Za Hrvatsku je seniorsko Svjetsko boksačko prvenstvo u Liverpoolu završeno. Okončano je u subotu, pretposljednjeg dana nadmetanja, iako su nadanja bila dakako nešto drukčija, iako so priželjkivali kraj tek za dana kasnije, za nedjelju.
Od toga nažalost ništa. Ništa od finala u Liverpoolu, ništa od Gabrijelove borbe za zlato i naslov svjetskog prvaka. U polufinalu poluteške kategorije, Uzbekistanac Javokhir Ummataliev je jednoglasnom odlukom sudaca "ugao" hrvatske želje i nade, te pobijedio Gabrijela Veočića.
Šteta, jer nakon prve dvije i pol minute borbe, do pred kraj prve runde bili smo uvjereni da je "Kobra iz Broda" krenuo po finale. U te prve dvije i pol minute, Gabrijel je bio vidljivo puno bolji. Obrana sjajna, Uzbekistanac je ostao gotovo bez ijednog udarca prema hrvatskom i europskom prvaku, a s druge strane sijevala je prije svega Gabrijelova desnica.
U nekoliko je navrata, brzim, odličnim i nimalo bezazlenim udarcima u glavu "razbio" Ummatalijevu obranu, a onda... Jedan niski udarac, ali činilo nam se da nije bio ispod pojasa i Gabrijel je posrnuo. U prvi smo mah pomislili kako je samo okliznuće, ali nije bilo tako.
Američki sudac u ringu mu je i brojao. Gabrijel se pridigao, ali nakon nekoliko sekundi, novi, snažan niski udarac u tijelo. Sada se Gabrijel doslovno na koljenima previjao od očite boli. Možda i ljutit na sebe, desnom je šakom udarao po podu. Drugo brojanje. Štoviše, službeni liječnik je na intervenciju suca prišao uz rub ringa i kratkim pregledom utvrđivao je li naš borac spreman za nastavak. Dobio je zeleno svjetlo, ali tu je rundu dobio Uzbek. Četiri suca za Ummatalieva, samo jedan za Veočića.
Sada smo se malo pribojavali nastavka, no u 2. rundi kao da je Gabrijel povratio snagu. Nije iskazivao traga boli, iako nismo sigurni da nje nije bilo, samo problem je sada uslijedio što je i Uzbekistanac, inače prvak Azije postao puno precizniji u udarcima, opasniji. U ovom je dijelu meča, Ummataliev lagano preuzeo inicijativu, ali i pokazao zašto ga drže, iako vrlo mlad još, za jednu od najvećih nada uzbekistankog boksa.
U toj državi to jako puno znači jer se radi o boksačkoj svjetskog velesili. Nije nas stoga iznenadilo, temeljem viđenog u druge tri minute, da je drugu rundu jednoglasno dobio u svoju korist. Slično u trećoj u kojoj je samo jedan sudac bodovao za Gabrijela Veočića. U toj je rundi Uzbekistanac niskim gardom na trenutke čak izbjegavao borbu, tako se barem činilo, svjestan da vodi po bodovima, te samo mora ostati na nogama. Gabrijel je povremeno kretao u napad, ali bi i ušao u razmjenu udaraca jer je Ummataliev do kraja ostao "budan".
Po okončanju meča iz Liverpoola se za "prvu ruku", vrlo kratko javio naš Gabrijel Veočić.
- Sudac je dopustio nekoliko "prljavih" udaraca, ispod pojasa. Oni su me oslabili i nisam mogao dati sto posto svojih sposobnosti, snage. Opet, ja sam i dalje presretan što sam osvojio medalju na Svjetskom prvenstvu. Prvu hrvatsku nakon 20 godina.
Opet, da s razumijemo, iako pet godina mlađi od Veočića, Uzbekistanac Javokhir Ummataliev (20) nije nimalo bezazlen borac. Pokazao je to prije Liverpoola, pobijedivši na turnirima Svjetskog kupa ove godine u Varšavi (svibanj) i u Brazilu (lipanj). Upravo u ovoj, poluteškoj kategoriji. Naime, još prošle je bo u srednjoj, iz koje pak ima naslov prvaka Azije. Prije tri godine, 2022. je postao mlađeseniorski prvak Azije i svijeta.
Ovdje u Liverpoolu, ako ne ranije, onda je "upalio" lampicu upozorenja skrenuvši pozornost na sebe, pobijedivši u četvrtfinalu Kazahstanca Nurbeka Oralbaya, inače svjetskog prvaka iz 2024. i srebrnog s Olimpijskih igara u Parizu prošle godine.
Ostaje dakako žal za propuštenim, za izgubljenim polufinalom, ali svejedno u Gabrijelovom taboru moraju kada se strasti malo smire, a glave ohlade, biti svjesni da su napravili veliku stvar, ostvarili značajne pobjede na ovom Svjetskom prvenstvu. U konačnici, vraćaju se doma s medaljom.
Osvojena je bronca, prva hrvatska boksačka medalja sa svjetskih prvenstava nakon 20 godina. Gabrijel je još jednom pokazao i dokazao kako je u ovom trenutku naš najbolji, najspremniji borac u olimpijskom boksu. Konačno, potvrđuje to sada i vrlo lijepa već niska medalja s europskih i svjetskih prvenstava. Povrh svega, riječ je o mladiću koji je tek zašao u 25. godinu (1. lipnja 2001.). Tek je na pragu ulaska u najzrelije doba svakog sportaša, pa tako i boksača. Spremimo se stoga svi zajedno za još dosta Gabrijelovih medalja. I finala!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....