Nakon velike drame Hrvatska svladala Srbiju i izborila finale protiv Italije!

Neponovljivi majstor odveo je Hrvatsku u finale Eura. U svoj nitko-ne-zna-koji finale, a “ barakude” u njihovo drugo u posljednje tri godine. Ostvarilo se to nakon drame protiv Srbije, u utakmici koja je “visjela” doslovno do posljednje sekunde. Josip Pavić obranio je u zadnjoj sekundi udarac Prlainovića, Hrvatska je mogla početi slaviti. Vodili su Rudićevi igrači cijelu utakmicu, ili vodili ili bili u egalu, u minusu ni u jednom trenutku. U završnici je, dvije minute prije kraja, izjednačio Mitrović na 9-9, naši su nakon toga propustili dvaput igrača više. Ruka je zadrhtala, ukočila se. No, nije se to dogodilo i Boškoviću koji je realizirao peterac skrivljen na najboljem igraču utakmice Damiru Buriću. Ostalo je još pet sekundi za srpski napad, blok je odradio dobar posao, no suci su zaustavili igru - sekundu prije kraja. Bilo je to dovoljno za napad, smatrali su suci, bjesnio je Rudić. Ispalo je ipak najbolje - obranom Josipa Pavića, drugog junaka utakmice.

Počelo je kao u najljepšim snovima iako su naši pucači razbranili suparničkog vratara Soru. Jednu odbijenu loptu Burić je pospremio iza njegovih leđa. Rijetko viđeni pogodak za veliko slavlje na tribinama. Nakon izjednačenja, Bošković je bez problema realizirao petarac za novo vodstvo za minimalnu prednost u prvoj dionici. Na početku druge četvrtine Joković je odlično pucao i još jednom svladao suparničkog vratara za lijepih 3-1, no ta se prednost istopila u tri sljedeće minute. Naši su u obrani dvaput “zaspali”, Udovičić i Pijetlović vratili su rezultat na početak. No nitko nije ni mogao očekivati lagani posao protiv aktualnih prvaka svijeta koji su se dva dana ranije razračunali s jakim Crnogorcima. U sudaru dvaju vaterpolskih divova bazen se na Savi doslovno pjenio. Nakon što je plus vratio Obradović, anulirao ga je Pijetlović, kad je opet izvana zabio Bošković, s dva igrača više u bazenu vratio je Rađen.

Prvo su poluvrijeme Rudićevi igrači ipak zaključili s pozitivom, gotovo s istekom vremena pucao je Damir Burić, Soro je obranio, ali je lopta u velikom luku ipak završila iza njegovih leđa. Iako je cijelim obujmom prošla zamišljenu liniju, srpski su igrači tražili da pogodak ne vrijedi. Tek kad je to potvrdio linijski sudac, Naumov i Borrell pokazali su na centar. Potpuno opravdano.

Čvrste obrane igrale su se na obje strane, nažalost, naši se nikako nisu uspijevali obraniti s igračem manje pa je suparnička momčad zahvaljujući tome držala priključak. Josip Pavić skinuo je nekoliko važnih udaraca, otvorio mogućnost novoj većoj prednosti koja se i ostvarila nakon što su Burić i Joković postigli svaki po svoj drugi pogodak. No, ni suparnik nije pokazao razumijevanje za želju Rudićevih igrača da rano riješe pitanje pobjednika. Gocić i Filipović kreirali su novi egal.

Kad je na istjeku treće četvrtine Burić zabio svoj treći gol za novo vodstvo, Pavić je spasio mrežu u situaciji s igračem manje.

I to su uporni Srbi stigli nakon razmjene obostranih pogrešaka u napadu, odnosno dobre igre u obrani. Gocić je treći puta savladao Pavića, a Muslima anulirao Mitrović. Za infarktnu završnicu. Vječnost je stala, čitava jedna utakmica u toj zadnjoj minuti polufilala.