MIROSLAV KRPAN
ODLAZAK LEGENDE

Sljeme je znao napamet, nastupio na najsurovijem reliju ikada, a pamti se čuvena anegdota s Titom

Tihomir Filipović bio je najbolji hrvatski vozač svih vremena, u to nema sumnje
Piše: Ivan JelkićObjavljeno: 14. travanj 2023. 12:54

U predvečerje još jednog velikog automobilističkog događaja u Hrvatskoj, WRC Croatia Rallyja, stigla je tužna vijest kako je u Zagrebu preminuo po mnogima najbolji hrvatski vozač autoutrka, Tihomir Filipović (67).

Legendarni vozač, rođen u Velikoj Kopanici 15. studenog 1955. godine, tijekom karijere skupio je mnoštvo trofeja, titula, pobjeda, postolja..., a ostat će zapamćen i kao prvi Hrvat (i prvi vozač s ovih prostora) koji je sudjelovao na čuvenom reliju Pariz - Dakar. Bilo je to 1990. godine, kada je s poljskim suvozačem Andrzejom Koperom nekako stigao do cilja na najsurovijoj utrci na svijetu...

image
MIROSLAV KRPAN

- Svi me pamte po tom nastupu na Dakarskom reliju i 77. mjestu, iako je to najlošiji plasman koji sam zauzeo u karijeri - pričao je godinama kasnije Filipović.

No, u to doba bio je to spektakularan događaj te proći 8000 kilometara pustinje u ondašnjim automobilima, opremljen samo s kompasom, bez današnje GPS i ine tehnologije, praktički ne spavati i ne jesti skoro tri tjedna, bio je istinski sportski i ljudski pothvat.

No, to je bio samo jedan od detalja iz bogate karijere koju je Filipović ostvario na kružnim, brdskim i relijaškim utrkama te sveukupno skupio preko 500 priznanja u raznim klasama i disciplinama.

- Vozio sam u svojoj dugoj karijeri sa šest vrhunskih vozača, s kojima sam bio državni prvak što u prošloj, što u ovoj državi i mnogi me pitaju koji je od njih bio najbolji. Odgovor je da su svi bili vrhunski u svoje vrijeme, ali najkompletniji je bio Tihomir. On je hrvatski vozač broj 1 svih vremena - reći će Davor Devunić, koji je blizak Filipoviću bio i generacijski (1959) i kao suvozač te naposljetku kao prijatelj.

image
MIROSLAV KRPAN

- Tihomir je bio poseban čovjek, zaluđen automobilskim utrkama, kojima je podredio cijeli život. Vozio je sve što se može, daj mu bilo što i on je mogao to voziti - dodaje popularni Deva.

- Evo, i prošli tjedan sam, ispostavilo se, posljednji put bio kod njega i opet su tema bile utrke. U šali smo dogovarali da ćemo još jednom zajedno voziti, kao službenu oproštajku za obojicu.

Filipović je, realno, karijeru završio još tamo 1994. godine, ali i posljednje dvije godine je, dakle sa 65 godina, znao sjesti za volan i za gušt voziti reli u Karlovcu i Čazmi. Tako da, zapravo, nikada nije i službeno okončao karijeru, bio je vozač, natjecatelj sve do kraja.

- Uspomene? Uf, koliko je toga bilo... Prošli smo u 40 godina cijelu Europu, pa ondašnju državu, Kraljevo, Crnu Goru, tamo su ga pak voljeli za poluditi, pa kod nas Grobnik, Požega... I uvijek je bilo priča, jer smo bili uvijek u društvu, kao prijatelji, zapravo kao obitelj. Bili smo kao putujući cirkus! Evo, ovako na prvu sjećam se kad smo išli u Francusku na WRC reli, proveli smo više od mjesec dana na Korzici pripremajući se, popisivali stazu, vozili. Tako smo jedan dan kupili kolače od jagoda i stavili ga u automobil za kasnije, a malo kasnije smo se zapravo prevrnuli i završili na krovu, a jagode su nam se razletile i razljepile po staklu. I dok smo tako "visili" naopačke, Tihomir me pita: "Hoćemo jagode jesti sada ili da ih ostavimo za kasnije?" ha ha ha.

image
MIROSLAV KRPAN

Tada su se na Korzici "družili" i sa svjetskom legendom Carlosom Sainzom.

- On je bio s Toyotom, u tvorničkoj momčadi, pa smo ih posvuda pratili, gledali što oni rade, učili... Na kraju smo reli vozili s Golfom "dvojkom" podešenom za kružne utrke i, naravno, da je motor vrlo brzo eksplodirao.

Jednom su vozili na slavnom Delta reliju, na brzincu po Medvednici, kada je Devunić odjednom bacio svoje bilješke (radar).

- Ma šta ću ti govoriti kada cestu znaš napamet! - glasilo je Devino objašnjenje.

- I pobijedili smo na toj utrci... Jasno, na ostalim brzincima sam čitao radar, ali Sljeme smo obojica znali doista napamet svaki zavoj, tu nam nije trebao.

Sjeća se Devunić i jednog povratka na "poseban" datum.

- Vraćali smo se 1980. s relija u Austriji, s kombijem i sa Stojadinom na prikolici, a na slovenskoj granici doznali smo da je Tito umro. Kiša je padala, mi na rezervi s gorivom, a ni jedna pumpa, naravno, nije radila... Ne znam kako smo uopće došli do Zagreba.

image
MIROSLAV KRPAN

Još jedan koji je pratio Tihomira Filipovića kroz praktički cijelu njegovu karijeru jest Mato Šebalj. Otac Juraja, najtrofejnijeg relijaša otkako je hrvatske države, a koji i sâm stalno govori kako mu je Filipović bio idol dok je odrastao, također je Filipoviću bio suvozač, ali i direktor u momčadi, klupski kolega...

- Otkad ga se sjećam, kada je počeo voziti u Stojadinu 1977., pa kasnije u Polu, Golfu, Lanciji..., Tihomir je u bivšoj Jugoslaviji bio nepobjediv i beskompromisan na stazi te to zapravo najbolje govori o njemu - kaže Šebalj.

- No, ono što se možda malo zna jest da je u početku bio sam svoj majstor, odnosno da je sam slagao automobile do neke granice, a tek je kasnije angažirao mehaničarski tim. I pri tome je bio vrlo temeljit. Recimo, u to vrijeme nitko još nije posebno podešavao motor, a on je na brdskim utrkama stavljao sondu u ispušni lonac i mjerio ispušne plinove. Zašto? Jer na brdskim utrkama s obzirom na promjenu nadmorske visine koristilo mu je da zna pravi omjer goriva i zraka, što mu je donosilo desetinke ili sekunde prednosti, odnosno u konačnici i pobjede.

Vozio je Filipović sve i svašta, među inim automobilima i Audi 200 Quattro, "zvali smo ga autobus koliko je bio ogroman", kaže Šebalj, ali mnogima će prva slika Tihomira Filipovića biti ona u kojoj vozi žutu Lanciju Deltu Integrale. Za automoto romantičare upravo će taj spoj čovjeka i stroja još dugo, možda i zauvijek biti ikonska slika auto-utrka na ovim prostorima.

image
MIROSLAV KRPAN

- Meni je svaki nastup u Lanciji, odnosno biti suvozač najboljem vozaču u najboljem automobilu, bio priča za sebe - prisjetio se Šebalj 1989. godine, kada su osvojili naslov državnih prvaka te vozili i utrke EP-a.

- U Bugarskoj smo sedam dana popisivali brzinske ispite, tako je to tada bilo, a radili smo to u Golfu 1 od 50 konjskih snaga. A Tihomir, pedantan kakav je bio, odjednom se zaustavio, izašao i zapalio tri cigarete zaredom. "Sve što smo popisivali, ništa to ne valja. Jer ovo je za Golf, a to za Lanciju ništa ne vrijedi", rekao mi je. I onda smo morali sve ispočetka jer Lancija je ipak imala 300 KS, a Filipović je htio da i radar bude upisan po karakteristikama auta - podvukao je Šebalj.

Linker
26. studeni 2024 23:28