Biciklizam ne bi postojao da nema Tour de Francea. Biciklisti se pate na nevjerojatno dugim etapama tijekom tri tjedna u srpnju. To stvara ovisnost. Opako je, ali prekrasno. Govorio je tako Mark Cavendish u Netflixovom dokumentarcu "Nikad nije dovoljno" iz 2023., da bi u srijedu, 11 mjeseci nakon premijere filma, Projektil s Otoka Man - noseći na leđima 39 godina - prohujao ciljnom ravninom pete etape Toura i zlatnim se slovima upisao u povijesne knjige biciklizma.
Britanskom sprinteru bila je to 35. etapna pobjeda na najprestižnijoj biciklističkoj utrci na planetu, čime je s trona svrgnuo legendarnog Eddyja Merckxa. Pored monumentalnog sportskog značaja, Cavendishova pobjeda u sportskim almanasima ostaje i kao trajni podsjetnik kako ne postoji, figurativno rečeno, sila jača od snage ljudskog duha.
Da bismo to razumjeli, potrebno je vratiti se u 2017. godinu, kada je Cavendish pao 400 metara prije cilja četvrte etape Toura. Zadobio je tada prijelom lopatice i gotovo ostao bez prsta, a bila je to tek uvertira u najteže razdoblje njegovog života. Dijagnosticirana mu je i infekcija Epstein-Barrovim virusom koja se manifestirala u kroničnom umoru.
U vrtlogu očaja i samosažaljenja
Godinu kasnije, na utrci u San Remu doživio je novi težak pad te zaradio ozljede koljena, kuka i pete. U biciklističkoj se javnosti tih dana šaputalo da je Cavendish prestar i da bi se trebao povući, a njegov odnos s medijima bio je gori nego ikada. U svibnju 2018. na svijet je došao Markov sin Casper, no samo tri dana nakon njegova rođenja Britanac se krenuo pripremati za novi Tour. Trenažni proces, međutim, nije išao prema planu; brojke nisu bile zadovoljavajuće, a Cavendish je naglo gubio na kilaži. Šapat se tada pretvorio u glasan govor. Vodstvo momčadi Dimension Data, sponzori, mediji, drugi vozači, navijači...apsolutno su svi sumnjali u njegovu spremnost i motiviranost.
Sumnje su se pokazale opravdanima nakon što je u 11. etapu završio s više od sat vremena zaostatka, debelo izvan zadanog vremenskog limita i tako ispao s Tour de Francea. U boksu se kaže da si dobar onoliko koliko ti je bio dobar posljednji meč, a ako to preslikamo na biciklizam - jasno je kako je Cavendish kotirao nakon tog poražavajućeg rezultata. Upao je u vrtlog očaja, autoanalize i samosažaljenja, a na intervenciju Helgea Riepenhofa, šefa bolnice u Hamburgu, podvrgnut je novim pregledima, koji su potvrdili kako mu organizmom i dalje kola Epstein-Barrov virus, ali i kako pati od kliničke depresije.
- Nisam ništa želio, nisam ništa radio, nisam ništa osjećao. Bio sam posve prazan. Obuzeo me osjećaj bezvrijednosti. Izgubio sam svaki motiv da budem čovjek, otac, suprug i prijatelj - rekao je Cavendish koji se u tom mračnom razdoblju potpuno distancirao od obitelji, a postojala je čak i bojazan da bi si mogao nauditi.
Sve je počelo traumom iz djetinjstva
Potaknut time, David Spindler, kognitivni neuroznanstvenik i sportski psiholog došao je 2019. na otok Man i postupno razvijao odnos s Markom. Provodio je vrijeme s njim i njegovima prijateljima iz djetinjstva, puštajući biciklista da mu se otvori, sve dok nije u potpunosti dopro do njega, odnosno do desetogodišnjaka koji je u vožnji bicikla pronalazio izlaz iz problematične stvarnosti, napose uzrokovane rastavom roditelja.
Iako se, nedugo potom, vratio u momčad, doživio je novo razočaranje budući da nije bio među vozačima odabranim za sljedeći Tour. Iskoristio je zato 2020. za obnovu svog mikrosvijeta, boravio je kod kuće i puno vremena provodio s obitelji, što je odlično djelovalo i na njega, ali i na njegove odnose sa suprugom Petom, sinovima Freyjem i Casperom te kćerkom Delilah.
Potpisao je ubrzo za Bahrain McLaren, no i dalje nije bio ni sjena nekadašnjeg sprintera. Nakon utrke u Belgiji, ustvrdio je kako mu je to bila posljednja vožnja, no kontaktirao ga je tada Patrick Lefevere, direktor Soudal Quick Stepa (za koji je vozio između 2013. i 2015.) te mu ponudio mjesto u momčadi, a potom je dobio i novog trenera - Vasilisa Anastopoulosa.
Osebujni Grk bio je vrlo izravan u komunikaciji sa svojim novim pulenom, kritizirao ga i tražio od njega dodatni impuls, a ekspresno se među njima stvorila kemija. Naporno su trenirali u brdima iznad Atene, a Mark je sve više grizao i ostavljao dojam 20-godišnjaka koji žarko želi upisati svoju prvu pobjedu u karijeri.
Mjesto u biciklističkom panteonu
Potvrda kvalitetnog rada stigla je 2021. u Turskoj, kada je Cavendish pobijedio prvi put nakon 2018. Iako su svijetu dokazali da još nije za staro željezo, ipak nije završio u momčadi za predstojeći Tour. Britanac se, unatoč tome, pripremao kao da će voziti čuvenu utrku, što mu se i isplatilo budući da je u posljednji tren upao kao zamjena za ozlijeđenog Bennetta. U Francusku je stigao kao potpuni "underdog", praktično otpisan od svih da bi, na koncu, šokirao biciklistički svijet i izborio četiri etapne pobjede te se, s 33 ukupne, izjednačio na vrhu vječne ljestice s Merckxom.
Sezona iz snova prekinuta je nesrećom na posljednjoj sesiji u Madisonu kada je Canvedish pao i završio na intenzivnoj njezi zbog slomljenih rebara i probušenih pluća. Godinu kasnije istekao mu je ugovor sa Soudal Quick Stepom, a 2023. je pao tijekom osme etape Tour de Francea i zaradio prijelom ključne kosti. Ponovno je odbio otići u mirovinu, a onda pobijedio u petoj etapi ovogodišnjeg Toura i zabetonirao mjesto u biciklističkom panteonu.
Bila je to Cavendishova rekordna 35. pobjeda na Touru i 165. u karijeri, no njegov najveći trijumf je ipak onaj - nad životom i demonima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....