Na istoj onoj stazi koju su nam proteklih dana braća Sinković obojili zlatom, a Damir Martin prelio broncom, u noći s nedjelje na ponedjeljak svoj je olimpijski san prvi put živjela Anamaria Govorčinović. Prva hrvatska kajakašica na mirnim vodama koja se natječe na Igrama krenula je s utrkom na 200 metara i bilo je to svojevrsno zagrijavanje za njezinu najjaču disciplinu (500 metara).

U kvalifikacijskoj utrci je bila treća, u polufinale su izravno ušle Dankinja Emma A. Jorgensen (41.572) i Talijanka Francesca Genzo (42.198, +0.626), a Anamaria je ostvarila vrijeme 42.901 (+1.32). U četvrtfinalnoj skupini je ponovo bila treća, a ponovo su dvije najbolje ulazile u polufinale. Od Govorčinović su bile brže Kanađanka Andreanne Langlois s 41.728 i Kineskinja Qing Ma sa 42.321 (+0.593), a naša kajakašica je ostvarila vrijeme 43.307 (+1.579).

Najbolja izvedba

Ali to su brojke, a iza svih brojki postoji priča koja ih stavlja u pravi kontekst i tek s njom možete znati koliko je nešto malo, veliko, vrijedno...

- Mislim da je imala vrlo dobar nastup, nije joj puno nedostajalo za prolaz, a Anamaria je bolja na 500 metara. Ne smije se zaboraviti da su tu najbolji koji postoje u ovom sportu i među njima mi tražimo svoj komadić sunca - javio se iz Tokija trener Aleksandar Knežević.

Anamarijina jača i njoj najdraža disciplina je 500 metara, koja je na rasporedu u srijedu rano ujutro po hrvatskom vremenu (kvalifikacije i četvrtfinale).

- U toj disciplini je i najviše prijavljenih, teško je prognozirati, ali vjerujem da može u polufinale. Mi smo i prijavili utrku na 200 metara da lakše uđe u natjecanje, osjeti stazu, kretanje sa startnih blokova.

I tu se iza brojki počinje razvijati priča.

- Nemam priliku na treningu startati iz startnih blokova pa je i ova utrka bio jedan dio treninga - kaže naša 24-godišnjakinja u čijem se glasu iz Tokija jasno čulo zadovoljstvo odrađenim u prvom olimpijskom nastupu.

- Jako sam zadovoljna, pokazala sam svoju najbolju izvedbu do sada u ovoj disciplini. Možda bi neki rekli “pa nije prošla ni u polufinale, nije to neki rezultat”, ali ja sam presretna što sam ovdje, što se natječem i što sam na ovaj način otvorila Igre.

Ako ste jedan od tih koji su pomislili “dobro, ali doista to nije neki rezultat”, stanite i razmislite još jednom. Vratite se na dio priče o tome kako tek na Igrama imaš priliku trenirati start iz startnih blokova, a nije to jedino s čim su se Anamaria i njezin trener morali izboriti da bi Hrvatska prvi put imala kajakašicu na najvećoj svjetskoj predstavi.

Na stazi Sea Forest Waterway je bilo puno vjetra i valova tijekom veslačkih natjecanja, kakva je sad situacija?

- Uvjeti su slični, vjetar puše konstantno, malo mijenja smjer i snagu, ali u ponedjeljak je natjecanje održano u skroz normalnim uvjetima i bilo je fer za sve staze, a to je najvažnije - kaže trener, a u istom tonu se nadovezala Anamaria:

Jarunska livada

- Nekim čudom tijekom utrke i nije bilo vjetrovito kao prethodnih dana. ali ne smetaju mi valovi, naravno da se osjeti, ali kako je svima, tako je i meni. Ovo je sport na otvorenom i svakakvo vrijeme i uvjeti su mogući i s time se jednostavno moraš nositi.

I eto nam još malo priče iza brojki...

- Više bih se mogao tužiti na uvjete za trening u Hrvatskoj, nego na valove ili bilo što ovdje, a pritom mislim na vodu na Jarunu. Jarun je postao više livada nego jezero. Ma svake godine je u ovo vrijeme isto, ljeti kad se ugrije voda postane nemoguće za trening.

Nemoguće zbog količine lokvanja koji naprave totalni tulum na jezeru. Ako vam se još mota po mislima “pa i nije nešto nastupiti na Igrama, a ne osvojiti medalju” bacite pogled na ovu fotografiju.

Iz ovoga su Sinkovići i Martin po broju medalja ispred Njemačke i Velike Britanije u Tokiju

KREŠIMIR PETROVIĆ

Tako je posljednjih dana izgledalo “radno mjesto” s kojeg je Anamaria Govorčinović otišla u Tokio. U ponedjeljak je tek počelo “šišanje” i skupljanje lokvanja, valjda ih odgovorni nisu htjeli uznemiravati dok baš svaki ne naraste do pune veličine.

Da, kompletne pripreme za Tokio, sve vrijeme kad nije bila na natjecanjima, Anamaria Govorčinović je odradila između lokvanja.

- Bili smo samo dva tjedna u Metkoviću, na Neretvi, ali to je bilo još u veljači.

Šteta što ne postoji neko natjecanje u izbjegavanju lokvanja, tu nitko ne bi imaš šansi protiv naših veslača, kajakaša i kanuista.

- Nadam se da će se nakon ove dvije veslačke medalje iz Tokija i nakon što su se prvi put dvije djevojke, Anamaria i kanuistica Vanesa Tot plasirale na Igre, nešto pokrenuti i netko shvatiti da se Jarunsko jezero mora urediti. I ne samo zbog sportaša, pa i svim kupačima, običnim ljudima bi bilo bolje - kaže Aleksandar Knežević.

Nadamo se i mi. Dobro, lažemo. Uopće se ne nadamo jer ako se nije ništa promijenilo svih ovih godina, ako se nije promijenilo ni nakon Rija gdje su veslači također osvojili dvije medalje, na temelju čega se može temeljiti nada?

Mobitel prepun poruka

Ali pustimo lokvanje i jarunsku stvarnost, ionako će prebrzo morati ponovo uroniti u nju. Vaša najbolja disciplina je pred vama? Jeste li si postavili neki cilj?

FOTO OLIMPIK Nurphoto Via Afp

- Konkurencija je iznimno jaka, tu stvarno nema loše natjecateljice, ovo je vrh mog sporta, a ja sam tu s njima i borim se. Polufinale? Idem korak po korak, utrku po utrku, želim postići nešto svoje što još nisam dosad, neki svoj maksimum. Nisam toliko opterećena rezultatom ako uspijem pokazati najbolje od sebe, ovo su moje prve Igre i uživam u svakom trenutku ovdje.

Dopao nam se dio rečenice “ovo su moje prve Igre”, Pariz je za samo tri godine.

- Ja se doista nadam da će se neke stvari promijeniti nakon što smo Vanesa i ja izborile Igre u Tokiju, i na Jarunu, ali ne samo tamo, i da ćemo u najavi za Pariz reći “sve je moguće”. Osjećam i sad podršku, vidim da me puno ljudi bodri, mobitel mi stalno “pleše” od poruka i to mi daje vjetar u leđa. Kad znaš da ljudi gledaju i da cijene to što radiš i shvaćaju da si nešto već postigao to strašno puno znači.

Nema tremu, barem ne onu koja bi je pojela...

- Imam malu, ali sve u granicama normale. Nisam početnik, znam to kontrolirati i zapravo je više u pitanju pozitivno uzbuđenje.

I za kraj trener...

- Napravili smo sve što smo mogli. Konstantno imamo napredak, bolja je nego u svibnju kad je izborila Igre, dobro je odveslala i na 200 metara, a koliko je sve to dobro za njezinu glavnu utrku tek ćemo vidjeti.