Šest penala u tri utakmice, je li moguće da su svi bili? Ako je ovo pravilo, jedanaesterac za Rijeku je izmišljen

Agonija šestoplasirane Gorice nastavljena je porazom 0:2 od Rijeke, petim uzastopnim i drugim od lidera prvenstva u razmaku od 18 dana. S obzirom na to da se o nogometu i igri malo može govoriti jer je prva utakmica (pobjeda Rijeke 3:2) trebala biti odgođena zbog snijegom pokrivenog terena, a druga zbog jake kiše i desetine lokvi vode prekinuta još u prvom poluvremenu (zašto nisu, to je već druga tema), ostaje samo priča i brdo upitnika oko suđenja, koje je direktno skrojilo rezultate oba dvoboja Riječana i Velikogoričana.

Najprije je Mateo Erceg iz Pristega pokraj Benkovca dosudio dva kaznena udarca za Rijeku, da bi splitski sudac Duje Strukan otišao korak dalje i Rijeka je u nedjelju dobila tri prilike iz jedanaesteraca. Pritom je Strukan imao prste i u prvoj utakmici jer je bio VAR, dok je u drugoj tu ulogu obavljao Mario Zebec iz Cestice pokraj Varaždina. Od pet penala čak četiri su presuđena poslije gledanja takozvane OFR snimke, a samo je posljednji u nedjelju Strukan pokazao od prve kad je Mario Maloča neoprezno srušio Marka Pjacu. Dosudio je on i jedanaesterac za Goricu u 50. minuti, ali najprije kao prekršaj, da bi mu iz VAR sobe sugerirali da je Radeljić ipak srušio Josipa Mitrovića unutar šesnaesterca, što je Strukan prihvatio i pokazao na bijelu točku.

Bez ikakve namjere za biti bilo čiji odvjetnik ili navijač, već isključivo zbog utvrđivanja činjenica za nogometnu javnost i navijače, koji traže precizna i objektivna pojašnjenja, treba se zapitati je li moguće da su igrači Gorice u dvije utakmice protiv Rijeke zaista skrivili pet prekršaja za najstrožu kaznu? Tome se može pridodati i šesti, koji je protiv njih suđen u dvoboju s Lokomotivom nakon starta Sagne na Mudražiji.

Šest u tri utakmice, pa je li previše ili zaista suci nepogrešivo rade svoj posao? No, ako su samo i jednom pogriješili, Gorica je teško oštećena, što joj nije strano jer je u prošle dvije sezone i bila najoštećeniji klub lige, a pogreške sudaca s njezinih utakmica bile su pokazivane i kao ogledni primjeri na sudačkim seminarima.

Sve utakmice SuperSport HNL-a možete gledati samo na MAXSport kanalu.

Zaustavit ćemo se ovaj put na potencijalnom pronalasku te jedne pogreške i to s najaktualnije utakmice 22. kola, koja će se zbog pokera penala dugo pamtiti i prepričavati. Iz konkurencije izbacujemo dva spomenuta primjera s prekršajima Maloče i Radeljića jer tu dvojbe nema, ali zato su prva dva penala za Riječane krajnje upitna. Prva je situacija iz 45. minute. U duelu u Goričinom šesnaestercu Ante Matej Jurić prvi dolazi do lopte i odbija je, a pri zamahu i pokušaju udarca Stjepan Radeljić svojom lijevom nogom pogađa u desnu nogu Jurića, koja je stopalom ostala malo podignuta. Što je tu skrivio Jurić i je li išta skrivio?

Za odgovor vraćamo se u 14. kolo i gotovo identičnu situaciju na utakmici Gorice i Osijeka. Tada igrač Gorice Alexander Munksgaard klizećim startom izbija loptu i onda ulazi u nogu Miereza u kaznenom prostoru i ruši ga. Klupa i svi igrači Osijeka skaču i traže kazneni udarac, ali Duje Strukan, koji je igrom slučaja i tada bio glavni sudac, ne pokazuje na bijelu točku. Zašto?

Sudačka komisija HNS-a u svom priopćenju kaže ovako:

- 17. minuta: Ispravna procjena suca utakmice u terenu, ali i nakon pregleda OFR snimke izazova. Incident u kojem branič Gorice jasno igra loptom, a nakon toga posljedično dolazi u kontakt sa suparnikom nije prekršaj PNI-e dostatan za dosuđivanje kaznenog udarca.

Tako je bilo 4. studenog 2023. godine, isti sudac, još jasnija situacija nego 11. veljače i veliki plus od nadređenih za Strukana. Što se u međuvremenu promijenilo, svi bismo voljeli znati jer ako je pravilo ovakvo, jedanaesterac za Rijeku je izmišljen, a igrom sudbine Marko Pjaca ga je i promašio, kao i Jurić kasnije za Goricu, oba udarcima preko grede...

Odlučujući trenutak nedjeljne utakmice bilo je vodstvo Rijeke u 66. minuti nakon drugog kaznenog udarca kojeg je realizirao Jorge Obregon. Tome je prethodilo navodno igranje rukom Matea Leša, koje u prvom trenutku nitko na terenu nije vidio, a igrači Rijeke su i sami bili u čudu kada je Strukan dobio poziv iz VAR sobe jer su slutili novi “poklon bon” kojem se nisu nadali.
Nakon auta s desne strane u skoku su bili Radeljić i Leš, prvi loptu glavom dira Radeljić, a ona gladi Lešovu ruku u rame ili malo ispod. On to nije ni osjetio, nije proširio obujam tijela, nije išao prema lopti, niti joj promijenio pravac kretanja, jednostavno ga je s metra ili manje napucao Radeljić. Što je skrivio Leš i je li išta skrivio?

Dojam je da je ovdje na snazi bilo ono famozno slobodno sudačko uvjerenje, u stvarnosti alibi da se može dosuditi bilo što i da više nitko ne zna što je kažnjiva ruka, a što nije. Drugačije se i strože tretira kod napadača (dobar je primjer poništen gol Bruna Gode za Rijeku protiv Hajduka), a nešto blaže kod obrambenog igrača. Bilo je sličnih situacija u HNL-u, kao i u drugim ligama, a toliko puta smo od sudačkih analitičara čuli tezu da slični primjeri nisu kažnjivo igranje rukom!

Nakon svega neka svatko izvuče zaključke sam, ali potpisani autor će se dovijeka činjenicama boriti protiv toga da ga bilo tko pravi slijepcem pokraj zdravih očiju...