BIO JE TEK TREĆA OPCIJA ZA SREDNJOG VANJSKOG, A NI U PPD ZAGREBU SE NIJE NAIGRAO 'Lakše smo se razumijeli jer smo svi iz BiH'

U generaciji 1998. na njenom prvom turniru, Europskom kadetskom prvenstvu u Koprivnici, neprikosnoven je na poziciji srednjeg vanjskog bio Tin Lučin. Odmah do njega bio je Vito Bahtijarević i taj je dvojac bio veliki zalog za budućnost, još uvijek jest.

Uz bok njima od starta je i Filip Vistorop, rođeni Mostarac koji se rukometno razvijao u Zrinjskom. Uloga u reprezentaciji rasla mu je s godinama, a na početku prošle sezone zaradio je i transfer u redove hrvatskog prvaka PPD Zagreba. Istog onog koji je napustio Tin Lučin i vratio se u redove Zameta.

Svi nabrojani srednji vanjski trebali su biti pozvani za juniorski SP u Španjolskoj. S obzirom na to da Vistorop nije imao minutažu u Zagrebu, prebačen je u drugu momčad kako bi skupio neke minute, ali u puno slabijoj konkurenciji i od one u Premijer ligi u kojoj su cijelu sezonu svoj talent brusili Lučin u Zametu i Bahtijarević kod izbornika Dominikovića u Sesvetama. No, sudbina je htjela da upravo Vistorop na SP-u u Španjolskoj postane prvi srednji vanjski.

Postoje ljudi koji su od početka vjerovali u nas

Riječanin Lučin potpisao je za španjolski Ademar Leon kojemu se već trebao pridružiti i odlučio je kako se neće odazvati Dominikovićevu pozivu kako bi se što bolje pripremio za režim rada Manola Cadenasa, dok je Vito Bahtijarević zaradio ozljedu zbog koje je za nastup bio prekrižen.
Izbornik je nazvao Vistoropa, objasnio mu kakva je situacija s konkurencijom na poziciji, a Vistorop je spremno prihvatio ulogu koja mu je nadjenuta. I odveo je Hrvatsku do srebra, naravno s ostalim suigračima u zavidnim ulogama, ali ona njegova protiv Portugala u polufinalu bila je jako dojmljiva.

- Nismo se nadali da će sve ovako završiti. Postoje ljudi koji su od početka vjerovali u nas, stručni stožer i ljudi iz Saveza. Na kraju je nas 17 otišlo u Španjolsku i jednostavno pokazalo sve što znamo, što smo spremali čitave pripreme - kazao je za početak Vistorop koji je bio potpuno otvoren.

Čak i toliko kritičan da igre u skupini nije ocijenio zadovoljavajućima za standard momčadi.

- Na početku neke utakmice nisu bile kako treba, loše smo igrali i kako je turnir odmicao, utakmicu po utakmicu smo bili sve bolji i nagrada nam je bio doček koji su ljudi priredili na aerodromu. Došli su u ponedjeljak u 23 sata bez obzira na naše probleme s letom i konstantnim odgađanjima, puno nam znači i mene čini još zadovoljnijim medaljom kada je imaš s kime podijeliti. Nadam se da će budućim generacijama to isto poći za rukom, ako ne i bolje.

U reprezentaciju sam došao pokazati što znam

Vistoropova generacija rezultatski je padala u prve tri godine igranja za reprezentaciju u mlađim uzrastima. Drugo, četvrto pa šesto mjesto jasan su pokazatelj toga. Uz to, hendikep neigranja dva važna spomenuta igrača mnogi su spominjali kao preveliki uteg, ali uz silan rad od sredine lipnja dečki su na čelu s izbornikom i njegovim stožerom koji iznimno cijene prionuli mukotrpnom poslu.

- Imao je trener jako veliku ulogu u smislu psihičkog dizanja igrača i podizanju samopouzdanja. Prezadovoljan sam njime i velike zasluge mu idu za medalju koju smo ponijeli oko vrata. Nije odustao od nas, vjerovao je cijelo vrijeme i tko god da je igrao, imao je veliko izbornikovo povjerenje. Ali ne samo od njega, već i od trenera Đankovića, a onda i svih suigrača koji su bili na terenu i klupi. Bodrili smo jedni druge i podizali se kad je bilo teško.

Josip Šarac (u pozadini) je iz Ljubuškog, a Filip Vistorop iz Mostara

Za Vistoropa je bilo teško cijele sezone. Lučin je otišao, ali ostao je Mrakovčić, došli su Qerimi i Jotić, a kada je klub na zimu napustio Belgijanac, njegovo je mjesto popunio Slovenac Aleks Vlah i za Vistoropa u klubu nije bilo minutaže. Ipak, sam nam je izbornik u razgovoru priznao kako je bio u stalnoj komunikaciji s Vistoropom.

- U Zagrebu sam imao malu minutažu s obzirom na to da su ispred mene tri srednja beka koja su iznimno dobra. Došao sam u reprezentaciju pokazati što znam, što mislim da znam i trener mi je puno vjerovao. Imali smo puno razgovora prije prvenstva, ali i tijekom godine i dao mi svoje puno povjerenje. Iskoristio sam to na najbolji mogući način, ali to sve moram zahvaliti i dečkima s kojima sam igrao jer kolektiv je najbitniji - skromno će Filip koji je dio odlične vanjske linije zajedno sa Šarcem i Martinovićem od prve minute, a onda i Jaganjcem koji se podredio momčadi.

Naravno da ostajem u Zagrebu, to je moj klub

Otkrio nam je Filip i tajnu vezu među njima.

- Imamo neku posebnu kemiju, ne mogu je ni ja opisati jer smo od početka kliknuli. Mi smo se davno upoznali, prije tri ili četiri godine, ali možda smo pronašli zajednički jezik jer smo svi iz Bosne i Hercegovine - kroz smijeh je priznao Mostarac.

Inače, Šarac je iz Ljubuškog, Martinović rodom iz Jajca pa Vistoropova šala ima jake temelje. Ipak, pokušao je još jednom otkriti što to čini vanjsku liniju toliko dobrom.

- Postoji neki poseban odnos među nama, ali ne samo među vanjskom linijom, nego među svima nama. Halil je isto dao veliki doprinos jer smo dali najviše golova izvan devet metara i da smo u prosjeku imali najbolji postotak šuta, stvarno mogu reći da nas je išlo jer smo bili puni samopouzdanja.

Za Vistoropa je važno da to samopouzdanje održi, a boljeg načina nema od igranja u klubu. Htjeli smo za kraj samo potvrditi ostaje li u Zagrebu?
- Naravno da ostajem u Zagrebu, to je moj klub i vidjet ćemo za minutažu. Nadam se da će je biti - opet je kroz smijeh poručio Vistorop.

CROPIX

'PPD Zagreb je moj klub', kaže mladi srednji vanjski