Postoji neka posebna veza između vrhunskih sportaša i pritom nije uopće bitno kojim sportovima se bave. Oni se jednostavno “prepoznaju”, lakoćom se povežu i dijele veliko međusobno poštovanje jer bolje od svih ostalih znaju koliko je potrebno raditi kako bi se dohvatio svjetski vrh. Zauvijek će nam ostati u sjećanju dodjela olimpijskih medalja u Vancouveru 2010. kada je ispred pozornice na kojoj je Jakov Fak primao olimpijsku broncu bila cijela obitelj Kostelić. Nisu im te večeri bile bitne njihove obveze, njihov ritam koji je u potpunosti bio posvećen Ivičinim olimpijskim utrkama jer “jednostavno smo morali biti ovdje, Jakov je napravio nevjerojatnu stvar”.
Pratili rezultate
Biatlonac rođen u Mrkoplju tu je olimpijsku broncu (sprint) osvojio za Hrvatsku, baš kao i svjetsko srebro (20 km) godinu ranije, a u međuvremenu je na našu žalost, a na zadovoljstvo naših susjeda nastavio osvajati velike medalje za Sloveniju. Tri godine nakon što je u Vancouveru osvojio olimpijsku broncu Jakov je imao vrlo glasne navijače u cilju utrke Svjetskog kupa u Antholzu - Martina i Valenta Sinkovića, Damira Martina i Davida Šaina. Tadašnji hrvatski četverac na pariće koji je godinu ranije u Londonu osvojio olimpijsko srebro, u Italiji je bio na zimskim pripremama i kad su shvatili da se u blizini održava utrka Svjetskog kupa u biatlonu nisu propustili priliku. Doći, navijati i upoznati se...
- Naravno da smo pratili njegove rezultate, ali nismo ga imali priliku osobno upoznati. Javili smo mu se u cilju i on nas je pozvao na druženje. Velik je sportaš, ali i super čovjek. To nam je bilo baš lijepo iskustvo i druženje - ispričao je Valent Sinković tada za Sportske novosti.
Tijekom druženja su brzo shvatili kako premda se bave potpuno različitim sportovima u svojim pripremama imaju i iste stvari, pa se javila i ideja o zajedničkim treninzima. Nažalost, nikad to nisu uspjeli realizirati. I ne samo to, putevi braće Sinković i Jakova Faka nisu se više ukrstili više od deset godina...
- Nažalost, nismo se predugo vidjeli, a njega baš jako, jako cijenim. Jakov je jedan od sportaša prema kojima imam posebno poštovanje. Ali tako je to u životu, svatko je išao svojim poslom, i on i mi smo imali puno svojih natjecanja, priprema i tako je ispalo - kaže Martin Sinković.
Posložio raspored
I onda se dogodio jedan slučajan susret Martina Sinkovića i Matije Kovačevića u slastičarnici na Bledu i Matija je u trenutku reagirao i dogovorio novi susret braće Sinković i Jakova Faka.
- Brat i ja smo bili jako sretni što je Matija uspio organizirati da se ponovo vidimo. Baš nam je bio gušt popričati s njim i nadam se da ćemo se od sada češće viđati, on živi blizu Bleda, mi smo često na Bledu pa vjerujem da će tako i biti - dodaje Martin Sinković.
Jednako sretan zbog neočekivanog susreta bio je i Jakov Fak...
- Bilo mi je drago vidjeti dečke nakon 10-ak godina koliko je već prošlo od kada smo se zadnji puta vidjeli. Iznenadio sam se kada sam čuo da su na Bledu, prijatelj ih je sreo i prenio mi informaciju, a pošto živim blizu, posložio sam si raspored i jednostavno smo se dogovorili da se ponovno sretnemo i popričamo.
Iako je prošlo puno godina, Jakov se dobro sjeća prvog susreta:
- Dečki su bili uz stazu u gledalištu u Antholzu, čuo sam ih kako navijaju, a ja sam osvojio drugo mjesto u dohvatnoj utrci. Oni i sami prakticiraju zimi skijaško trčanje kao dio svojih priprema tako da razumiju i poznaju moj sport, jedino ih još moram testirati kakvi su na pucanju.
‘Da nam je Jakov dao savjete...‘
Malo je nedostajalo da priliku za to ima samo dan nakon ovog slučajnog susreta na Bledu. Naime, Sinkovići su u sklopu kampa koji su održali američkim veslačkim veteranima imali i dogovoreno pucanje u slovenskom biatlonskom središtu na Pokljuki.
- Bilo bi super da nam je Jakov mogao dati neke savjete i pokazati kako se puca, ali nažalost imao je već od ranije dogovorene neke obveze pa nije mogao - kaže Martin.
Kao što Sinkovići svih ovih godina prate Fakovu karijeru, tako je i on cijelo vrijeme pratio što oni rade.
- Pratim njihovu karijeru, naravno. Rijetko se vidi u nekom sportu tako dugačka dominacija i rezultati kakve oni ostvaruju. Možda čak javnost u Hrvatskoj nije dovoljna svjesna kakav kompleksan sport je veslanje, kakva je konkurencija i jačina ostalih saveza te kakav podvig je kada netko iz Hrvatske desetljećima dominira u tome sportu. Kapa dolje dečkima, dobar osjećaj je pratiti njihova natjecanja i karijeru.
Dobar osjećaj je bio i razmijeniti iskustva s treninga.
- Popričali smo o raznim temama, načinu na koji treniraju i određenim parametrima, u nekim dijelovima treninga im ne mogu parirati - dodao je Jakov i odmah im uputio ne jedan, nego dva poziva:
- Pozivam ih na Svjetski kup u ožujku 2025. koji će se održati na Pokljuki, kao i na Olimpijske igre 2026. godine. Olimpijsko natjecanje u biatlonu održat će se upravo na stadionu u Antholzu gdje smo se prvi puta sreli 2013. godine kada sam osvojio 2. mjesto. Bilo bi lijepo istu kombinaciju ponoviti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....