Željko Kopić (40) poseban je lik, najdarovitiji HNL-trener svoje generacije, po našem skromnom mišljenju, ako ćemo smatrati da su njegova generacija Igor Tudor, Ivan Leko i Ivan Jurić, sva trojica hajdučke provenijencije, već stekla svoje ime u inozemstvu, piše Slobodna Dalmacija. Dodajmo im i Igora Bišćana...
No, u Kopiću je otprije bilo “ono nešto”, posebno, što ga je izdizalo od ostalih kroz uvjetno rečeno, male utakmice i klubove. Na primjer kad je vodio Lučko tog proljeća 2012. godine i slavio u Poljudu, pamtimo kako je došao samouvjereno, da ne kažemo prepotentno na pressicu u Poljud.
Još u pameti ‘što se čudite’
I sa ovog istog mjesta gdje se jučer ispovijedao o hajdučkoj jeseni, pred zaprepaštenom novinarskom svitom u press-salonu, pokislom zbog još jednog poraza Hajduka kazao:
- Što se čudite, ja sam rekao svojim momcima da možemo pobijediti Hajduk! Došli smo po pobjedu i ostvarili je. Znali smo točno kako se suprotstaviti – rekao je Kopić. Hej, kao trener Lučkog?!
Reklo bi se - rekao i ostao živ. Ma vidi ti njega?! Međutim, odmah smo vidjeli da u tom liku, trenerskom mladiću s HNL-scene ima nešto posebno. Odlučnost, da ne kažemo drskost, ali potkovana znanjem. Znam i hoću, kao moto.
Koliko god su ti glagoli zvučali hrapavo za sredinu kakva zna biti Poljud i hajdučko novinarsko okruženje, gdje nije jednostavno baciti rukavicu izazova, toliko se vidjelo da je Kopić - mladić s pokrićem.
Željko Kopić
Ponovit će pobjedu protiv Hajduka usred Poljuda i sa Zagrebom nešto kasnije, kao pomoćni(?!) Dražena Medića, a nije mu uspjelo sa Slaven Belupom jer to je tradicija da klub iz Koprivnice baš nikad ne slavi u Poljudu.
No, Kopić je iz dana u dan svoje znanje utro u HNL-svakodnevnicu i brzo se preselio u križaljke odgovornih u Poljudu kad su tragali za novim trenerom. Jednom su prednost dali Marijanu Pušniku. A kad je Joan Carrillo okopnio autoritetom, nisu pogriješili. Konačno su ga dozvali.
Ono što se malo zna, jest da su Kopići porijeklom iz Konjica. Doselili su se u Osijek gdje se 10. rujna 1977. godine rodio Željko kao sin jedinac u radničkoj obitelji. Zanimljivo je da mu je majka Željka - vozila tramvaj; jedno od osječkih obilježja jest da imaju poput Zagreba tramvajske linije. Vozila je i u ratna doba zračnih i općih opasnosti u gradu na Dravi, tijekom Domovinskog rata 1991. godine.
Obitelj je svoga sina, dječaka od 14 godina poslala na sigurno, u izbjeglištvo u Austriju gdje je skupina osječke, slavonske djece otišla pod pokroviteljstvom crkve u goste kod katoličkih obitelji dok se rat ne stiša. Priča kaže da je i tamo Željko tražio gdje će se igrati loptom, trenirati u lokalnom klubu u Linzu. Tamo se zadržao nekoliko mjeseci, nakon potpisanog primirja vratio se u Osijek.
Igrao u Sydney Unitedu
Stanovao je na Sjenjaku, nedaleko Gradskog vrta gdje je trenirao. Često i sa starijima od sebe, bio je darovit. Suigrač mu je bio i Darko Čordaš koji će kasnije u dijelu karijere igrati za - ambiciozni Trogir u Drugoj ligi!
Kopić je potom otišao u Dinamo, u mlađe uzraste, a tek kasnije će u juniore Osijeka stupiti današnji predsjednik Hajduka Ivan Kos, pet godina mlađi od svog sugrađanina i trenera.
Kopić se probijao kao igrač u Čakovcu i Marsoniji, dodirnuo u epizodi i Sydney United pa došao u Hrvatski dragovoljac gdje će početi zarana i kao trener.
Bio je pomoćnik Vjekoslavu Lokici, darovitom splitskom treneru koji baš nikad nije sjeo na klupu Hajduka, a trenirao je primjerice i Rijeku i Osijek.
Kopić je Lokici bio sekundant. Danas je Kopić trener Hajduka.
Zanimljivo je reći da je diplomirao s najvećom ocjenom na temu ‘Metodika obuke u fazi obrane u sustavu 4 – 4 – 2’.
A jučer je u Poljudu potvrdio da će pokušati Hajduku trajno usaditi 4 – 3 – 3 sustav. Za novu ocjenu – odličan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....