Marko Todorov / CROPIX
CRO COP U MIROVINI

Mavrović ne vjeruje u Mirkov kraj: 'Koliko ga ja poznajem možda se opet poželi potući'

Piše: Frane VulasObjavljeno: 11. studeni 2015. 16:24

Čestitam mu prije svega što je njegova velika karijera trajala sve dosad, za takav sport zaista je jako dugo trajao. Znam Mirka Filipovića još od 1991. godine kada smo imali prvi zajednički boksački sparing. Jako davno je to bilo, kada je bio još samo dječarac koji je prvi put došao na pripreme. Međutim, ja ću još uvijek izraziti i djeličak sumnje u tu njegovu odluku o povlačenju. Koliko ga dugo poznajem nisam baš siguran kako je ovo njegova konačna odluka. Tko zna, možda će za mjesec-dva kada to zaraste, kada se ozljeda sanira, opet poželjeti potući s nekim - prokomentirao je Željko Mavrović odlazak jednog od najvećih boraca svih vremena, Mirka Filipovića.

Stipe Drviš, bivši boksač, sparing partner.

- Nakon pobjede protiv Gonzage koja mu je vjerojatno najviše značila u karijeri možda ni unatoč ozljedi, koja nas je iznenadila, trenutak nije pogrešan. Međutim, Mirko je zaista bio u ekstra formi, nikada nije bio tako spreman kao sada. No, nije to samo stvar jedne ozljede. Tko zna više broj operacija koliko ih je u karijeri prošao. Lomio se dugo protekle noći, bili smo budni do pet ujutro, nije mu bilo lako. Ali barem će sada moći u miru lagano trenirati, jer ne brinite neće taj nikada stati s treninzima. Trebat će mu, kao i meni, par godina da se privikne na “civilni” život. U karijeri je napravio sve, karijeru na kojoj mu mnogi mogu samo pozavidjeti.

Mario Mlinarić, Filipovićev kondicijski trener:

- U protekle četiri godine prošli smo mnogo zajedno. Riječima je teško opisati što je sve Mirko u ovom sportu napravio, koliko je doprinio medijskoj prezentaciji Hrvatske i kakva je osoba. Nažalost, nakon svih treninga, borbi i napora tijelo je reklo svoje. Svi smo još u nevjerici, za dva tjedna smo trebali putovati na borbu protiv Hamiltona.

Imao sam osjećaj da je Mirko izgledao sve mlađi. Bio je spremniji nego ikada, mogao je preskočiti planinu, pobjeđivao je dvaput Ishija i Gonzagu, ali protiv ozljeda se jednostavno ne može. Čudo je koliko je uopće Cro Cop ostao u ovom sportu u kojem je ušao među legende. Nigdje nisam vidio takav voljni moment i želju za treningom, jednom se rađa takva zvjerka.

Bila mi je velika čast raditi s njim. Kao klinac sam ostajao budan da bih ga gledao na televiziji, a kasnije sam radeći s njim ostvario svoj san. Žao mi je što je završilo ovako, ali njemu je definitivno najteže. Uvijek je govorio da će kada se povuče s tim umrijeti i dio njega. Umrijet će i dio svih nas.

Linker
24. studeni 2024 21:22