LEDENI BLUES Medveščak miljama od doigravanja, a publike je sve manje...

Medveščak drugu Novu godinu za redom dočekao je pod borom KHL-a. I dok je u ovo isto vrijeme prošle godine klub, zajedno sa svojim vjernim navijačima, lebdio u oblacima euforije jer su još uvijek svi bili opčinjeni KHL-om i svim blještavilom koje najjača europska liga nosi sa sobom, 12 mjeseci kasnije situacija je bliža definiciji blagdanske depresije.

Da, i to postoji. Osim geološke, financijske, emocionalne, zimske, jesenske i kojekakvih drugih oblika, postoji i blagdanska depresija. Amerikanci je zovu “božićni blues”, a Medveščak je ovom prilikom može preimenovati u “ledeni blues”.

Aktualni trenutak u klubu sa Šalate ne može se oslikati pretjerano optimističnim tonovima, momčad i igra su loši, shodno tome i rezultati, doigravanje se čini kao dalek san, sve je manje publike na tribinama Ledene, a u Areni Zagreb ih uopće neće biti jer je Ice Fever otkazan. Ovo posljednje, doduše, nema izravne veze s klubom nego s budžetom Grada Zagreba, ali svejedno za sobom povlači negativne konotacije i oko kluba.

Traženje partnera

Na sve to nedavno se prilijepila i zabrinjavajuća glasina iz Moskve da će Rusi povući svoju izdašnu financijsku potporu klubu već po isteku ove sezone pa je tako automatski i budućnost u KHL-u došla pod upitnik. Nije tajna da Medveščakova opstojnost u Kontinentalnoj ligi ovisi o ruskim rubljima.

U međuvremenu, pak, vrijednost ruske valute sve više tone - u odnosu na siječanj 2014. oslabila je čak 50 posto prema dolaru - što je za Ruse svakako zabrinjavajuće. Osim pada cijena nafte i plina, koji su primarni ruski izvozni proizvodi i temelji njihova gospodarstva, krahirao je i dugogodišnji projekt plinovoda Južni tok, što će sasvim sigurno dodatno ohladiti zanimanje Rusije za, po njihovim standardima, ionako malo hrvatsko tržište.

U svim tim ekonomsko-političkim vezama ne miriše dobro za Medveščak. Povuku li se doista Rusi, odnosno plinsko-naftni gigant Gazprom, koji drži barem 50 posto, a vjerojatno i nešto malo više proračuna Medveščaka, spasa će teško biti. Trebalo bi otkriti novog sponzora koji će dati 5-6 milijuna eura po sezoni, a naći takvoga danas u Hrvatskoj graniči sa znanstvenom fantastikom.

No, iz Medveščaka zasad nema znakova panike. Imaju, kažu, čvrst ugovor do kraja sljedeće sezone - dakle, do proljeća 2016. - i vjeruju da će ga Rusi ispoštovati do kraja. U međuvremenu se nadaju da će pronaći novog partnera koji bi im produžio život u KHL-u.

Politika novog smjera

Medveščakovu poziciju u KHL-u oslabio je, međutim, odlazak donedavnog predsjednika lige Aleksandra Medvedjeva. On nije skrivao simpatije prema zagrebačkom klubu, u koji se zaljubio zbog atmosfere, navijača i sjajno realizirane priče da europski klub živi gotovo isključivo od američkih i kanadskih hokejaša. I zbog te ideje o oživljavanju “duha prošlog vremena” i obnavljanju starog rivalstva Rusa i Amerikanaca, Medvedjev je u svojoj ekspanzionističkoj misiji otvorio vrata Gojanoviću i njegovoj ekipi te ucrtao Zagreb na KHL-ovu kartu. Bez njega da “štiti leđa” moglo bi biti čupavo.

Novi čelnik KHL-a Dmitrij Černjišenko, naime, već u svojim prvim istupima naglasio je “politiku novog smjera”, u kojoj će primarni cilj biti revitaliziranje velikih ruskih klubova, Spartaka i Krilja Sovjetov. Drugim riječima, Rusi će radije svoj novac davati ruskim klubovima nego hrvatskom Medveščaku. Što je, u konačnici, sasvim razumljivo.

Ono što u cijeloj toj priči Medveščaku dodatno ne ide na ruku jesu aktualni sportski rezultati. Ako Rusi već odluče zatvoriti pipu i otpisati zagrebački klub, onda će to učiniti lakše pod izgovorom - “ionako su posljednji i najlošiji, zašto bismo im davali novac da budu kanta za napucavanje”. A Medvjedi su Novu godinu dočekali upravo na začelju Zapadne konferencije. Zašto? Jednostavno, nedovoljno kvalitetna momčad. Što je opet posljedica budžeta koji je takav kakav jest, dvostruko, trostruko ili četverostruko manji od nekih drugih KHL klubova.

Medveščak se ne može natjecati s CSKA-om, SKA-om, Jokeritom, Ak Barsom, Avangardom i inima po kvaliteti igrača, već po domišljatosti. Pokušava među jeftinim Amerikancima i Kanađanima probrati one najbolje. Prošle sezone taj je izbor bio senzacionalno dobar. Pogladila ih je i božica Fortuna kada su uspjeli potpisat i Cheechooa, Fostera, Murraya, Vescea... Igrače koji su ili prošli svoj zenit ili su bili ozlijeđeni pa se više nisu mogli nametnuti u NHL-u, ali su i dalje bili dovoljno klasni da u KHL-u čine razliku na ledu.

Najviše su, međutim, pogodili s izborom trenera. Iako mu je to bilo prvo europsko iskustvo, studiozni Mark French gotovo savršeno je posložio kockice u mozaik koji je odveo Medveščak u doigravanje i pritom porušio neke rekorde za debitante u KHL-u.

Pad gledanosti

Ovoljetni egzodus glavnih igrača klub nije mogao zaustaviti jer ne može licitirati s milijunskim ponudama ruskih klubova, naspram kojih je ono što su dobivali u Zagrebu - džeparac. Ovosezonski novi igrači na papiru su djelovali možda čak i bolje od prve generacije Medveščakovih KHL-ovaca, ali u stvarnosti je negdje došlo do kratkog spoja. Jednako kao izbor nekolicine igrača (Krog, Haydar, Hutchinson...), i trener Chuck Weber pokazao se promašajem, a ni njegov nasljednik Doug Shedden nije do sada uspio uglazbiti raštimani zagrebački orkestar na ledu.

Sve se to, jasno, odražava i na navijače. Bez obzira na to što je hokej na ledu u proteklih pet godina u statusu obiteljskog sporta i “najboljeg tuluma u gradu”, očito je da su, osim zagriženih fanova hokeja koji su ovaj sport pratili i prije, i oni koji su uz Medveščak počeli kao pomodni navijači u ovih pola dekade “sportski sazreli” pa ih ne zanima samo zabava i ceremonija, već i rezultati i natjecanje. Sve je više onih koje je teško “prevariti” samo popratnom estetikom jer mogu razlikovati dobar i loš hokej, dobre i loše igrače, a onda je takvima sve teže prodati ulaznice kada se stalno sudarate s porazima.

Ima tu i otegotnih okolnosti, primjerice, broj i raspored utakmica. U današnje vrijeme teško je ljudima izdvajati 150-200 kuna za hokej, a toliko otprilike košta jedna večer za dvije osobe s kartama, pivom, kokicama... Pa tako tri-četiri puta tjedno. Teško je izdržati takav ritam.

Dodatno, u KHL-u je 28 klubova, a Medveščak teško s bilo kojim od njih može razviti rivalstvo. Hoće li u Ledenu doći Neftehimik, ili Sjeverstalj, ili Vitjaz, ili Jugra praktički je sasvim svejedno jer nitko od navedenih neće “napaliti” Zagrepčane da zbog njih kupe ulaznicu. Možda bi radije vidjeli kako se Medvjedi tuku s Olimpijom, ili KAC-om, ili Grazom...

Pad gledanosti je evidentan, hoće li se zaustaviti i gdje, nemoguće je predvidjeti, ali usprkos tome ne treba sve gledati tako crno. Prosjek od 4.500 do 5.000 gledatelja na utakmicama, koliko ima Medveščak, za hrvatske je prilike iznimno visok za bilo koji sport. I dalje su među najposjećenijim klubovima u Hrvatskoj. I to treba cijeniti

Granice nemogućeg

Realan rasplet teško je prognozirati jer sve što se događa oko Medveščaka od 2009. godine zapravo je - nerealno. I ulazak u EBEL, i navijačka pomama, i utakmice u Areni, i spektakl u pulskom amfiteatru i, konačno, ulazak u KHL, pa pobjede nad CSKA-om, moskovskim Dinamom...

Hoće li bajka KHL-a u Zagrebu trajati do kraja ove ili do kraja sljedeće sezone ili još dulje? Samo će vrijeme pokazati, možda ćemo na sljedeću Novu godinu biti pametniji. Trenutačno je teško, neizvjesno, ali u Medveščaku su puno puta do sada dokazali da mogu i znaju kako probiti granicu nemogućeg... Zato Medveščak nikako ne treba otpisati.