od vršnjaka i to ga je itekako oblikovalo.

image
Yomiuri Shimbun
ATSUSHI TAKETAZU

Liječenje i trening

- Tumor je strašna stvar, prošao sam kroz doista teške trenutke, ali zbog Igara u Riju zamolio sam svog liječnika da mi pomogne i složi najbrži mogući tretman. Dobivao sam dvostruke doze, kemoterapija je bila jako teška, a imao sam tretmane svaka dva tjedna kako bih uspio “uhvatiti” Igre. Trenirao sam i dok sam se liječio, strašno sam želio ići u Rio i nisam se bio spreman odreći svog sna samo zbog tumora.

Zanimljiva konstrukcija “samo zbog tumora”, ali Fonseca se doslovno tako postavio i ovaj tada tek 22-godišnjak dobivao je bitku po bitku i na kraju - rat. I otišao na Olimpijske igre.Nije u Riju uspio do kraja ostvariti svoj san, sve što je bilo iza njega ipak mu nije omogućilo pravu priliku za pripreme i ispao je u prvoj borbi kategorije do 100 kg. No, to je bila samo stepenica na njegovu putu, a tri godine kasnije na Svjetskom prvenstvu u Tokiju naplatio je sve što je prošao. Svjetski prvak do 100 kg, prvi Portugalac koji se u judu popeo na vrh postolja.

Olimpijski san

- Tumor mi je omogućio da na najteži način procijenim samog sebe. Prošao sam kroz najgori dio i uspio se popeti na vrh. Sad cijenim svaki, ali svaki trenutak tog postignuća - rekao je nakon što je otplesao svoj pobjednički ples na tatamiju u Tokiju.
Onaj koji je želio ponoviti i ovog ljeta, na Igrama u istom gradu.

- Moj san je postati olimpijski pobjednik i za to ću raditi najviše što mogu. Sad sam samo svjetski prvak, a ja želim i olimpijsko zlato. Neću se zaustaviti.

Sjeti se često presudnog trenutka nakon grozne dijagnoze s kojom se suočio 2015. godine.

- Uvijek sam negdje u podsvijesti imao pitanje “zašto ja” i teško sam se nosio s njim, a onda me liječnik odveo na onkološki odjel bolnice u Lisabonu. Vidio sam djecu koja se bore s tom strašnom bolešću i toliko silno žele samo živjeti potpun život. To su bili trenuci koji su u meni probudili snagu, ta djeca koja su odrastala bez šanse da doista žive kako bi trebala, kako zaslužuju. Znao sam da moram biti jak zbog svog sina, a sve što mi se dogodilo pomoglo mi je da odrastem kao osoba i da budem ovo što sam danas.

I zato uz olimpijsko zlato sanja još nešto…

- Nadam se da ću u budućnosti imati priliku pomagati ljudima kao što su ta djeca na način kako je judo pomogao meni.

Sad se na njega “nalijepio” i Covid-19, ali Fonseca ako nešto zna, onda zna kako se dobivaju bitke. A ova bi ipak trebala biti tek “svrbež” prema onome što je prošao.

Linker
24. studeni 2024 22:51