Kad živiš s djedom koji je bio olimpijski pobjednik i svjetski prvak i odrastaš slušajući njegove sportske priče mjesto dječjih bajki, kad se na obiteljskim okupljanjima djedu sa svojim sjećanjima pridoda teta, koja je i sama bila olimpijska pobjednica i svjetska prvakinja, a nadoveže se njezin suprug, dvostruki svjetski prvak, možeš li sanjati išta drugo nego da i sam jednog dana budeš akter sličnih priča? Teško.

- Djed i ja i danas živimo u istoj kući i uvijek mi je pričao o svojoj veslačkoj karijeri i tako je rastao i moj san da postanem sportaš i nastupim i sam na Igrama - priča na Jarunu Oliver Zeidler, 24-godišnji Nijemac, aktualni svjetski i europski prvak u samcu.

Djed rođen u Hrvatskoj

Djed je majčin otac, Hans-Johann Färber, olimpijski pobjednik u Münchenu 1972. u četvercu s kormilarom i brončani na Igrama 1976., svjetski prvak 1970. i dvostruki brončani na SP u istoj disciplini. Rođen u - Hrvatskoj. Točnije na području današnje Hrvatske.

- Ne znam kako se točno zove mjesto, to će Damir znati - kaže Zeidler tražeći pogledom po Jarunu svog suparnika na vodi, a izvan nje velikog prijatelja Damira Martina.

Djed je 1947. rođen u mjestu Šljivoševci u Osječko-baranjskoj županiji u obitelji tzv. Folksdojčera, koja se potom odselila u Njemačku. I danas je aktivan u veslanju, ali kao trener i to Oliverove sestre Marie-Sophie (1999.), koja ima dva svjetska juniorska srebra s njemačkim osmercem i četvercem ‘bez’.

Oliverova teta je Judith Zeidler, olimpijska pobjednica u osmercu Istočne Njemačke u Seoulu 1988. i brončana u osmercu Njemačke 1992. u Barceloni, svjetska prvakinja 1999. u dvojcu ‘bez’ i brončana 1990. i 1991. u četvercu ‘bez’. Njezin suprug Matthias Ungemach bio je svjetski prvak 1990. u osmercu, a 1991. u četvercu s kormilarom, a vrijeme tog četverca je i dan-danas najbrže u ovoj disciplini.

- Teta živi u Australiji, a prošle godine sam kod nje odradio i trening kamp, veslanje nas doista sve jako povezuje.

Logično, a kad odrasteš u takvoj obitelji, kad veslaju svi oko tebe, normalno je pomisliti da je Oliver od malena sanjao kako vlastite sportske snove ostvaruje u čamcu. Ali nije bilo tako, njegov izbor je od sedme godine bilo - plivanje. I to vrlo ozbiljan izbor, a u čamcu nije odradio ni nekakve manje, dječje utrke. Samo plivanje, plivanje, plivanje...

- Ali nisam izborio nastup na Igrama 2016. u Riju i to je bila prijelomna točka. Raspala se i moja plivačka ekipa u Münchenu, mnogi moji prijatelji iz bazena su prestali i više nije bilo zabavno bez njih. Želio pokušati nešto drugo, nešto što će mi omogućiti da ostanem vrhunski sportaš, ali istovremeno mogu studirati i raditi i tada je veslanje postalo logičan izbor.

Reći će da ni tada, kao ni nikad prije, nije imao nikakav obiteljski pritisak da se posveti veslanju.

- Niti jednog trenutka, podržavali su me maksimalno u plivačkoj karijeri, ali su naravno bili sretni kad sam im rekao da želim veslati.

I sve je ostalo u obiteljskom krugu, jer prvi kojem se obratio i logičan izbor za trenera bio je njegov otac Heino, koji je i sam bio veslač. Geni su bili tu, bio je i vrhunski pripremljen sportaš, ali u veslanju je bio na početku.

- Počeo sam bez ikakvog natjecateljsko iskustva u veslanju, zahvaljujući plivačkoj karijeri imao sam fizičku snagu, znao sam točno što može tijelo može i to mi je puno pomoglo, ali morao sam svladati tehniku.

Skok koji je napravio od bivšeg plivača do vrhunskog veslača, a pogotovo u vremenu u kojem je to napravio je nevjerojatan i zapravo zastrašujući. U Svjetskom kupu se pojavio 2018. i odmah se počeo penjati na postolje. Prvi Svjetski kupe te godine je održan u Beogradu, kvalifikacijska utrka Zeidleru je bila tek četvrta veslačka utrka u životu, a iz Beograda je otišao s broncom.

Na sljedeća dva Svjetska kupa je bio opet treći, pa drugi, a iste je godine već veslao i u finalu Svjetskog prvenstva.
Samo godinu kasnije postao je - svjetski prvak u Ottensheimu, izborio olimpijsku kvotu, a prije toga je postao i europski prvak.

I sam je iznenađen koliko je brzo uspio od neveslača postati svjetski prvak.

- U manje od tri godine, da to je jako kratko, ali je i jako puno treninga iza toga.

Pomogli su veslački geni?

- Ima nešto i u tome, ali zapravo je važnije da mi je obitelj mogla pomoći s puno akumuliranog iskustva, koje sam ja onda mogao primijeniti u svom radu.

Prije koji tjedan je osvojio i drugo europsko zlato, ali jasno je što mu je glavni cilj i koje zlato želi više od svega.

- Ne bih išao na Igre da ne sanjam da ću osvojiti zlato. Kad to ne bi bilo tako, onda ne bih ni trebao biti u Japan. Ne znam što javnost očekuje od mene, ali znam da ću raditi sve da to ostvarim, a najveći pritisak ionako uvijek imam od sebe samoga, jer sam perfekcionist.

Damir je sjajna osoba

U međuvremenu je u blizini “snimio” Damira Martina i njegovu suprugu Ivanu i bilo je vrijeme za kraj razgovora...

- Damir je sjajna osoba, upoznao sam njega i Ivanu na Head Of The Charles regati u Bostonu i jako smo se povezali, postali prijatelji i uvijek mi je veliko zadovoljstvo vidjeti ih i družiti se s njima. Uživam veslati protiv Damira, dok traje utrka mi smo suparnici, ali onog trenutka kad prođemo kroz cilj opet smo veliki prijatelji.

Oliver Zeidler. Tek je od 2017. u veslanju, a već je svjetski i dvostruki europski prvak. Sa samo 24 godine ne vidi se limit za ovog 203 centimetra visokog Nijemca. Obiteljska riznica dobit će, spremni smo se kladiti, još cijelu hrpu medalja. Uključujući i olimpijsku. Ili olimpijske.