Dalić je pravim potezom ispravio ‘promašaj‘ iz listopada, a Hrvatska je opet potvrdila da je (vele)sila

Ruke su bile u zraku, osmijeh nije silazio s lica, čvrsti zagrljaji naših nogometaša govorili su sve – Hrvatska je izborila plasman na Euro u Njemačkoj sljedeće godine! Teško, onako tradicionalno teško, kako to naši dečki rade već tri desetljeća, uz mnogo dramatike, neizvjesnosti, nervoze i uzbuđenja. Ali je zato uvijek i zadovoljstvo slađe...

Ovaj put je u Maksimiru, u krucijalnoj utakmici, "pala" Armenija", Ante Budimir zabio je zacijelo svoj najdraži pogodak u karijeri i svakako je zavrijedio ovacije s tribina, kad je u 84. minuti svoje mjesto na travnjaku prepustio Baturini! Tražio je izbornik Zlatko Dalić "killera", u listopadu je "promašio", Budimir je ostao izvan kruga reprezentacije, no na "popravnom ispitu" za akcije u studenome Dalić ga se opet sjetio i povukao je dobar potez. I Budimir mu je uzvratio povjerenje pogotkom vrijednim desetak milijuna eura. Barem zasad desetak milijuna eura...

Hrvatska je, eto, još jednom potvrdila da je prava nogometna (vele)sila, iako ima samo jedan ozbiljan stadion kakav priliči ovom civilizacijskom dobu. No, nije za to kriv Hrvatski nogometni savez, prst optužbe treba usmjeriti u mnoge političare, iz ranijih i današnjih vremena, koji su se, dakako, i u utorak naslikavali u svečanoj loži i vjerojatno su opet svašta obećavali. Nevjerojatan je taj njihov talent da se u pravo vrijeme pojave na pravom mjestu...

I nije pretenciozno napisati da je Hrvatska, mala zemlja s jednim stadionom, nogometna (vele)sila. Jer, činjenice su jasne: od samostalnosti naše države, ovo je našoj reprezentaciji ukupno 13. plasman na Euro ili SP, promašen je samo jedan Euro (2000. godine) i jedno SP (2010.)! Sa SP Hrvatska ima već tri senzacionalna odličja (dvije bronce i srebro), na šest nastupa na Europskim prvenstvima naši nogometaši još nisu bili na postolju (dva četvrtfinala, dvije osmine finala, dvaput posrtaj u grupnoj fazi natjecanja) i nekako se svi nadamo da bi se uspjeh za pamćenje mogao dogoditi baš u Njemačkoj. Kao svojevrsni "labuđi pjev" dugovječnog kapetana Luke Modrića i njegove "vojske"...

Jednom nam je Ćiro Blažević rekao:

- Najljepše je biti izbornik u razdoblju od plasmana na veliko natjecanje, pa do početka tog natjecanja! Tih pola godine si pravi šef, sve se tebe pita...

Zlatko Dalić je, eto, po četvrti put u karijeri u toj poziciji. I vrijeme do početka Eura mora iskoristiti na najbolji način, ima dosta prostora za poboljšanja, lijepo je bilo vidjeti da je na posljednje dvije, najvažnije utakmice, vjerovao u Pašalićevu i Baturininu kvalitetu i mladost, nadajmo se da će u ovih pola godine iskočiti još neko kvalitetno ime iz našeg nadarenog nogometnog "bazena". I da će Dalić u Njemačku odvesti sve ono najbolje što će Hrvatska u tom trenutku imati.

Spomenimo još jednu potankost. Prije dvije godine u Splitu, u 1:0 pobjedi protiv Rusije za plasman na SP, jedini je pogodak postigao ruski branič Kudrjašov, zatresao je vlastitu mrežu na blatnjavom Poljudu. Asistent je bio – Borna Sosa! I protiv Armenije je Sosa asistirao, njegovi su ubačaji, eto, dosanjali plasman u Katar i Njemačku...