KOMENTAR PATRIKA ĆAVARA Zove me nakon utakmice prijatelj i kaže, 'sve si pogodio'... Stivi ih je skidao kao zečeve, a ovo što ima Hrvatska nema nitko!

PIŠE: PATRIK ĆAVAR

Zove me nakon utakmice prijatelj i kaže, "sve si pogodio". Doista, rekao sam da će turnir za nas završiti već u subotu ne probude li se golmani, da trebamo vrhunsku obranu iz koje će se izroditi kontre i polukontre te da u napadu treba dati prostor bekovskom tandemu Stepančić - Mamić.

Ne bih, međutim, od sebe sada radio nekakvog genijalnog stručnjaka, ionako je jasno da nemamo baš 10 načina da taktički pripremamo utakmice, nego bih još jednom podvukao ono što sam tvrdio još u najavi turnira. Golman, obrana, kontre i polukontre! To je igra s kojom smo osvojili puno medalja i samo nas takva igra može i na ovom Euru odvesti do medalje, finala, zlata... I to nas je odvelo do pobjede protiv Norveške, reprezentacije koja je u Zagreb došla kao druga na svijetu.

Bez golmana, dakle, ne ide. Stevanović je "poludio" u najkritičnijem trenutku, a to je odlika igrača s kvalitetom i nadasve karakterom. Očito mu leže ti Norvežani jer nakon što ih je u Herningu 2016. uništio sa 19 obrana, sada je isto ponovio u Zagrebu, ovaj put sa 14 obrana. Premda su Norvežani u međuvremenu uzeli svjetsko srebro, Stivi ih je skidao kao lovac zečeve... Izgledali su preplašeno čim bi ga vidjeli na golu.

Čak će i gola matematika odmah otkriti važnost tih 14 obrana. Da ih je bilo kao do sada na turniru - najviše sedam - Hrvatska bi izgubila utakmicu. No, nije tu važna samo gola matematika. Nekoliko smo golova nakon Stevanovićevih obrana zabili iz kontri, neke u polukontri, a tko će izračunati koliko se naša obrana dizala nakon njegovih obrana, odnosno, koliko je norveški napad padao? Rukomet je sport u kojem vrhunski golman potpuno mijenja zbivanja na terenu.

Foto: Denis Jerkovic / CROPIX

Patrik Ćavar

Jasno da Stivi ipak nije mogao sam. U obrani smo ponovo vidjeli nevjerojatnu agresivnost, odlučnost i hrabrost naših igrača, trkom smo parirali Norvežanima, kojima je to možda i ključna odlika, a kada imaš takvu vjeru u sebe, onda ni u napadu ne možeš biti loš. I dečki su pokazali karakter i klasu kada je bilo najteže i najvažnije.

Važan je još jedan detalj, Norvežani su nam zabili 28 golova, što naizgled i nije tako malo, ali sjetite se da su Francuskoj zabili tri više, a snagu francuske obrane vidjeli smo u subotu kada su im s druge strane bili Šveđani. Červarovo povjerenje u Stepančića i Mamića donijelo nam ubojitost, ali i mogućnost da u nekim naizgled bezizlaznim situacijama bombama izvana dolazimo do pogodaka.

E, sada nas čeka finale prije finala, rekao bih najjača utakmica dosadašnjeg dijela turnira. Francuzi možda više nisu nedodirljivi kao u najboljim danima kada su imali Narcissea, Omeyera, ili nešto mlađeg Nikolu Karabatića, ali po meni su i dalje ukupno najjača selekcija na svijetu. Nekada su bili savršeni, sada su fenomenalni.

Međutim, mi ih možemo dobiti, i te kako ih možemo dobiti. Recept smo vidjeli u subotu protiv Norveške i ne treba živjeti u zabludi da postoji neki drugi način. Opet ćemo trebati vrhunske golmane i vrhunsku obranu te pokoji lagani pogodak u mreži Francuza jer u srijedu nas čeka utakmica s daleko manje pogodaka. Drukčija utakmica, ali recept za uspjeh ostaje isti, ponovo će presuditi golmani. Pa ćemo vidjeti tko je jači, Stivi ili Gerard?

Gledao sam Francuze pozorno protiv Šveđana, junak je, dakako, bio Gerard sa 19 obrana, ali meni je opet najvažniji njihov igrač bio Nikola Karabatić. Može on promašiti četiri šuta, zabiti samo dva gola, ali koliko je on toga obranio, koliko je igrača na sebe u napadu vezao da bi onda neki drugi zabili... I danas je Karabatić top-igrač.

Znam da mnogi vrte kalkulatore u ruci i zbrajaju što nam treba za polufinale, ali igrači moraju znati da u srijedu neće biti prostora za kalkulacije. Treba izaći te na terenu ostaviti i dušu i srce. Rezultat onda neće izostati, što god se dogodilo na ostalim utakmicama. Čujem da se i Domagoj Duvnjak fantastično oporavlja i njegov bi povratak u momčad mogla biti žestoka adrenalinska injekcija momčadi. Vidi se jasno koliko ga dečki respektiraju i koliko ga žele uz sebe na terenu. Premda s njegovom ozljedom treba biti oprezan jer dobro znam što su mišićna vlakna i što se događa ako nezaliječen ideš na teren.

Znate već da na kraju volim ostaviti prostor za atmosferu. Osobno nikad nisam pripadao krugu ljudi koji bi navijali i skakali na utakmicama, ali ovaj put nisam sjeo, navijao sam i skakao kao nikad u životu. Toliko me ponijela emocija, toliko je lijepo bilo u dvorani da mi je teško pronaći riječi kojima bih opisao atmosferu. Zato ću reći samo jedno. Kada sam još kao igrač Zagreba igrao utakmice u Ledenoj dvorani Doma sportova, znao sam reći da se takva atmosfera nikada više neće ponoviti. Sad priznajem da sam bio u krivu, ponovila se u subotu u Areni Zagreb. Rekao bih da je bilo i ljepše i žešće nego u legendarnoj Ledenoj!

Hrvatska doista opet ima sve za lov na finale. Imamo karakter, samopouzdanje, golmane, igru i atmosferu... Nemojte zaboraviti da nitko drugi na turniru nema sve ovo što ima Hrvatska.