Četvrtak u Liverpoolu. Poluoblačno i na rubu kiše. Dobro, kao i mnogi dani ondje. Bio je to ipak ne baš bilo koji četvrtak, već dan nakon pobjede nad Bugarinom Williamom Čolovom, osiguranjem prve hrvatske medalje na svjetskim prvenstvima nakon 20 godina, dva dana uoči polufinala u kojem čeka Uzbekistanac Javohir Ummataliev.
Gabrijel Veočić. S njim pričamo, on je junak dana, tjedna, nadamo se toplo i predstojeće subote, pa i malo više i dulje. Ono najbitnije u ovom trenutku, Gabrijel nema nikakvih neželjenih posljedica nakon dosadašnje tri borbe. Nema bolova, oteklina...
- Sve je u redu, osim toga imam ipak i dosta dana odmora do subote, tako da ću biti sigurno spreman za tu subotu.
Ono što je doista dobro da su puna tri dana pauze između četvrtfinala i polufinala, za razliku od primjerice osmine finala i četvrtfinala. Utorak, pa odmah srijeda, jedva 24 sata razlike. Problem?
- Čak i da nije. Jer sam se stvarno dobro pripremio za ovo Svjetsko prvenstvo. Rekao sam još u Zagrebu prije odlaska kako sam imao najjače pripreme dosad. Još bolje, još jače nego za Igre u Parizu lani. Stvarno se zato dobro osjećam i onda sam se doista vrlo brzo i lagano oporavio nakon osmine finala. Jest, sad ide malo teže nakon četvrtfinala jer se akumuliralo ponešto umora, napora, ali to je sve normalno. Imao sam ipak tri "strašna" suparnika, tri su teška meča iza mene. Ništa neočekivano, doduše.
Malo bismo baš o tim suparnicima. U Liverpool ste i došli kao jedan od hrvatskih aduta za medalju, visok plasman, u konačnici europski ste prvak. Međutim, uoči početka SP, kada je obavljen ždrijeb nećemo reći da je sve stavljeno pod znak pitanja, ali... Želimo reći da se složio, držimo, najteži vam mogući ždrijeb.
- Da sam došao na ovo Svjetsko prvenstvo i da sam mogao birati s kim ne bih boksao, izabrao bih baš sigurno tog Amerikanca (Robby Gonzales) kojeg sam imao u osmini finala, dok je u mojem ždrijebu bio i Kubanac (Soto Napoles) i da ne idem dalje. To su bili u ždrijebu, mojem dijelu, svi vrhunski boksači. Sama pomisao na njih je potvrđivala to da sam znao kako me očekuje jako težak meč. Znao sam da svaku od tih borbi, ako ne budem koncentriran, neću pobijediti. S druge strane, u polufinalu, onaj drugi par su Francuz Cesar i Mađar Akilov. Obojicu sam već bio pobjeđivao, i to s 5-0.
Želite nešto reći?
- Sad ću u subotu boksati s Uzbekistancem finale prije finala.
Iz vaših usta u... No, prije Uzbekistanca i polufinala, malo bismo se vratili na Amerikanca u osmini finala. Robby Gonzales, ponavljamo, dobar boksač, ali ražestio nas je tijekom vaše borbe. Toliku razinu nesportskog ponašanja, "prljavosti", niskih udaraca, pa čak i udaraca svjesnih, namjernih nakon gonga, bez pozdrava nakon borbe... Jako ružno ponašanje.
- Nisam tome podlegao jer sam znao da ću izgubiti meč ako me emocije preuzmu. To sam znao, toga bio svjestan i zato nisam dopustio da me ni u kojem slučaju iziritira, izbaci iz takta, iz fokusa. To je bio moj plan, toga smo se držali i tu sam borbu stvarno sjajno započeo. Tada je on vidio da nema nikakve šanse protiv mene, te mu je onda to bio jedini način da možda dođe do pobjede. Pokušao je na taj "prljav" način pobijediti, ali ja mu nisam to dopustio. Čak sam ga i nadboksao, stvarno onako, momački.
Razgovarali smo s vašim trenerom i ocem, izbornikom Perom Veočićem, o suparniku u polufinalu, Uzbeku Javohiru Ummatalievu. Nemate o njemu previše podataka?
- Ne, nemamo previše jer je novi boksač u ovoj kategoriji. Bio je dosad u srednjoj, do prošle godine. No, bit će "zeznut" suparnik. Izbacio je aktualnog svjetskog prvaka (Kazahstanac Nurbek Oralbaj, nap. a.). To je odlično odradio, ali vjerujem da ću ja odraditi i bolje jer sam se ja pripremao baš za tog Oralbaja. Znao sam da ću ga kad-tad dobiti za suparnika. Ispao je prije polufinala, tako da je sad promjena plana, ali vjerujem u pobjedu nad Uzbekistancem. Imat ćemo jako dobru taktiku za njega. Tehnički je jako dotjeran boksač, snažan, čvrst, tako da ga moramo nadmudriti.
On je inače kontra gard, koliko to stvara problem?
- Bit će malo zahtjevnije, ali boksao sam ja s puno kontraša već. I s višima i s nižima od sebe, tako da to neće ipak stvarati prevelike probleme. Pa već sam i ovdje u Liverpoolu, u četvrtfinalu, imao jednog ljevaka, tako da me on već malo "pripremio".
Jedno je definitivno istina na ovom SP-u. Od svih boksača u Liverpoolu, Gabrijel Veočić ima uvjerljivo najbučniju podršku. Mnoštvo zastava, bodrenje, glasno navijanje. Tako nije čak niti kada su u ringu domaći, engleski predstavnici. Da ih vidite kada ulazite u dvoranu je tako jasno, ali koliko ih čujete tijekom borbe?
- Sigurno imamo najbolje navijanje i najbučniju publiku. To su čak i mediji na ovom prvenstvu i TV komentatori zamijetili, popratili. Gledajte, tijekom borbe ja sam, naravno, stopostotno usmjeren na meč, suparnika, sebe. Čujem ja navijače i srce mi je ispunjeno kad čujem kako navijaju za mene, ali... Ne dopuštam da me emocije preuzmu kako bih mogao odraditi meč što bolje, te kako bih borbu mogao odvesti do pobjede.
Hoće li možda doći i još malo navijačkog pojačanja iz Broda, Slavonije, iz Hrvatske?
- Koliko ja znam, ne. Uostalom, i ovo je sasvim dovoljno. Imamo najbrojniju publiku.
Kako Gabrijel provodi dane u Liverpoolu? Ili, malo preciznije, kako će izgledati subota, polufinalni dan?
- Borba mi je u subotu oko 16 sati po ovdašnjem vremenu. Ništa, ujutro je vaga, pa punjenje energijom. Hranom, pićem, priprema za meč. Puno molitve. I još nešto je jako važno: puno mira, smirenosti. Ne trošiti emocije i energiju prije borbe, psihički se pripremiti za borbu.
Spomenuli ste energiju, pa kakav je taj energetski unos? Količinski, kvalitetom, u konačnici i vremenski.
- Jako je bitno vrijeme. Najbitnije. Ne uzimati ništa od jela barem četiri sata prije borbe. Inače, na dan borbe od hrane unosim 90 posto vitamina, proteina, ugljikohidrata kako bih napunio tijelo energijom.
Pretpostavka je, jasno, da onda na stolu nema, recimo, kulena i inih slavonskih delicija.
- Ha, ha, nažalost ne. Na dan borbe mesa uopće nema jer mesu treba puno vremena da se probavi. Ne, to ne dolazi u obzir. Meso oduzima energiju koja je potrebna za meč.
U redu, onda sasvim sigurno nema dok traje SP ni sladoleda.
- A, toga nema već dugo. Ni sladoleda, ni slatkog. Toga je bilo dok sam bio malo mlađi, pa se iskušavalo dosta stvari, ali i tada je više toga bilo u slobodno vrijeme. Ne za vrijeme treninga, natjecanja. Nema šale s takvim stvarima - zaključio je Gabrijel Veočić, prvi Hrvat sa svjetskom medaljom u boksu nakon 20 godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....