Gabrijel Veočić (24) već ima medalju oko vrata, hrvatski boksač izborio je polufinale Svjetskog prvenstva u Manchesteru. Ujedno, 24-godišnji Brođanin donio je Hrvatskoj prvu svjetsku boksačku medalju nakon čak 20 godina! Nakon što je "Kobra iz Broda" u utorak u osmini finala poluteške kategorije pobijedila svjetskog prvaka iz 2021. godine, Amerikanca Robbyja Gonzalesa, dan kasnije na red je došao i Bugarin William Čolov, viceprvak s lanjskog U-23 Europskog prvenstva.
Ono što je prije prošlog ljeta najavio, a nakon povratka iz Pariza s Olimpijskih igara gdje je osvojio peto mjesto, Veočić je godinu dana kasnije i ostvario: osvojio svjetsku medalju.
Veočić: Boksati sam počeo gledajući tatu
- Ispunio sam dječački san i nastupio na Olimpijskim igrama, to smo sanjali od prvog dana kad sam se opredijelio za boks. Zadovoljni smo petim mjestom, a ostaje žal što nisam uspio nastup okruniti medaljom. Ovaj put nisam bio očito dovoljno pripremljen za to, a u sljedećem ciklusu pripremit ćemo se još bolje i napasti olimpijsko odličje u Los Angelesu 2028. godine... Sad najprije slijedi odmor i samo odmor, a zatim kreću pripreme, naporan rad, prvo za Svjetsko prvenstvo sljedeće godine na kojem je cilj medalja nakon što sam bio u dva četvrtfinala - najavio je mladi Brođanin u kolovozu prošle godine, samo četiri mjeseca nakon što je u Beogradu osvojio europsko zlato.
Tada je u reportaži HRT-a kazao kako je boksačke rukavice prvi puta navukao još dok je bio u pelenama.
- Krenuo sam s boksom tako što sam gledao oca kako trenira. Tj. nije me imao tko čuvat pa me on čuvao dok je i trenirao pa sam evo i ja kroz njegove treninge obukao rukavice i krenuo na boks - rekao je tada Gabrijel.
Gabrijelov je otac bivši boksački reprezentativac Pero Veočić, danas je njegov trener i izbornik reprezentacije, a svojedobno je otkrio kako mu se obraća na treninzima.
- Uvijek s ‘treneru‘! Zbog sebe, ne zato što on to zahtijeva. S ocem se možete i posvađati, s trenerom nema prepirke, njegova je zadnja jer zna najbolje. U tom odnosu trenera i sportaša nemamo zamjerki jedan na drugoga. Napravili smo granicu od početka i naviknuli smo se. Je, i kod kuće je uglavnom tema razgovora boks, ali dogovorili smo se da sad idućih mjesec do dva nema priče o boksu. Naravno da i gledamo mečeve zajedno, kao i filmove o boksu.
Veočić ponajbolji sportaš iz Slavonskog Broda
I, koji je najdraži?
- ‘Rocky 4‘, kad se bori s Ivanom Dragom.
Jednog dana nada se i brončanoj ploči na središnjem trgu u Slavonskom Brodu, Korzu. Dobivaju je samo najuspješniji sportaši tog grada i kraja. Ondje ploče imaju Venio Losert (rukomet), Ana Titlić i Kornelija Kvesić (košarka), Marijo Mandžukić i Ivica Olić (nogomet).
- To je želja, ali trebam svjetsku ili olimpijsku medalju... - kazao je svojedobno.
Svojedobno je izjavio da uživa u sladoledu, da ih može pojesti 20! Možda se i ovaj put počasti nakon ostvarenog cilja.
- Dok sam u pripremama, izbjegavam ga - rekao nam je u jednom intervjuu.
Pitali smo ga bi li se naljutio da njegov otac nekad baci ručnik i preda njegov meč.
- Ne bih jer, koliko god ja mislio da mogu, trener odlučuje. Da se borimo koliko mi, borci, mislimo da možemo, netko bi i poginuo! Ne odustajemo, a trener može vidjeti da nema više smisla, da se samo nanosi šteta boksaču.
Kod kuće u Brodu vrlo je malo tijekom godine.
Veočić se pripremao na Kubi
- Tad sam siguran, miran, a čeka me i moja maza, rotvajlerica Kiara. U Hrvatskoj najbolje sparinge imam u Zagrebu, a odemo i u Asiz u Italiji, kamo dođu reprezentacije Italije, Velike Britanije, Njemačke, Francuske... Ondje imam odlične sparinge, što je najpotrebnije za OI, i to nam najviše nedostaje kod kuće. A blizu je i dostupno nam je - pričao nam je tada.
Pripremao se i na Kubi, gdje je 2022. doživio jedinstveno iskustvo.
- Bili smo tri tjedna, baš iscrpljujuće. Nisam znao što me čeka, nisam očekivao da će biti dvorana bez klima-uređaja, nekad i bez struje i vode... Znali smo da me čekaju spartanski uvjeti, ali prvi sam put vidio takvo nešto. Trebao sam i u Las Vegas na dio priprema, ali nismo se uskladili s trenerima i promotorom pa smo dugo ostali na Kubi. Tri tjedna bilo je možda i predugo, u prvom sam tjednu izgubio 4-5 kilograma. Na svakom treningu idemo maksimalno, do ‘crvene zone‘. Tako rade oni, pa sam tako i ja radio. Najupečatljivija mi je njihova upornost. Obišao sam pola svijeta i nigdje ljudi ne grizu toliko. To je čisto preživljavanje, nema sekunde odmora, doslovno borba za kruh njihovih reprezentativaca. Sparinzi su vrlo teški, već na prvom treningu prvi dan pukla mi je arkada, pa sam morao pauzirati dva-tri dana. Odmah sam shvatio da nema opuštanja. Najprije smo bili u privatnom smještaju, poslije u hotelu. A to je trening-kamp, u kojem su i sobe kao u studentskom domu, kao i učionice u kojima njihovi borci uče za školu. Vojni pristup.
Prilaze li vam menadžeri, promotori i treneri koji bi htjeli preuzeti brigu o vašoj karijeri?
- Na velikim natjecanjima treneri gledaju boksače i vrbuju ih. Javio mi se i njemački promotor iz Universuma, koji vodi mnogo hrvatskih boksača, i pozvao me u njihov kamp.
Veočić je član pričuvnih snaga Hrvatske vojske.
- Prošao sam tromjesečnu obuku u Požegi i kao član pričuve imam obvezu odazvati se kad me pozovu. Čast mi je biti hrvatski vojnik!
Dino Merlin jedan mu je od dražih pjevača....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....