REUTERS/Charles Platiau / REUTERS
KOMENTAR

KOMENTAR DRAŽENA PINEVIĆA 'Igramo loše i sada je krajnje vrijeme da se pokrenemo ili će sve otići kvragu, a Duvnjak je najveća enigma'

Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 22. siječanj 2017. 10:58

Igramo loše i sada je krajnje vrijeme da se pokrenemo ili će sve otići k vragu. Nemamo kontinuitet, lutamo, posebno u napadu, gdje je premalo akcija za naše vanjske igrače pa imamo slučaj da su nam dva koji su nominalno bili prvi na SP-u na prosjeku ispod 50 posto, što nikako nije dobro kad je riječ o Stepančiću i Mandaliniću.

Treba se osloboditi, hrabrije i brže mijenjati, tražiti rješenje, a ne jednostavno prekrižiti nekoga zbog pet loših minuta i zaboraviti ga. Nemamo genijalce, ali, na žalost, dojam je da nemamo ni samopouzdanja. Mladi smo, istina, u velikom dijelu, ali to je stvar izbora.

Duvnjak je najveća enigma. Ponovo. Čovjek ne igra napad, Babić kaže da ga boli koljeno, Duvnjak kaže da nije u tome problem. Hrvatska s Duvnjakom i bez njega nije ista momčad pa čak i ako Duvnjak odigra deset katastrofalnih minuta, to nije razlog da ga se ne vrati u napad jer s Cindrićem napadati Lemkea i Wienceka...

Isto je i s Mandalinićem, i s Mamićem, i sa Šebetićem, i sa Stepančićem, koji zbog svega toga gube samopouzdanje i kada bude najviše trebalo, ne promijeni li se nešto, vratit će nam se kao bumerang. A svi nam trebaju. Istina je da imamo problem s pivotom, možda ga nismo trebali imati, no, kada već imamo pivote, onda oni to trebaju raditi, a ne Gojun. Koja je poruka?

Puno je lutanja, traženja, treba se smiriti, početi vjerovati da se nešto može učiniti, inače je sav uloženi trud uzaludan.

Egipat je jako opasan protivnik, ako ga prođemo, doći će Španjolska, pa ako i to prođemo, Danska, pa ako i to prođe, Francuska. Teže ne može.

A vjeruju li oni da je to moguće? Dojam je nakon utakmice s Njemačkom da ne. Onaj koji se zadovoljava gaženjem Čilea nikad neće biti pravi, a mi tome i dalje težimo. Zato, slušajte se, gledajte se i igrajte rukomet. I prestanite govoriti da su drugi bolji... Da je tako Hrvatska, nikad ne bi bila to što jest.

I zato neću prestati vjerovati da nakon Montpelliera idemo u Pariz, da nećemo završiti kao prije 16 godina kad smo iz Marseillea otišli kući. A znate koji smo bili na idućem SP-u u Portugalu. Nemoguće je samo ako misliš da je nemoguće.

Linker
24. studeni 2024 16:23