Izabranici Slavka Goluže ponovno bolji od Srbije, sramotni izgredi navijača

Hrvatski rukometaši pobijedili su Srbiju i u drugoj pripremnoj utakmici prije odlaska na SP u Katar. U petak su u Umagu slavili sa 35-28, u subotu su u Rijeci bili nešto “nježniji” pobijedivši sa 34-30 (16-14).

Pobjeda u pripremnoj i prijateljskoj utakmici ima tek statističku vrijednost, ući će kao takva u almanahe reprezentacije, no, važnije od toga je ipak to što su svi reprezentativci teren dvorane u Zametu napustili “živi i zdravi”. Najgore od svega što se u ovoj utakmici moglo dogoditi je da se, samo tri dana uoči polaska u Katar, ozlijedi neki od ključnih igrača.

Izbornik Goluža ostao je, srećom, pošteđen takvog neželjenog scenarija.

Da, igrači obje momčadi prvenstveno su pazili da se ne ozlijede, rukomet je stoga bio u drugom planu. Važnije od oba dijela utakmice, bilo je zapravo poluvrijeme tijekom kojeg su proglašeni nabolji u 2014. u izboru Sportskih novosti (novinara koji pate rukomet) i organizaciji HRS-a najboljim je ukupno treći put proglašen Domagoj Duvnjak ispred Reanata Sulića kojeg nema u reprezentaciji i Mirka Alilovića...

- To je obaveza uoči početka SP-a, no zasluge ide na račun mojih suigrača, to nije plod samo mojeg rada i zalaganja. Nadam se da mogu do “treće sreće”, zaključio je Domagoj koji je u mlađim dobnim kategorijama baš u Kataru osvojio dva srebra. Treća sreća značila bi pobjedu u finalu i zlato, no, Domagoj ga nije želio najaviti:

- Idemo na početku pobijediti Austriju...ponovio je sve ono što su većina igrača i izbornik bezbroj puta ponovili.

Andrea Penezić uzela je sedmi uzastopni naslov najbolje rukometašice, uvjerljivo ispred Marte Žderić i Sonje Bašić...Matija Gubica i Boris Milošević šesti su puta zaredom izabrani najboljim sudačkim parom dok je izbornik Slavko Goluža opet trener godine.

Nažalost, kako to često kod nas biva, cijelu je priredbu do nakaradnosti nagrdila skupina mladih, najblaže rečeno delikvenata povicima “Za dom spremni”, “Ubij, ubij Srbina” i drugim iz istovjetnog mentalno retardiranog “repertoara”. Bila je to skupina nazovi navijača, svi debelo ispod 18 godina, većina od njih vjerojatno unuci časnih antifašista, koji su se nekad davno borili za vraćanje Rijeke (i Dalmacije i otoka) pod okrilje matice domovine. “Kiteći” se usred Rijeke ustaštvom i hrvatstvom istovremeno, jadni valjda ni ne znaju da negiraju sami sebe.

No, s rukometom to nema nikakve veze. Srećom, to je ipak nakon nekog vremena, u skladu s važećim zakonima, zasmetalo organizatoru utakmice te se nakon intervencije redara i policije neželjena skandiranja nisu ponovila u drugom poluvremenu. Nažalost, sport je odavno prestao biti samo sport...