Dinastija Patriotsa izdahnula je u Miamiju. Kad je Emmanuel Ogbah srušio Cama Newtona na četvrtom pokušaju kod deset razlike za Miami minutu prije kraja, postalo je jasno da preokreta neće i ne može biti. A poraz je značio ujedno i eliminaciju New Englanda iz borbe za nfl playoff, dva kola prije kraja regularne sezone. Nečuveno.

I ima dosta simbolike u tome da je baš Miami “ugasio svijeću” Patriotsima, s obzirom da Dolphinse trenira Brian Flores, pulen Billa Belichicka, i s obzirom na to da je upravo Miami godinu prije naznačio početak kraja Brady - Belichick ere, pobjedom u posljednjem kolu ligaškog dijela sezone na Gilletteu, koja je gurnula Patriotse na treću poziciju u konferenciji, pokazala da nisu nedodirljivi u svojoj zimskoj utvrdi i da u momčadi ima pukotina koje ni najveći tandem trener - quarterback svih vremena ne mogu “izgletati”.

Bez mladih igrača

Tjedan kasnije Titansi (koje vodi još jedan Belichickov pulen, Mike Vrabel) izbacili su Patriotse u prvoj rundi doigravanja u utakmici koja će ostati upamćena kao zadnja koju je Tom Brady odigrao u dresu New Englanda. Za dva mjeseca Tom Brady je potpisao za Tampa Bay i postalo je svima jasno da ništa više neće biti kao prije. Ipak, bilo je mnogo onih, a i nižepotpisani među njima, koji su smatrali da je ingenioznost trenera Belichicka jamstvo od ponora, da drugačiji Patriotsi ne znače nužno i nekonkurentne Patriotse. To se pokazalo pogrešnim.

Brady je zapravo iskočio na vrijeme s broda koji tone. I lani je, nikad otvoreno, ali u diskretnim razgovorima, upozoravao na nedostatak kvalitete na hvatačkim i bekovskim pozicijama, što su mnogi protumačili kao očajnički vapaj fizički potrošenog igrača koji treba pomoć drugih da bi ostao iznad površine. I premda ima istine u tome, pokazalo se da je Bradyjev odlazak zapravo do kraja ogolio sve slabosti Belichickovog rostera koji je daleko od playoff kalibra.

Brady je godinama služio kao zaštitna mreža za akrobatske vještine Belichicka i njegov leteći trapez sa Salary capom i team building filozofijom. Bez te zaštitne mreže, Patriotsi su vrlo brzo posrnuli. Godine ispodprosječnog draftiranja sveučilišnih igrača došle su na naplatu. Godine kupovanja veterana po diskontnim cijenama i forsiranja visoko specijaliziranih igrača namijenjenih za sporedne uloge vratile su se kao bumerang. Kad se Belichick danas osvrne na svoj roster, tu zapravo i nema zdrave mlade jezgre kvalitetnih igrača koji bi bili nositelji igre.

Uzmimo za primjer N’Keal Harrya, hvatača kojeg su Patriotsi uzeli u prvoj rundi drafta 2019. Harry je u dvije sezone uspio uhvatiti jedva pedeset posto bačenih mu lopti za manje od 10 yarda po hvatanju. Kad navijači Patriotsa pomisle na učinak hvatača koji su izabrani u kasnijim rundama te godine (A.J. Brown, Deebo Samuel, D.K. Metcalf, Terry McLaurin), kosa im se diže na glavi. I Harry nije izoliran slučaj. Zadnji igrač kojeg su Patriotsi uzeli na draftu, a da je kasnije izabran u All-Star utakmicu (tzv. Pro Bowl) bio je linebacker Jamie Collins. Bilo je to prije punih sedam godina...
- Kad imaš ovakvu sezonu i neke ponižavajuće poraze i ne ideš u doigravanje, jasno je da će biti promjena. Puno igrača iz ove svlačionice neće biti tu naredne sezone - realan je branič Jason McCourty, koji bi se i sam mogao naći u toj poziciji.

Bivši MVP ispod cijene

Jedan od onih koji neće biti tu iduće sezone svakako je i quarterback Cam Newton. Doveden početkom ljeta nakon što ga se odrekao novi režim u Carolini, Newton je figurirao kao krunski dokaz Belichickovog nenadmašnog manipuliranja tržištem. Bivši MVP lige koji igra debelo ispod cijene, motiviran do neba dokazati se svima koji su ga otpisali, pod paskom trenera genijalca i ofenzivnog koordinatora (Josh McDaniels) koji će znati iskoristiti njegovu trkačku dinamiku. Zvučalo je gotovo predobro da bi bilo istinito. I bilo je.

Okružen ostacima ostataka na poziciji hvatača i tight enda, Newton je uspio pokazati samo da nije ni sjena igrača kakav je bio prije četiri, pet godina. Ni trkački, a niti kao dodavač. Imao je najmanje touchdown dodavanja od svih startera na poziciji quarterbacka, a samo su dvije momčadi osvajale manje yarda zračnim putem od New Englanda.
- Jako je frustrirajuće kad znaš što možeš i kad vjeruješ u sebe, ali onda to ne pokažeš kad je najpotrebnije - opisao je svoj dojam Newton, koji će ostati upisan kao neuspjeli eksperiment profesora Billa.

Mogućnosti na tržištu

Bilo je i peha ove sezone za New England, treba priznati. Imali su najveći broj tzv. opt-out igrača, dakle onih koji su pristali zamrznuti svoje ugovore da ne bi igrali za vrijeme Covid pandemije. Među njima i dva stožerna obrambena igrača, veterani Dont’a Hightower i Patrick Chung. Sigurno bi i Newtonu olakšalo život da hvatač Julian Edelman nije propustio veći dio sezone zbog ozljede koljena. Ali realno, onaj koji se oslanja na zdravlje Edelmana u ovoj fazi njegove karijere bez plana B teški je naivac.

Dobra vijest za Patriotse je da u 2021. imaju dosta prostora pod salary capom, tako da mogu biti aktivni igrači u free agencyju. Ali Belichickova škrta narav i prirodna beskrupuloznost mu ovdje ne idu na ruku. Naime, dva najvrjednija igrača Patriotsa, linijaš Joe Thuney i branič Stephone Gilmore, tražit će nove ugovore. Poznavajući Belichicka, on ih neće biti sklon platiti po punoj cijeni, što znači da bi se osipanje kvalitete moglo nastaviti te da će povratak u vrh potrajati. Pogotovo ako uzmemo u obzir da je konkurencija unutar divizije AFC East (Bills, Dolphins) jača nego u bilo kojem trenutku u protekla dva desetljeća.

U 69. godini, ima li Bill Belichick uopće snage i volje za novi početak? Čini se da ima.
- Radujem se novoj godini i nadam se povratku na višu razinu trenerskih i igračkih postignuća za Patriotse - izjavio je pomalo samokritično ovih dana “ponos Draganića”.
Uspije li ponovo izgraditi momčad spremnu konkurirati za naslov u poznim trenerskim godinama bez Bradyja, bila bi to Belichickova najveća pobjeda. No, izgledi mu u najmanju ruku nisu bajni...