Blanka puna optimizma: 'Osjećam se kao na početku karijere, ponovno ću plesati'

Za hrvatsku atletičarku Blanku Vlašić put oporavka od kronične ozljede lijeve pete i Ahilove tetive započeo je u Irskoj, točnije u Carlowu.

Najbolja atletičara svijeta iz 2010. godine i jedna od najboljih skakačica u vis svih vremena ondje je boravila zadnjih dana pripremajući se za povratak natjecanjima, ponajviše nastupu na Svjetskom dvoranskom prvenstvu koje se u ožujku 2014. godine održava u Sopotu.

- Zaista sam sretna. U ovoj fazi sve izgleda dobro. Na pravom sam putu – prenosi njene riječi web-stranica Međunarodne atletske federacije (IAAF).

Vlašić je naslov svjetske dvoranske prvakinje osvajala 2008. i 2010. godine, a eventualni nastup u Sopotu bio bi njen šesti na svjetskim dvoranskim prvenstvima na kojima nikad nije bila plasirana lošije od četvrtog mjesta.

- Ne želim ništa požurivati. Jednom kad se vratim želim biti na 100%, ne samo 100% zdravstveno nego i rezultatski. Moj subjektivan osjećaj reći će mi što napraviti, kada sam spremna.

Vlašić se u svibnju ove godine vratila natjecanjima nakon 20-mjesečnog izbivanja pobjedom na mitingu Dijamantne lige u New Yorku, da dan nakon nastupa na mitingu Dijamantne lige u Monacu 19. srpnja ne bi opet mogla hodati zbog bolova u lijevoj peti, te je otkazala nastup na Svjetskom prvenstvu u Moskvi.

- Moja peta zaista me bolila zadnje dvije i pol godine. Smetala me cijelu prošlu sezonu i zato nisam mogla skakati na svojoj uobičajenoj razini. Jako sam se željela vratiti jer me rastuživalo izbivanje. Sretna sam što sam odradila te mitinge jer mi se vratilo samopouzdanje. Vidjela sam da nije nemoguće ponovo skakati.

- Vjerojatno sam napravila više štete nego koristi skakanjem ove sezone jer je to bio veliki stres. Nakon Monaca znala sam da ne mogu skakati u Moskvi. Odlučila sam da je bolje da sad ozdravim nego da forsiram i možda na taj način ugrozim svoju karijeru. To nije dobar osjećaj, ali ojačala sam u glavi. Prije nisam znala da bih mogla sve to podnijeti, ali sada je moja želja tako jaka.

- Ozljeda mi je pomogla u smislu motivacije. Probudila me i osjećam se ponovo kao na početku karijere i to je dobra stvar. Mislim da moja karijera može trajati zaista dugo vremena jer imam stvarno dobre trenere.

Vlašić također vjeruje da njen najbolji skok, a drugi najbolji svih vremena na otvorenom, od 208 centimetara iz Zagreba 2009. godine, nije ujedno i njen maksimum.

- I dalje osjećam u srcu da ima stvari koje mogu napraviti, da nisam skočila svoj maksimum. Za mjesec danas ću navršiti tridesetu, ali i dalje ima stvari koje još nismo napravili na treningu. I dalje ima mjesta za napredak.

Objasnila je Blanka kako se po povratku natjecanjima i dalje namjerava zabavljati i plesati u svom karakterističnom stilu, što ju je učinilo globalno popularnom kod navijača.

- Ljepota kod ljudskih bića je što mogu izraziti svoje emocije, što se može toliko toga vidjeti od njihovih gesti. Može se ispričati priča bez riječi. Nakon skoka ja želim ispričati priču. Želim publici poručiti kako se osjećam. Ako sam tužna ne sramim se tih osjećaja. Ako sam sretna onda ću plesati, zezati se i to nas sve zbližava. I publika to želi vidjeti, ne želi gledati robote. To mi je najviše nedostajalo dok sam bila ozlijeđena, uzbuđenje, adrenalin koji dolazi s natjecanjem. To je zaista uzbudljiv sport, sjajan sport i donosi toliko strasti u vaš život.