Kapetan Igor Vori predvodi rukometaše u Danskoj: 'Imamo moć za više od bronce!

U nedjelju u Danskoj u skupinama A i B u Herningu i Aalborgu počinje 11. EP rukometaša. Hrvatska će startati u ponedjeljak u 18.00 sati utakmicom protiv Bjelorusije u skupini D u Kopenganenu u kojoj još igraju Švedska i Crna Gora. Sve utakmice prvog kruga naša će reprezentacija igrati od 18.00 sati. Toga dana starta i skupina C u Aarhusu s kojom bismo se trebali 'kod njih’ spojiti u drugom krugu. U njoj nastupaju Francuska, Poljska, Srbija i Rusija.

EP u zemlji koja nam je uz Francusku najveći rukometni izazov već dugi niz godina, ogroman je motiv za našu selekciju koja se u dvije faze, sve skupa desetak dana pripremala u Umagu, odigrala dva prijateljska susreta protiv Tunisa, oba dobila, ali nakon njih ostala i bez Blaženka Lackovića. Slično je bilo lani, no ako izuzmemo izostanak Lackovića, koji je sigurno veliki hendikep zbog Lacovog nemjerljivog iskustva, stanje u kojem se nalazimo sada je puno bolje od onoga što je bilo uoči SP u Španjolskoj lani kada smo na turniru bili bez Lackovića, Loserta, Štrleka, Vukovića i Buntića.

Sigurno je da kapetan je najpozvaniji govoriti o aktualnoj situaciji. Igor Vori je taj, ispalo je da je nakon izostanka Lackovića baš Igi postao posljednji Portugalac u toj našoj selekciji. 11 godina nakon zlata koje je u hrvatskom rukometu promijenilo puno toga, nažalost ne i status kakav rukomet priželjkuje.

Još nitko nije osvojio četiri bronce u nizu u povijesti?

- E kakvo vi meni pitanje postavite. Šta da ja sad velim...

Nešto...

- Idemo odigrati dobar turnir. Svaki od nas mora znati koji mu je posao i to odraditi što je bolje moguće. Greške su sastavni dio života, ali kažem ovo je skup najboljih igrača koje u ovom trenutku imamo u Hrvatskoj i prezentirat ćemo Hrvatsku u najboljem mogućem svjetlu. Za koliko će to biti, vidjet ćemo. Nikad nismo odlazili da bi samo otišli, uvijek smo imali ambiciju, tako je i sada.

Svake godine veliko natjecanje, nekad čak i dva, jeste li se malo zasitili svih priča prije, poslije, rukometa uopće. Dugo ste već u tom žrvnju?

- Ne znam što znači zasićenje. Radimo ono što volimo, plaćeni smo za to i što nam više treba. Dobri smo u tome što radimo, igramo za Hrvatsku, i to je najbolja moguća motivacija. Umor je jedno, zasićenost drugo. Javno sam rekao kada sam bio umoran, to se jednostavno dogodilo jer napori nisu normalni. Ali sada nisam umoran, željan sam novog dokazivanja. I mogu reći da imamo snage, moći i mogućnosti probiti tu brončanu barijeru.

Skupina u Kopehagenu ne izgleda kao skupina smrti?

- Varljiva stvar. Svi misle - mi se pojavimo i sve je gotovo, ali to nije tako. Imamo jako ozbiljne protivnike. Bjelorusija izbaci u kvalifikacijama Sloveniju koja je bila četvrta na SP lani, Crna Gora koja dolazi slabija, jer joj fale neki igrači, ali izbacila je Njemačku. A to su prve dvije utakmice, u kojima su svi nabrijani, svi imaju snage, dovoljno širine na klupama. A ta prva utakmica iznimno je važna za natjecanje. Pobjeda donosi mir, već na startu drugi krug, a poraz nosi džumbus u glavi, frku, no ja vjerujem da taj film u Danskoj nećemo gledati. I kada to prođe dolazi nam Švedska koja je skup vrsnih igrača, internacionalaca koji igraju u najjačim ligama, koji će u Danskoj biti na domaćem terenu, željni ispraviti nedolazak u Španjolsku na SP lani kada im je presudila, ponovo ću se vratiti, Crna Gora. Slučajno!? Dakle, sasvim dovoljno upozorenja za sve što nas čeka i uopće ne mislim da će biti lako.

Što kapetan kaže o Domagoju Duvnjaku?

- Ne treba trošiti puno riječi, jednostavno njegove igre su rekle sve. Kada je bilo najteže, bio je najbolji. On vuče klub do naslova prvaka Europe, reprezentaciju do medalja i po meni i po svima nama bez obzira na rezultate svih tih izbora on je najbolji igrač na svijetu.

Može li biti bolji?

- Može, svi možemo biti bolji. Ali, u ovom trenutku je on igrač koji garantira mir u svakom pogledu.

Tko su favoriti turnira?

- Sigurno da su Danci favoriti, jedni od najvećih. Doma su, imaju super tim, ali i problema o kojima sam pričao, koje imaju svi. Tu su Francuzi uvijek, promijenjeni, pomlađeni, s novim motivom, a Didier Dinart se sigurno želi pokazati kao trener. Španjolci su svjetski prvaci, ne trebam reći da su jaki, a nitko ih skoro ne spominje. Pa, Šveđani će biti kao doma, a mora se računati i na neku selekciju sa strane, kao što je lani u Španjolskoj bila Slovenija. Osobno, Poljaci su mi kandidati za takvo nešto, ali ima ih još.

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-A!